Podlo je nekoga iskoristit za svoje ideje! A ljudske podlosti će uvijek biti i bilo je. Pomaci su uglavnom individualni i individualno se trebamo truditi!
28.02.2017. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Bez obzira na sve što se u Hrvatskoj dogodilo poslije, u ono vrijeme, razrednica koja u tom trenutku nije prihvaćala hrvatski grb, niti "kokice za priznanje hrvatske" također nije prštala tolerancijom, dapače.
Tada je Hrvatska bila nevina i krvava.
28.02.2017. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavice, još uvijek se nadam i vjerujem kako će nove generacije donijeti bolju i kvalitetniju komunikaciju, ova sada retorika nikako mi se ne sviđa, nikako nam ne ide u prilog i samo tjera mlade ljude da traže budućnost nedje drugdje, što mene jako žalosti i zabrinjava.
Sjedokosi, dobro je ak su dogurali do srednje, a ne zapeli još u osnovnoj :)
Gurmanka, mene ne može nitko potjerati, no, bojim se da naša djeca, ak se oavk nastavi neće imati zašto ostati.
Sjećanje, kada samshvatila u koju svrhu je moj rođendan bio iskorišten, bila sam jako žaslosna, razočarana i iznevjerena. nikada nisam voljela takve igre, a kamoli sudjelovati u njima.
Iva, draga, u toj priči, meni je, osim Islanda, koji mi je uvijek bio drag i zanimljiv, bez obzira na kontekst tog vremena, razrednica jedan pozitivan lik, jer, barem je bila doslijedna i vjerna svojim vlastitim uvjerenjima, za razliku od onih koji su u isto to vrijeme okretali kapute, palili razne knjižice, pokrštavali djecu, vješali križeve u dnevne sobe i krunice oko vrata, ne vidim razlog zbog kojega bi ona trebala tolerirati vandalizam u osnovnoj školi, a kakav je bio rat, to znam jako dobro, puno više od onih koji su na njega samo huškali iz prikrajka udobnosti toplih fotelja, dok sami ni kapi krvi nisu vidjeli, a kamoli uniformu, rov, tenk ili haubicu, obzirom da mi se, nevinoj, krvavo, upravo zbog tog rata raspala obitelj. i svaka ponovna misao na isti stvara mi grčeve u želucu.
28.02.2017. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam 5 godina mlađi pa mene već u prvom razredu nije sablažnjavao ni Tito ni pioniri, nego smo imali hrvatski grb i kraj njega još veće raspelo na zidu, tako u svakoj učionici i mislili samo da je to tak uređeno oduvijek i zauvijek, a bratića, par godina starijeg, sam rijetko viđao u školi, ili sam ja bio ujutro, a on popodne i tak... Koliko se sjećam jedanput smo se samo potukli kad je došao nešto k meni doma... Uglavnom lijepo vrijeme i lijepe uspomene jer smo bili potpuno odvojeni i mi kao djeca praktički nesvjesni strašnih patnji koje su ljudi istovremeno proživljavali u ratu u drugim dijelovima naše zemlje...
01.03.2017. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nažalost, nema dovoljno takvih kreativnih razmišljanja.
Treba stvarati, ne rušiti, maštati, ne podlačiti, živjeti, ne preživljavati.
28.02.2017. (06:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
Iznenadiš se kad vidiš da oni oko tebe ostaju vječno u srednjoj školi. Svaki puta kad se sretnom vraćam se kući razočaran.
28.02.2017. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Nećemo im dozvoliti da budu jači, valjda će i oni jednom odrasti, mi na kraju ipak imamo svoju "prgavost" :):)
28.02.2017. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Podlo je nekoga iskoristit za svoje ideje! A ljudske podlosti će uvijek biti i bilo je. Pomaci su uglavnom individualni i individualno se trebamo truditi!
28.02.2017. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Bez obzira na sve što se u Hrvatskoj dogodilo poslije, u ono vrijeme, razrednica koja u tom trenutku nije prihvaćala hrvatski grb, niti "kokice za priznanje hrvatske" također nije prštala tolerancijom, dapače.
Tada je Hrvatska bila nevina i krvava.
28.02.2017. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
Lastavice,
još uvijek se nadam i vjerujem kako će nove generacije donijeti bolju i kvalitetniju komunikaciju, ova sada retorika nikako mi se ne sviđa, nikako nam ne ide u prilog i samo tjera mlade ljude da traže budućnost nedje drugdje, što mene jako žalosti i zabrinjava.
Sjedokosi,
dobro je ak su dogurali do srednje, a ne zapeli još u osnovnoj :)
Gurmanka,
mene ne može nitko potjerati, no, bojim se da naša djeca, ak se oavk nastavi neće imati zašto ostati.
Sjećanje,
kada samshvatila u koju svrhu je moj rođendan bio iskorišten, bila sam jako žaslosna, razočarana i iznevjerena. nikada nisam voljela takve igre, a kamoli sudjelovati u njima.
Iva, draga,
u toj priči, meni je, osim Islanda, koji mi je uvijek bio drag i zanimljiv, bez obzira na kontekst tog vremena, razrednica jedan pozitivan lik, jer, barem je bila doslijedna i vjerna svojim vlastitim uvjerenjima, za razliku od onih koji su u isto to vrijeme okretali kapute, palili razne knjižice, pokrštavali djecu, vješali križeve u dnevne sobe i krunice oko vrata, ne vidim razlog zbog kojega bi ona trebala tolerirati vandalizam u osnovnoj školi, a kakav je bio rat, to znam jako dobro, puno više od onih koji su na njega samo huškali iz prikrajka udobnosti toplih fotelja, dok sami ni kapi krvi nisu vidjeli, a kamoli uniformu, rov, tenk ili haubicu, obzirom da mi se, nevinoj, krvavo, upravo zbog tog rata raspala obitelj.
i svaka ponovna misao na isti stvara mi grčeve u želucu.
28.02.2017. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Ja sam 5 godina mlađi pa mene već u prvom razredu nije sablažnjavao ni Tito ni pioniri, nego smo imali hrvatski grb i kraj njega još veće raspelo na zidu, tako u svakoj učionici i mislili samo da je to tak uređeno oduvijek i zauvijek, a bratića, par godina starijeg, sam rijetko viđao u školi, ili sam ja bio ujutro, a on popodne i tak... Koliko se sjećam jedanput smo se samo potukli kad je došao nešto k meni doma...
Uglavnom lijepo vrijeme i lijepe uspomene jer smo bili potpuno odvojeni i mi kao djeca praktički nesvjesni strašnih patnji koje su ljudi istovremeno proživljavali u ratu u drugim dijelovima naše zemlje...
01.03.2017. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...