Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Atma

    Om mani padme hum

    avatar

    22.02.2017. (15:08)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    umjesto da bilo što drugo kažem, ovaj tekst će reći sam za sebe sve:

    "On je rekao što je život:

    „Nepomična izmaglica.
    Mjesec, proljeće, san“

    jednostavno, bez komplikacija.

    Sanjasin živi život takve jednostavnosti: mjesec, proljeće, san – i on je sasvim ispunjen.

    Mala nepomična izmaglica, a onda izađe mjesec, potom dođe proljeće – kada ima cvijeća – a zatim spavanje.

    Ako možete zamisliti život u jednom tako običnom smislu – malo plesa, malo ljubavi, malo smijeha, malo muzike, a potom dođe vječan san, život postane tek samo jedna mala drama.

    Uskoro će ta predstava biti okončan, prihvaćanje da će drama biti okončana, da smo mi samo igrači u igri koja koja neće trajati vječno – mi ćemo osloboditi mjesto za druge igrače – tada život postaje veoma jednostavan, bez ikakve složenosti i bez ikakve utrke.

    Čovjek živi u tišini, mirno i sprema sebe za vječnu tišinu, vječni san.''

    OSHO

    avatar

    22.02.2017. (17:09)    -   -   -   -  

  • jelen

    Praksa je zato da se radi. Ako ne radim praksu to je ok, ali onda se ne trebam čuditi ako nema plodova prakse. Isto kao i tjelovježbom i fizičkim treningom. To je jasno.
    Lijenost je tu ogromna prepreka, jer čovjek može reći uslijed lijenosti u kombinaciji s neznanjem- meni to ne treba baš tako, osmisliti ću ja svoje nešto što je meni praktičnije- a to je laž, praksa je ono što jest i onakva je kakva jest i ako je autentična i nepatovorena u zdravoj dharmičkoj tradiciji onda svaka sitnica u toj praksi ima svoju svrhu, značenje, objašnjenje i kao takva je nezamjenjiva, tj. nije analogna s bilo kakvom drugom alternativnom aktivnošću.
    Netko se može zavaravati pa reći ja idem na plac nešto kupiti to će biti moja praksa, ili idem šetati uz rijeku, gledati leptire, idem se igrati s pesima, ili gugutati nešto s dječicom, ženom, mužem, to će nekako biti moja "praksa", ja ću to raditi i crpiti ću iz toga isto ono što praktičar crpi iz religijske prakse... Tako se ljudi vole zavaravati, naravno da od toga neće biti ništa, jedini će razultat biti da takva osoba ubuduće kod eventualnih susreta s praktičarima ima potrebu sama od sebe nametati i propagirati svoje iskustvo o "nepotrebnosti prakse" (iako joj nitko niti neće ništa spočitvati zbog toga što ona ne prakticira).
    Pitanje je ključno što mi točno želimo i da li smo spremni poći putem ostvarenja toga. Ako nema konsenzusa što se uopće želi onda logično da nema niti motivacije da se poduzme potrebne korake. Vrlo jednostavno.

    Što se tiče autora kojega navodiš Lobsang Rampa, to je prilično čudna ličnost. Njega koliko mi je poznato niti jedna od škola tibetanskog budizma ne drži kao svoga proponenta. Mislim da nije neka referenca za ozbiljno upoznavanje tibetanske budističke tradicije. Ja te knjige nisam čitao ali koliko sam shvatio sa web stranica posvećenih njemu to je neki miš-maš svega i svačega, a nađe se bome i bedastoća. Možda je u neku ruku bio preteča današnje kvaziduhovnjačke/fantasy beletristike, mene nekako najviše asocira u tome smjeru.

    Ali naravno ako i takvo pisanje može nekoga potaknuti da istražuje dalje u pravom smjeru tj. da razvija interes za autentičnu tibetansku i uopće budističku skolastiku onda je to dobra stvar!

    avatar

    23.02.2017. (17:45)    -   -   -   -  

  • ~Confidant~

    Zanemarile smo bitnu činjenicu za naš karakter, a to je da nas motivira patnja i užas. Onda se rađa disciplina. Dotad pijemo pivu, očigledno.

    avatar

    24.02.2017. (11:27)    -   -   -   -  

  • clew

    @Jelen je ostavio jedan dobar i pametan komentar čijoj logici se ne bi trebalo prigovoriti. Ipak - rekla bih da je izrečen na način koji guši svaki razgovor na temu.

    "Tako se ljudi vole zavaravati, naravno da od toga neće biti ništa, jedini će razultat biti da takva osoba ubuduće kod eventualnih susreta s praktičarima ima potrebu sama od sebe nametati i propagirati svoje iskustvo o "nepotrebnosti prakse" (iako joj nitko niti neće ništa spočitvati zbog toga što ona ne prakticira). "

    Osim toga mogla bih zaključiti kako je praksa, Atma to zove Unutarnjim putovanjem nešto što je namijenjeno monasima ili izabranima po drugim kriterijima . Osobito je važno ne biti primjerice obiteljski čovjek jer tada je um upleten u priče po hijerarhiji niže klase - čovjeka svjetovnjačića kojem je suđen njegov sužen pogled.On se tek igra sa svojom djecom i bavi trivijalnim stvarima- nepovezanima s dobrobiti čovječanstva ili sličnim tricama. Bavi se tek tlapnjom u svom svjetovnom životu i zabavlja trivijalnim stvarima (poput odgoja djece ili sl. )

    Žena koja svakog jutra u ranu zoru ustaje kako bi svojoj obitelji spremila obrok ( služenje bližnjima) i tako 365 dana godišnje ( s eventualno poštede 10 dana svake prestupne godine kada je imala upalu pluća ili išla u rodilište :)) je jedna ležerna svjetovnjača . Ona se prpošno u svojoj površnosti svako jutro ustaje i odskakuće do kuhinje jer nema što pametnije raditi. (Godine nesebičnog služenja nisu izgradile njezin karakter i nisu je ničemu pametnome naučile. A ako i jesu, to nema veze sa "duhovnošću" koju možemo nazvati autentičnom. Godine meditacije bi možda bile učinkovitije u oblikovanju karaktera. :))...)
    To nije bila čelična disciplina, beskrajna upornost s jasno postavljenom vizijom, a na korist drugoga i logično samoga sebe. Na korist života i njegovog unapređivanja, a tek sam na jutru.... :))) Nije ni krenula na prvi posao :).

    Ne nikada ne bih ustvrdila kako je autentična praksa nepotrebna. Ne. Međutim nikada ne bih niti tvrdila kako postoji samo jedan put koji vodi do cilja.
    To je pogrešno misliti jednako kako je pogrešno imati predrasude koje su plod vlastitih uvjerenja i neznanja. ;).
    Međutim jasno je kao bijeli dan da je jedina perspektiva koju poznajemo vlastita i upravo zbog toga uvijek i zauvijek možemo pričati samo iz pozicije - ja. Možemo znati koji je ispravan put za nas, a drugome možemo samo ponuditi vlastito znanje i iskustvo kao smjer (model) bez ideje (ni u primozgu) kako mi znamo koji je pravi put za drugoga pa ćemo ga tamo i usmjeriti.

    avatar

    25.02.2017. (23:17)    -   -   -   -  

  • Atma

    @Shadow- "Ako možete zamisliti život u jednom tako običnom smislu – malo plesa, malo ljubavi, malo smijeha, malo muzike, a potom dođe vječan san, život postane tek samo jedna mala drama" - sviđa mi se ova ideja, no onda se događa da se one koji se za njom stvarno vode smatra ludima, dok se "normalni" ipak brinu i vežu za drame.

    @Jelen- zašto bi svaka tzv. autentična praksa svima odgovarala? Mislim da je to naprosto nemoguće. Pogotovo kada govorimo o religijama. Evo ja kao nereligiozna osoba koja se smatra duhovnom (prirodno slijedim masu načela koja nalazimo u religijama, tj. vodim se za dharmičkim principima i vjerujem u postojanje apsolutnog bića i primjenjujem te vrline u praksi, tj. nastojim) imam problem u sljeđenju autentične duhovne prakse. Ne vidim poantu u masu toga i čak sam probala neke stvari ne bih li dopustila sebi da otvorim um i prema onome što mi nema smisla (npr. murti puja) i nije mi uspjelo. Svi blebeću kako to pomaže čovjeku da se fokusira i misli na Boga, ali ja na Boga mislim stalno, i bez murtija i ne mogu svoj pojam neograničenog bića svesti na murti fokus.
    Imam malih problema s tim teškim personalizmom u HK, iako ga mogu shvatiti, no ipak na te stvari gledam drugačije od onog kako gledaju praktikanti. Meni i advaita ima smisla i dvaita. Sklona sam bila impersonalizmu, tu sam uz personalizam shvatila masu stvari, no moje je nešto između. I personalno i impersonalno isto vrijeme.

    @clew- da, žena koja služi muža i djecu je samo domaćica, njena ljubav i njena očito dobro provedena duhovnost se ne vidi. Veći od nje je jedan monaški seronja koji mantra po čitave dane, rigorozno slijedi principe i pokušava naturati svoju filozofiju drugima. Žena mu je niže biće dok on u strogostima pokušava razviti ljubavnu predanost prema Bogu, ni ne sluteći da ju ta ista žena već odavna ima. Eh.

    avatar

    26.02.2017. (11:06)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Atma & clew: a zašto ta vaša hipotetska žena recimo nije i sama monahinja? Pa mislim ono ravnopravnost spolova i to?? Zašto imate potrebu zamišljati ženu na putu duhovnosti da bude baš u toj jednoj ulozi potpunog posvećenja služenju mužu i djeci? Ja recimo mislim da njoj treba dopustiti da napravi informirani izbor o svome putu! ;-))

    avatar

    26.02.2017. (17:03)    -   -   -   -  

  • clew

    Mislim kako bi ta hipotetska žena pogriješila kada bi kao monahinja tražila ravnopravnost spolova. Navodno, obzirom su žene, imaju veći broj pravila kojih se moraju pridržavati od monaha.
    :)))
    Ispravi me ako nisam u pravu.

    avatar

    26.02.2017. (19:35)    -   -   -   -  

  • jelen

    To je istina, ali ne bi pogriješila, baš zato i treba više zaređenih žena (govorim o budističkim redovnicama) da se mogu jače zalagati za svoje interese. Na tom polju upravo zadnjih godina se bilježe veliki pomaci i to u svim od budističkih tradicija i to na Istoku kao i na Zapadu. Čak i kod teravada, jasno to ide najteže kod njih jer su jako zaguljeni. Ali u tibetanskoj tradiciji osobito kreće na bolje, koliko je meni poznato to su baš ozbiljne stvari, recimo od prije nekoliko godina geshe titula je dostupna i ženama (to je najviši stupanj obrazovanja u tib. tradiciji) Dalaj lama je intenzivno radio na rješavanju tog problema, a i Karmapa isto podržava zaređivanje i visoku religijsku izobrazbu žena.
    https://en.wikipedia.org/wiki/Kelsang_Wangmo- dobar prilog o prvoj ženi s geshe stupnjem izobrazbe.
    https://www.onfaith.co/onfaith/2013/06/07/buddhist-nun-professors-or-none/ 11172- još jedan prijedlog za čitanje

    Općenito govoreći ogromna energija i posvećenost koju ti opisuješ kod žene u svom primjeru, (koja je svojstvena ženama, ali nažalost najčešće ostaje doživotno upregnuta u ta kola koja ti opisuješ) može se kanalizirati i u smjeru duhovne posvećenosti kakvu predstavlja redovništvo na neizmjernu dobrobit za čitavo čovječanstvo.
    U vremenima koja dolaze bit će potrebna što veća uloga žena u duhovnosti, jer cijeli set uzroka i uvjeta sad je drugačije posložen nego prije 500, 1000 ili 2000 godina. (Šteta što je Mariano momentalno nedostupan jer on raspolaže bogatijim riječnikom za obrazložiti te stvari :-P)

    Svijet polako će doseći izdržive granice bjesomučnog "razvoja", "rasta", "gradnje" dakle stvari koje su povezane s muškim principom- metodom/aktivnošću ali će trebati više mudrosti (koja je ženski princip) da bi mogao opstati, duhovnost to mora pratiti, kao što je u ona vremena zadnjih cca 2500 godina morala pratiti s muškim principom aktivnosti svijeta ako je htjela ikako ostati prisutna u svijetu tako sad mora pratiti nove prirodne danosti koje nastupaju, istinski duhovnici to osjećaju, Dalaj lama to zasigurno osjeća i djeluje u skladu s time.

    Ali mislim da mi u ovoj raspravi se možda borimo i sa temeljnim predrasudama prema samoj koncepciji monaštva i života u takvom vidu duhovnog posvećenja (aludiram na Atminu viziju "monaškog seronje koji mantra po čitave dane, rigorozno slijedi principe i pokušava naturati svoju filozofiju drugima..." zapravo vrlo humoristična rečenica :-D
    Ja bi rekao da je nebitan takav hipotetski "monaški seronja", za njega će se ionako pobrinuti njegova karma prije ili kasnije. Tim važnije da na poziciji duhovnog i moralnog autoriteta potrudi se dospjeti netko kompetentniji. Kao i za sve drugo i za to će se žene morati izboriti, a to će i uspjeti, ako budu našle pravu motivaciju, naravno. Ova cijela rasprava i tema posta vrte se oko pitanja motivacije.

    avatar

    26.02.2017. (22:01)    -   -   -   -  

  • clew

    Jelenko
    "baš zato i treba više zaređenih žena (govorim o budističkim redovnicama) da se mogu jače zalagati za svoje interese"

    Velika je nepravda što se žene moraju zalagati ( u 21.st. ) za svoje interese (prava koja muškarci dobiju rođenjem) pa i po pitanju redovništva jer znanost je uznapredovala do mjere da čovjeka može "rastaviti" na molekule i čitati njegov DNK, ali tradicionalne obrasce ( i ne mislim da su svi loši) nismo prerasli. Ne znam bi li pogriješila? Ukoliko bi svoj život doživjela kao stepenicu (prema gore), ali tek tamo negdje treću na stubištu od sto stepenica onda ne bi. :) Doživjela pravdu ne bi, sasvim sigurno.

    Upravo iz tih, a i mnogih drugih razloga žena je morala ili će tek morati pronaći svoj put u ovom vremenu i svijetu. Ona je morala prerasti - nadići nepravdu. Imala je dva izbora : ili biti ponižena, potlačna ili pronaći produktivnost i biti sretno biće unatoč nepravdi koja se ogleda u svakom segmentu društva.
    Da, postoje i žene koje su iz svoje inferiornosti, a ne bi li se uklopile i postigle status ( koji su dominantno definirali muškarci, (a zbog svoje prirodne, ljudske, potrebe za uvažavanjem)) u društvu postala bića koja zatiru svoju ženstvenost i urođeni potencijal. Ne bih otišla u SF kada bih se usudila reći kako žena ovom svijetu može donijeti drugačiju percepciju , možda čak i" rješenje koje je nenasilno, " a neophodno svijetu i vremenu.
    Muškarac ženu doživljava slabijim spolom stoga što ona svoju istinu ne nosi s mačem i nasiljem u rukama. Ima inteligentnije rješenje, naravno. :)))) Naizgled djeluje slabija, ali bojim se je to krivi zaključak.

    Što se tiče motivacije, ženi se je lako izgubiti u ovom svijetu, ali kada se pronađe to je istinska motivacija. Obzirom je se teže motivira izvana upravo zbog svega navednog ona ima ogroman potencijal ići putem istine na kojem je se ne može ustrašiti uzimanjem titule i ostalih kerefeka jer ona se s tim prvi put susrela kao mala djevojčica.
    Patnja je ponekad zaista na izgradnju. Žena je dokaz tome.

    Nema ničeg nedostojnog što je energija žene upregnuta u oblikovanje djeteta, čovjeka. To je jedan od najčasnijih poslova, ali to ne umanjuje mogućnost drugih velikih djela koja žena može ostvariti.

    Otišla sam kako vidiš, a mogla bih do preksutra samo da dio "stvari" dotaknem iz Atminog posta i tvog komentara. :))
    Dobar ti je ovaj drugi komentar, bolji nego prvi. ;) Nedostaje Mariano. Topla šalica kave i Anandam s novim postom.

    Atma oprositi na gnjavaži. Cmok.

    avatar

    27.02.2017. (19:49)    -   -   -   -  

  • Atma

    Samo vi nastavite, uživam vas čitati. Moj "hipotetski" seronja čak nije toliko hipotetski. Ja, naime, sve svoje stavove temeljim na iskustvu, a kako je moje iskustvo vezano za duhovnu tradiciju isključivo vezano za gaudiya vaišnava tradiciju i to na zapadu, taj problem žene, majke, kraljice koja je žena i majka, ali ne i kraljica, često je vidljiv na način da dominantne uloge imaju muškarci, gurui su isključivo muškarci, a čak i manjina visokopozicioniranih žena unutar institucije sklona je muškim obrascima koje vrednuje više nego ženske. Ženski princip je u zapadnoj instituciji ove tradicije zatrt do krajnjih granica dok je muški toliko vezan za stari patrijarhalni sustav da boli glava. Naravno, tu je problem institucije kao takve i ne primjećujem da stvar ide naprijed, iako je potreba za ženskim aspektom jača nego ikad.
    Pitam se što bi bilo da su žene sastavljale svete spise i da su one osnivačice raznih religijskih tradicija. Kakve bi forme i simboli bili princip da su žene te koje su imale vizije i kojima se objavljivalo znanje. Mislim da ne bi bilo isto.
    I čija su to iskustva na kraju krajeva. Muškog boga. Ili muškog boga koji ima družicu. Bi li bog bila žena da su žene bile rišiji. Mislim da mi je zato nekad draži impersonalizam jer boga ne pakira u mušku formu.

    avatar

    27.02.2017. (21:20)    -   -   -   -  

  • međiko

    sve svoje stavove temeljim na iskustvu, a kako je moje iskustvo vezano za duhovnu tradiciju

    izdvojio sam ovo ,jer po tom načelu se vladam i živim.
    lp.

    avatar

    28.02.2017. (01:10)    -   -   -   -  

  • Atma

    @arosainmyheart- hm ne znam na što točno misliš komentarom. U ovom kontekstu sam navela da imam iskustvo funkcioniranja jednog tradicionalnog učenja, iako su sva moja meni važna duhovna iskustva bila onda kada ni za kakvu tradiciju ni praksu nisam znala.

    avatar

    28.02.2017. (09:11)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Evo nešto na temu ženstva i duhovnosti:
    http://pescanik.net/biljeznica-robija-k-slucaj-nazaret/
    :)))
    Lobs ang Rampa nije Tibetanac, niti uopće Azijat. On je bijelac, Zapadnjak, mislim Englez pa je morao izmisliti bizarnu priču o ulasku u tijelo samoubojice kako bi objasnio svoja "insajderska" "znanja". :))

    avatar

    02.03.2017. (04:31)    -   -   -   -  

  • Atma

    Hahahaha, ovaj link me baš fino nasmijao. :D
    Naišla sam da je Lobsang neka teška muljarija. Treće oko mi je super, ali ona druga je totalni SF s tom transmigracijom duša.

    avatar

    02.03.2017. (10:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...