Stalno imaš potrebu objašnjavati svoje postupke, kao da si ti jedini čovjek na svijetu koji griješi.
To je onaj tvoj stari osjećaj važnosti.
Imaš ga previše; osim toga, imaš previše osobne povijesti.
S druge strane, ne preuzimaš odgovornost za svoje postupke; ne koristiš smrt kao savjetnika i; što je najgore, previše si pristupačan.
Drugim riječima, život ti je isto tako zbrkan kao kad smo se upoznali.
Za tebe je svijet čudan jer tebi je on ili dosadan ili si u sukobu s njim.