Komentari

nakrizanju.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Lilianke

    Čisto tehnički, to su četiri rečenice.
    Potrošila sam dvije od sutra. .-)

    avatar

    03.03.2017. (07:45)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Na svijetu ima previše nesreće. Ako bismo zbog toga
    sebi uskratili sreću, nimalo ne bismo pomogli svijetu.
    Zato je bolje biti sretan, kad ti sreća doleti,
    a pomagati drugima koliko je u našoj moći.

    avatar

    03.03.2017. (08:01)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Kao prvo, unatoč nekim tehničkim uobičajenim poteškoćama, život mi je u nekim sretnim vodama, i nije mi problem reći to na glas, iako jasno mi je tvoje pitanje, sretni ljudi idu svima na živce :))), pogotovo u ovim otuđenim metropolama, kod mene u mistu svi o svakome sve znaju, pa sudjeluju i u sreći i u drugim stanjima. Pa i ovde na blogu ako iskazuješ sreću dobiješ puno manje komentara nego kad je drama u điru, pogotovo ako je neka sretna ljubav u pitanju, onda svi jedva čekaju pobjeć s tvog bloga, da se ne zaraze valjda :))))
    Eto moga bi ja još pisat ali mi se ne da :)))

    avatar

    03.03.2017. (08:09)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Prvo, vidim da sam ti preskočila rođendan, pa ti da zaželim sve najnajnaj ikad, uvijek i sve :) :*
    Drugo, uhvati mene neka euforija sreće par puta dnevno, ali ja osjećam tada određenu grižnju savjesti i bude mi lagana mukica.
    Dobro, ja sam u određenoj fazi preispitivanja sebe, svojih postupaka i svega oko sebe, pa se donekle razumijem, ali ne, ne bi trebalo potiskivati emocije i suzdržavati se od lijepih stvari koje banu tako nenadano
    Treba čovjek prigrliti zadovoljstva i smijeh, u kolikim god dozama da su servirana

    avatar

    03.03.2017. (09:04)    -   -   -   -  

  • Afro Dita

    Nekad pratim tuđe osjećaje, nekad ne. Kako kad. :o

    avatar

    03.03.2017. (09:16)    -   -   -   -  

  • easy

    sretan rođendan, a ja vidla bird.. i pomislih na pticu :)))) nisam slušala!
    za dobre želje nikad nije kasno,
    da, suzdržavam se koliko mogu, ali samo kada je za neko "više" dobro...:)
    sa odmakom analiziram sve, iako to pobogu nije dobro!!
    :))

    avatar

    03.03.2017. (11:16)    -   -   -   -  

  • easy

    imala sam toliko sreće i hvala bogu na tome,
    inače me ne bi više bilo....:))

    avatar

    03.03.2017. (11:17)    -   -   -   -  

  • easy

    tko žuri tri sreće grabi, omb, izgleda da nisam odgovorila ni ja jedno tvoje pitanje....:))))

    avatar

    03.03.2017. (11:29)    -   -   -   -  

  • clew

    Privaćam i da ponekad ne mogu prihvatiti. :)
    Osobno sam veliki zagovornik izražavanja emocija. Žene bolje prepoznaju i izražavaju emocije dok muškarci imaju bolju kontrolu emocija.

    Emocije kao takve su sve prihvatljive i nije ih dobro opisivati neprihvatljivima, ali ponašanja koja mogu proizaći iz nekih emocija mogu biti razorna i to ne toliko zbog same emocije koliko zbog obrasca koji smo usvojili kroz odrastanje pa tako usmjeravamo ponašanje. Upravo iz tog razloga roditelji i dalje fizički kažnjavaju djecu, urliču, ponižavaju itd. I ne samo roditelji djecu nego ljudi to redovito čine u svojim odnosima. Emocije treba izražavati na prihvatljiv način ukoliko to ne znamo dovoljno dobro trebamo učiti i naučiti. Moja definicija neprimjerenog je - svaka šteta po dugoga i samog sebe.

    Otvoreno izražavam emocije, zaplešem u situacijama u kojima ne bi trebala i znaš što? Uglavnom me gledaju blagonaklono. Ponekad i grlim bez kriterija. :) Živa sramota! Osjetim potrebu i odem za njom. :))
    Ponekad trtarim, sramim se - čini se događa mi se sve.

    Da, treba si dopustiti spontano izražavanje radosti, puno puta na to mjesto potpuno neočekivano povedeš i drugog sa sobom.

    :))))

    avatar

    03.03.2017. (14:22)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Lasto;
    slažem se, ali i treba naučiti bolje držati oči otvorene. Neke kao da plaši (prevelika) sreća, 'da ih ne urekne'......
    :)

    @Fresh;
    da, ne samo na živce, nego je neka količina sreće ok, ali ne i prevelika....a dok nekog zadesi veća nesreća - o tome patniku sva usta zbore.
    Kao da je svetije patiti....zašto imamo taj mentalni ustroj?
    Kad su svi događaji i sve emocije jednako prolazne, jednako netrajne.....

    @Nisa;
    hvala ti puno za najnaj želje :)))
    da, evo i ti kažeš, ta neka grižnja savijesti....čemu to, u stvari, koji je korjen toga?.....
    :))

    @Afro Dita;
    Dobro. :D

    @Easy;
    :)))hahaha ne znam kaj si sve napisala, ali drago mi je da te sreća poslužila ,pa si sada tu - to prvenstveno :)))
    Hvala za čestitku, ništa se ne brini, uvijek primam dobre želje, kad god ih ima :))))
    Sad kad gledam tu svoju jutarnju črčkariju, ne znam što mi bi.....
    nisam sigurna otkud je došlo.
    Ma dobro je analizirati s odmakom, kaj tom fali?
    :)))

    @Clew;
    tri pitanja tj konstatacije:
    1. zašto 'clew', šta je falilo deekshi i ipsilonki? :)))
    2. naravno da je nekad nemoguće prihvatiti......neko vrijeme.
    Poslije, kad se stvore uvjeti, kad sazori da prihvatiš - prihvatiš.
    Zlo je po nas i druge njegovati zamjerke i mržnje.
    Ja sam živi svjedok.
    Jednostavno, pokazalo se da baš svatko može biti govno i baš svatko anđeo...koliko god istovremeno imao suprotnih karakteristika u sebi (vrijedi za oba ekstrema i za sve podvrste).

    ....'Moja definicija neprimjerenog je - svaka šteta po dugoga i samog sebe.....'
    To je u stvari sasvim ispravno.
    Al koliko ja vidim, životu se fućka na ispravnost.
    Kako veli Dawkins (koji mi ide na živce) 'Priroda je nepristrana'.
    I sve naše molitve neće nas dovesti u Raj, nego nekaj drugo.
    Ne ispada nam sve uvijek ispravno.
    Čak dapače, ustrajanje na ispravnosti ponekad je neispravno, jer, svaki par očiju gleda drugačiji svijet..........
    to je alfa i omega svega - empatija. Suosjećanje i kad ne razumijemo.

    Bože dragi, nemam pojma zakaj to sve govorim. :)))
    Ne znam kaj je bilo pritanje broj tri, budem se već sjetila.
    :))

    E, da, jučer dok sam ti se onak pozitivno i bez zadrške izražavala o tome kako se osjećam, došla mi je grižnja savijesti i javila se davno u moju glavu utrpana pomisao da je to sve besramno hvaljenje.
    Iako, tako mi žive glave, sve je bilo istinito.
    Kao da je bilo nepristojno toliko se pozitivno izraziti, tako uživati ko prase u blatu.

    To je moža povod ovom postu.

    :))

    avatar

    03.03.2017. (16:44)    -   -   -   -  

  • jelen

    Lijepa pitanja! Možda niti ne kužim najbolje što točno želiš pitati. No ipak, to je kao neki mini leksikon, zato ću probati nešto izvesti ;-)):

    1.)dopuštate li vi sebi sve svoje emocije?
    -a kak moreš ne dopustiti sebi neku emociju? :-S
    Oni kod kojih je um očišćen od svih zatamnjenja pa slijedom toga nema niti osnove po kojoj bi se javljale emocije, to su Buddhe i Arhati. Mogu postojati i disciplinirani yogiji koji postižu nad svojim tijelom veliku kontrolu i do te mjere da će moći usporiti puls i disanje i tako ući u "stazu" ili hibernaciju u kojoj može ostati jako dugo bez hrane i vode, ili još spektakularnije da će moći nadzirati fine energije slijedom čega će moći prolaziti tijelom kroz čvrstu materiju i konačno ući u najsuptilnije energije pa tako ostvariti i siddhi letenja. Međutim i uz sve te fizičke spektakle u umu jogija javljati će se emotivna stanja nad kojima neće imati kontrolu. Drugim riječima dokle arhatstvo nije dosegnuto, sve ostalo koliko god se nama činilo "nadnaravnim" i dalje ostaje " od ovoga (emotivno- zbunjeno-zblenutoga ;-) svijeta. Dakle s time na pameti, na prvo pitanje ove pitalice odgovoram protupitanjem: kako možemo mi obična bića zapriječiti pojavu neke emocije ako ta emocija pronalazi u našem umu osnovu po kojoj se ima ispoljiti? :-S

    2.)Je li moralno prihvatljivo za vas pucati od sreće i zadovoljstva, kad vas neka sreća zadesi?.
    -jest

    3.)...ili preferirate razmatrati svoja i tuđa teška ili loša stanja,
    ali se nikad ne upuštate u razmatranje i analizu
    svojih i tuđih izvrsnih stanja i naleta sreće
    (ono kad imaš sreće pa ti se dogodi nešto lijepo)......
    -nisam u stanju obuhvatiti smisao ovog pitanja, ne znam zašto, imam neki osjećaj da je to pitanje za koje možda moraš biti odgovarajućega spola da skužiš nit i bit :-O

    4.) je li biti sretan, ili ekstatičan čak, moralno upitno (u ovom danu)?
    -može biti moralno upitno samo ako se raduješ nečemu nemoralnom.

    5.)Ili mislite da vi nikada nemate sreće
    (tj. naučili ste se ne vidjeti sreću oko sebe)?
    -najčešće prirodno se nekak držim svjesnosti o tome da emocije nisu trajna stanja i da slijedom toga u njima samima po sebi nema nikakvih pravih i stvarnih rješenja, isto kao niti u osjetu hladnoće, vrućine ili kad pritjera na zahod... to je nešto što bude pa prođe, uvjetovano je koječime, a prava tema, da se izrazim tako, ili trajni angažman, naših života i dalje ostaje ono što je uvijek bilo i bit će do konačnog Prosvjetljenja. Svjesnost o tome nikako ne umanjuje lijepe, pozitivne emocije, što bi netko mogao s krivog gledišta pretpostaviti, baš suprotno, znajući da će osjet brzo proći motivacija je veća da se intenzivnije upustimo u ugodne trenutke i oni ostaju zato jasniji u sjećanju.

    U komentarima vidim da postavljaš još neka pitanja koja su možda zanimljiva za diskusiju:
    Kao da je svetije patiti....zašto imamo taj mentalni ustroj?
    Kad su svi događaji i sve emocije jednako prolazne, jednako netrajne.....
    -patnja nije emocija, niti određeni "događaj", niti je prolazna. Prolazne su emocije npr. tuga, jad, bijes (koje mi možemo poistovjetiti s patnjom). Ali patnja je temeljna karakteristika uvjetovane (samsaričke) egzistencije. To je Prva Plemenita Istina.

    avatar

    03.03.2017. (20:25)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen;
    bok, Jelene! :))
    Uplaši me tom količinom teksta :))

    Idemo mi redom, pa makar ne obuhvatili sve :)))

    1.Hvala na čestitki, ispod onog prijašnjeg posta.
    Da, slažem se :D najispravnije je da se vi mlađi nama seniorima obraća te sa vi !!!!! Pa misli, samo sam taj tren čekala :)))
    @Clew, za koju sumljam da je u stvari deeksha ili ypsilonka, a ne znam hoće li mi to ikad reć, mislim, samo želim znat :))), ona je sigurno prema 66oj, nemojmo se zavaravati :)))

    Dobro, to smo riješili.
    2.Još je tu enigma imena iz mjeseca rođenja, to ćemo rješavat poslije

    3. Mariano se pojavio , sad se zove S-putnik, pa se sumnja da je u svari ovaj puta izostajao zbog puta oko Zemlje, a ne u London.
    I to iako se spominje i prozor vlaka.
    Hm! :-P

    4.Sad ću se okrenuti komentaru pod brojem jedan.
    Kao prvo, lijepo je sve to o jogijima, ali nisam ja to mislila.
    Veliš: kak moreš ne dopustiti sebi neku emociju? :-S

    O, itekako možeš ne dopuštati sebi emocije!!!.
    To znači, kada se neka emocija pojavi, a njezin karakter nije u skladu sa društvenim kodeksom za kojeg smatramo da je moralan, više ili manje potisnut ćemo tu emociju.
    Što je emocija neprimjerenija, ili mi podloženije biće na društvenoj ljestvici (a ona u pravilu glasi životinje-djeca-žene-muškarci, sa svim suptilnijim podjelama unutar obitelji i drugih zajednica, u nekim društvima npr. životinje, ženska djeca, žene, muška djeca, muškarci itd...) to ćemo prije sebi ne dopuštati neke osjećaje.
    To naravno vodi od frustracija do bolesti, te bolesti društva uopće.

    Dam ti dva tri primjera na što mislim...
    Npr, dijete vrlo rano, na više podsvjesnom nego racionalnom nivou osjeti i primjeti koje pojave zaista dubinski uznemiruju negove roditelje. Što je u njegovoj obitelji no-no!! Tako će neke svoje osjećaje, misli, interese prvenstveno ne izražavati ili prikrivati pred roditeljima.
    Neka djeca će tako, lažući i podvajajući se i pred roditeljima i unutar sebe(više ili manje svijesno) ili svjesno patiti, ili biti neobjašnjeno frustrirana . Sve to varira od slučaja do slučaja, ali je stopostotno rasprostranjena pojava.

    Onda, kad roditelj ima više djece , a jedno od djece zaista ne voli.

    Onda, kada zamijeraš roditeljima ozbiljne roditeljske prekršaje (od rastave , dovođenja kurvi u kuću do ganjanja noževima pred djecom)
    ali si toliko ustrojen da roditelje moraš cijeniti da si nikada ne dopusti osjetiti sav raspon mržnje koji nosiš u sebi spram njih. Pa dobiješ ozbiljne mentalne poremećaje. (Taj primjer imam upravo u široj obitelji).

    Ili ljudi kojima je netko umro, a oni su u ostali u nekom neriješenom konfliktu spram njih, npr. ostali ste u svađi..... Znaš onu 'o mrtvima sve najbolje'....

    To je sad prvo što mi je na pamet palo....

    Dakle, ima bezbroj opcija, a hoćemo li si osjećaje dopustiti za početak uopće osvijestiti ovisi o tome koliko su društveno prihvatljivi. I tu se, zbog života po normama i unaprijed zadanim obrascima, kreira hrpa smeća u nama.
    Lako za sreću, i što se čovjek neminovno u nekim situacijama osjeća krivim, jer drugi oko njega jesu u nekom problemu, a on ih mora bešćutno zaboraviti, ako hoće uživati u svom veselju.

    Možda sam pogrešno formulirala pitanje pa je umjesto
    'dopuštate li vi sebi sve svoje emocije'? trebalo precizirati
    'kako se nosite sa onim svojim emocijama koje društvo smatra pogrešnima, zlima ili amoralnima a vama su isplivale u svijest?'
    Također 'Što ćemo sa svim onim što i sami sebi skrivamo?'

    Ajme, Jelen, OPROSTI što se je ovo tako odužilo.
    :)

    Ako uhvatim vremena, očitovat ću se i po ostalom.
    Hvala na strpljenju! :))

    avatar

    04.03.2017. (09:58)    -   -   -   -  

  • clew

    Nema veze što je život " ravnodušan"/- ja nisam.
    Empatija je početak priče, a ne kraj.
    Zbog empatije ( nekad mi se čini kako je više vezana za racio nego li emocije) ne osuđujemo npr. zlostavljača nego mu pokušavamo pomoći, ( empatija je puno više od pukog razumijevanja i suosjećanja. Ona je djelotvorna sila baš poput ljubavi. Ništa ne znači moje suosjećanje na nivou osjećaja ukoliko suosjećanje ne prati djelovanje), ali ne odobravamo zlodjela. Empatija lošem postupku daje šansu za transformaciju.

    Vrlo je mjerljivo dobro i zlo. Ono što je na korist života je dobro.
    Slažem se kako tebi i meni dobro nije ista stvar, ali to ne mijenja na stvari. Ja tebi trebam činiti ono što ti ne šteti odnosno ono što ti donosi dobro, a kriterij za to postavljaš ti.

    Grižnja savijesti .
    Ne znam kako je kod tebe, ali ja trebam tuđu sreću. Ne znam tko je ne treba? Možda neki pustinjaci, kuleri i bolesnici ?! Istinska sreća čisto sumnjam da je kome kada naštetila tako da ne vidim razlog za grižnjom savijesti, a osim toga od koga bi trebali tražiti dozvolu za osobnu sreću i tko tu ima pravo donositi zaključke.
    Tko moju sreću vidi preseravanjem ili nečim nedoličnim tako mu i treba.

    Šta ti je?

    avatar

    05.03.2017. (21:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Clew;
    Šta mi je ?
    A što bi mi bilo?
    Odgovorno tvrdim da svatko, pa i ti i ja, možemo podnjeti samo određenu količinu tuđe sreće. Nismo tako usavršeni da bismo mogli drugačije.Treba nam tuđa sreća, ali baš i ne svačija i baš i ne kada smo zaista u problemu (bilo koje sorte). Ostalo je laganje samoj sebi.

    A ako kažem da jesam osjetila grižnju savijesti, pod pretpostavkom da mi vjeruješ da ne izmišljam, čemu sve ove riječi oko toga?
    Upravo o tome govori post, stalno smo navođeni kako bismo se, te što i kada bismo trebali osjećati.

    Smijemo li priznati na glas naša prava stanja?
    Sebi, za početak?

    avatar

    06.03.2017. (00:07)    -   -   -   -  

  • clew

    Ne dijelim tvoja uvjerenja iz prvog odlomka, ali ih prihvaćam.
    Ne radi o savršenosti nego samo o različitim uvjerenjima.
    Nagliš kada odgovorno tvrdiš jer unutarnji doživljaj drugoga je različit od našega i nama nepoznanica sve dok ne bude izgovoren na glas.

    Ovo šta ti je? je samo izraz mog žaljenja ako sam ja bila povod da iz lijepih emocija proizađe grižnja savijesti!

    Mislim kako navođeni, jesmo, ali više iznutra nego izvana. Što duže gledam u to mjesto (o sebi govorim) sve mi se više čini da je upravo tako!
    Uživaj u danu. Pozdrav.

    avatar

    06.03.2017. (07:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...