Vidiš, sjetio si se toliko detalja, a svakog opisao sa tri riječi. Ziher sam da bi jednako tako mogao o svakom subjektu napisati i čitavo poglavlje u knjizi sjećanja. I ako bi obuhvatio sve koje imaš u sjećanju, bio bi to red knjiga poput nekadašnje opće enciklopedije. Problem je je o tome pisati a izostavljati detalje. Zato se ja nisam nikad odlučio pisati svoja sjećanja, makar me nagovaraju, jer bi mi, samo, za prvih dvadeset godina trebalo vagon papira. I na koncu, tko bi to čitao. Moguće oni koje bi opisivao, ali većina tih su već... pokojni. Svojevremeno sam kao klinac čitao Čopćeve "Konviktaše", ili "Magareće godine", te samog sebe uvjeravao da ja imam daleko više za opisivati. Jebiga, danas se sve svelo na blog, pa ni to baš ne ide. Pozzz.
05.02.2017. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napisala sam komentar dugačak skoro kao tvoj post pa ga izbrisala. Nije ni mjesto ni vrijeme. Rasplakao si me, eto. Nemam veze s Bosnom, osim što mi u život dolazi jako puno prijatelja koji su rodom od tamo. Uz odgoj roditelja koji su me učili da nikad ne odvajam ljude po bilo čemu, prijatelji iz Bosne me na to cijeli život podsjećaju. Vjerujem da je teško uspoređivati onu i ovu klimu, pogotovo vama koje je rat razdvojio. Tužno je ovo, jako tužno, ali ne želim prestati razmišljati da ima nade za ljude, makar u mojoj glavi. Tužan, ali lijep post koji dokazuje da je nekad bilo takvo vrijeme, ali može biti i danas ako ljudi maknu umne granice. Nije mi jasno kako ograničeni ljudi ne vide da uvijek pati i ispašta mali čovjek, ubija, mrzi, zamjera, gine, za neko više dobro, više ciljeve. Ovo je oda čovjeku, hvala ti. Drago mi je da si izašao iz rutine.
05.02.2017. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nakon ovog tvog posta, kapiram da su moja sjećanja tako skučena i puna rupa, ne znam je li do sposobnosti pamćenja, ali nije da se sad ne pitam. Znala sam nekad jednog što se zvao Čombe, ali držao je folklornu sekciju, na koju sam nisam išla :)
05.02.2017. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ostavljaš vrijedan podsjetnik...
05.02.2017. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mekon
Vidiš, sjetio si se toliko detalja, a svakog opisao sa tri riječi. Ziher sam da bi jednako tako mogao o svakom subjektu napisati i čitavo poglavlje u knjizi sjećanja. I ako bi obuhvatio sve koje imaš u sjećanju, bio bi to red knjiga poput nekadašnje opće enciklopedije. Problem je je o tome pisati a izostavljati detalje. Zato se ja nisam nikad odlučio pisati svoja sjećanja, makar me nagovaraju, jer bi mi, samo, za prvih dvadeset godina trebalo vagon papira. I na koncu, tko bi to čitao. Moguće oni koje bi opisivao, ali većina tih su već... pokojni.
Svojevremeno sam kao klinac čitao Čopćeve "Konviktaše", ili "Magareće godine", te samog sebe uvjeravao da ja imam daleko više za opisivati.
Jebiga, danas se sve svelo na blog, pa ni to baš ne ide. Pozzz.
05.02.2017. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
windfuckersister
Bogme, nikad više riječi kod tebe i ni jedne jedine fotke......Ozbiljan posao.....dobro te spucala nostalgija.
05.02.2017. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
sjećanja, ti mostovi pod kojima se budimo... :)
05.02.2017. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Napisala sam komentar dugačak skoro kao tvoj post pa ga izbrisala.
Nije ni mjesto ni vrijeme. Rasplakao si me, eto. Nemam veze s Bosnom, osim što mi u život dolazi jako puno prijatelja koji su rodom od tamo. Uz odgoj roditelja koji su me učili da nikad ne odvajam ljude po bilo čemu, prijatelji iz Bosne me na to cijeli život podsjećaju. Vjerujem da je teško uspoređivati onu i ovu klimu, pogotovo vama koje je rat razdvojio. Tužno je ovo, jako tužno, ali ne želim prestati razmišljati da ima nade za ljude, makar u mojoj glavi. Tužan, ali lijep post koji dokazuje da je nekad bilo takvo vrijeme, ali može biti i danas ako ljudi maknu umne granice. Nije mi jasno kako ograničeni ljudi ne vide da uvijek pati i ispašta mali čovjek, ubija, mrzi, zamjera, gine, za neko više dobro, više ciljeve.
Ovo je oda čovjeku, hvala ti. Drago mi je da si izašao iz rutine.
05.02.2017. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Nakon ovog tvog posta, kapiram da su moja sjećanja tako skučena i puna rupa, ne znam je li do sposobnosti pamćenja, ali nije da se sad ne pitam.
Znala sam nekad jednog što se zvao Čombe, ali držao je folklornu sekciju, na koju sam nisam išla :)
05.02.2017. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...