Komentari

la-bruja.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Lilianke

    .....Oh da se mogu k'o nekad vratiti na pocetak
    i biti onaj isti bahati djecak
    ne bih forsir'o neki lezeran stil
    niti se trudio da uklopim
    Moj svijet u ovaj svijet
    moje snove u raspored
    i riskirao bih svaki pokusaj
    da zadrzim taj osjecaj.....

    avatar

    27.01.2017. (07:56)    -   -   -   -  

  • Pola

    predobar , je, i te tvoje grane...
    :)

    avatar

    27.01.2017. (10:32)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Pola;
    znaš , danas sam doznala da japanci imaju riječ za ono kad sunčeva svjetlost prolazi kroz grane i lišće drveća - komorebi. :))
    Jedan od mojih najdražih foto-motiva.
    Hvala ti što si svratila:))

    avatar

    27.01.2017. (16:00)    -   -   -   -  

  • jelen

    I mene isto uhvatio led... ovaj bed... i ništ mi se ne piše :-P
    Do Imbolca ćemo nekako izdurati, to je u četvrtak, a onda dalje će već biti lakše. Tako mi se čini :-))

    Prije nego sam vidio tvoj komentar baš sam telefonski razgovarao s frendom koji se isto namjerio na orezivanje voćaka, pa smo zajedno zaključili da je ipak prerano, sad u ovo doba godine može se eventualno jabuke i kruške orezivati ako je toplije no kako su noći još u dubokim minusima bolje ne. Rez se smrzne i onda je na tom mjestu biljka osjetljiva na bolesti.
    Jostu i crni ribiz je prema mojoj knjižici najbolje rezati krajem veljače i u ožujku. Poslikat ću u knjizi ilustraciju kako bi to trebalo orezivati pa stavim na blog tako je najlakše. A mogu zapravo staviti slike i svojih grmova. Ne brini za to, budemo za nekih tri-ćetiri tjedna, da sad još ne remetimo zimski san... nit sebi niti voćkama
    ;-))

    avatar

    27.01.2017. (18:49)    -   -   -   -  

  • Ti-grica

    uhhh.... zapetljala se u granje... jedva nasla komentare :-)))

    avatar

    27.01.2017. (20:21)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen;
    ajd, ak veliš da treba izdržati do četvrtka, to ću se onda nekako prisiliti. :))
    I pol dana duže ne bih mogla, samo da znaš! (grozno posustajem u dobroj volji i optimizmu, kad je loše i kad bih trebala pokazati vjeru.
    :-S)

    Hvala ti za ove voćne informacije - samo me kad dođe vrijeme naputi na koju se to visinu treba poštucati.
    Maline znam da treba odrezati sve grane koje su lani rodile, a mlade ,prošlogodišje će roditi ove godine, njih samo malo skratim (tak i s kupinama). Ali ovo kaj je trajni grm, to nisam sigurna. :))

    @Ti-grica;
    kužim te.
    Oprosti. :))
    Razmišljam baš neko vrijeme koju sliku da stavim i kako ,da se može čitati, a da ne kompromitiram svoj ukus i ozračje bloga. Takvo koje pokazuje moje stanje.....
    Kad smislim, promijeniti ću. :))

    avatar

    27.01.2017. (22:40)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    auf! sa moje tacke gledista (prvi put kliknuo na tvoj link kao "La bruja" - blog ti lici na onu situaciju sa Trnovom Ruzicom: jedva se probih kroz trnje i siblje do saznanja da si ti Li.. ovaj znas i sama koja si! :)
    Drago mi je da si se vratila, makar i u trnovit post! :))))

    avatar

    27.01.2017. (23:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Vlad; bok! :))
    Obično ovdje pišem malo i žalopojno,
    malo više na križanju, a na sijelu okačim poneku sliku.
    Kako bilo, malo sam sveukupno posustala.
    Bit će bolje........

    avatar

    27.01.2017. (23:45)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Haha La bruja naša Trnoružica, ali probili smo se mi do tebe :)
    Ajde uzmi deblji kist draga

    avatar

    28.01.2017. (09:57)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Nisa;
    Još i Princ s poljupcem da stigne hahahahaa :)))

    Znaš, malo me oveće službeno putovanje izmoždilo, pa kad smo stigli, jednostavno nisam imala snage za dalje. A onda mi je muž završio u bolnici :(((((
    možda se u ponedeljak vraća doma.
    Izvan životne opasnosti je, to je najvažnije.
    Umrla sam više puta prošli tjedan.

    Ljubim te i drži se i ti.
    :)
    Uzmem kist kad mi se malo ruka prestane tresti.

    avatar

    28.01.2017. (10:21)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Uf mila moja žao mi je, znam da znaš, ali polako iz dana u dan, ne znam ni postoji li drugačija filozofija.
    Sad je najvažnije da nije u životnoj opasnosti
    Znaš, doći će to bolje vrijeme i nove staze, lakše i prohodnije, jednostavno mora

    Grlim, jako, jako, jako
    Drži mi se! Navijam za vas iz sveg srca

    avatar

    28.01.2017. (10:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Nisa;
    puno, puno ti hvala.
    Baš si razmišljam kako sam ti jučer htjela napisati (pročitavši tvoj post) kako je došlo neko grozno vrijeme, po onome što svaki dan , svaki tren slušam uokolo.
    Prije je bilo uobičajeno da se prehladiš zimi, a gripa - e, to je bilo gadno i povremeno.
    Sada je upala pluća, ono, ajoj bože, ali jako, jako često, a embolija pluća - e , to je korak dalje. (to smo mi odradili).
    Prije sam za dotičnu bolest čula samo u rečenici poput: 'umrla je od embolije pluća', a sada doktori kažu 'o, pa lijepo ste vi s tom emboljom došetali k nama' .:-O
    Kao da su se na općoj društvenoj ljestvici snizili kriteriji (i opet, tvoj post :)) ) i gutamo, s oproštenjem, sve veća i veća govna, i sve smo veće i veće terete sposobni/prisiljeni nositi.

    No, dobro kažeš, živi smo, bolje je i idemo dalje. U ponedjeljak test iz matiše i pita latinski. Puno gramatike :D

    avatar

    28.01.2017. (10:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    I ja odradio 11 dana bolovanja, prvi put nakon 2007, upala pluća, klavocin itd (a prije 4 tjedna također upala pluća, sumamed, tak da je ovo bio recidiv). Bilo mi je grdo par dana, jer sam s visokom temperaturom išao na posao, kao potpuni idiot-mazohist. Drago mi je da je tvom suprugu bolje, iako ne znam što mu je bilo, da li se ta embolija njega ticala ili nekog drugog. :(( Daj se vrati na stari blog nakrizanju, tam smo se navikli. :))) Ostaj mi dobro i toplo se nadam da barem ti nećeš prijeći u putinofile i trumpofile. :))

    avatar

    28.01.2017. (19:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano;
    ma ja sam ziher da bi se lako naviknuli i ovdje dolaziti, tako mi je baš simpatični brujin avatar....sanjačica :)))
    Jako si me razveselio svojim pojavljivanjem. :))
    Jesam li krivo razumjela ili si imao dvije upale pluća ove zime!?
    :((((
    Ja se stalno pitam, kako ti sa astmom na tom ledenom zraku izdržavaš, kao da udišemo špenadle, takav je osjećaj.
    Kog vraga ste vi muškarci toliko nedokazivi (šetnja sa temperaturom), mojem mužu je bilo loše cijeli tjedan prije nego je završio u bolnici. Ali, niti se (sa svojom primarnom dijagnozom, molim) dao nagovoriti na kakav suvisli pregled, niti je dao da ga mijenjam na poslu (bila sam slučajem slobodna), nego je jaučući, u bolovima i sa kilama progutanih brufena hodao uokolo, samo što ga nije glave koštalo DOSLOVCE (nego,da, embolija se odnosila na njega).

    Mirno spavaj, ja sam se davno svrstala u nezainteresirane (za sve ružne stričeke u sivim odjelima koji se grabe za vlast i lovu).
    Mene samo ljubavni filmovi zanimaju.....ono kad se konačno poljube, a muž me zeza 'jesi sada sretna?' :)))
    I poneki dokumentarac o iskapanju poludragog kamenja u planinama :))))

    avatar

    28.01.2017. (21:41)    -   -   -   -  

  • jelen

    Strašne su to stvari, emboliju sam uvijek nekako povezivao sa visinskom bolešću, a sad kad sam malo pročitao o tome, vidim da zapravo može nastati iz čitavog niza uzroka.

    avatar

    29.01.2017. (13:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Jelen;
    hej, bok :)
    Da, očajno, kad ti kažu 'imaš trombe u plućima' samo čekaš da te bilo koji korak sruši na smrt. Dovoljno je da neki tromb ode ukrivo, u krivu žilicu, nema šanse da ga pronađu i izvade, ugušiš se sto put do tada. Super.

    Baš su konstatirali suprug i njegovi drugari iz bolničke sobe da se nebi našli na hrpi i tako se lijepo družili i razgovarali, da su rođeni kojih sto -dvjesto godina prije. Već bi debelo svi bili gotovi.

    kad razmišljam o tome, povraća mi se.
    ...

    avatar

    29.01.2017. (15:17)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    I ja sam davno razmisljaoi o tome: kao dete sam imao komplikovani prelom zbice sa uganucem lakta. Namestili ruku, a kost stisla zivac i ruka pocela odumirati...da u tom trenutku u Beogradu nije bio jedan od 3 u celom svetu (!) hirurga specijalizovanih za tu operaciju - ode ruka...vec je nisma mogao pomerati! Da li bih tada ikada odrastao normalno, imao normalan zivot i sve sto uz to spada...? Sumnjam...
    I samo zamislim stotine slucajeva u delovima sveta koji nisu imali hirurga dr. Sretena Popovica da im potpuno spase ruku ili nogu - i povraca mi se od one Sartrovske mucnine...

    avatar

    29.01.2017. (22:32)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Uf moja La bruja ( meni se baš sviđaš ovdje:), kad sam pročitala embolija promrzla sam... tata mi je umro od embolije (nije potvrđeno jer nije bio u stanju na još jednu pretragu, ali je ostala pretpostavka).
    Ručali smo zajedno, zezali, smijali se i pola sata nakon počelo lagano gušenje, prva pomoć i onda 12 sati agonije :(
    S njim je cijelo to vrijeme sjedio čovjek otprilike sličnih godina, na kraju radnog dana saniran i otpušten iz bolnice
    Kao da je netko upro prstom i odredio ti da ti ne i shvatiš koliko nemaš utjecaj na ništa, kako ostaješ malen u svim tim spoznajama i reakcijama.
    Kako i Vlad kaže, ako nemaš sreće, sve ti đabe...
    Iskoristit svaki trenutak koliko se da, ama baš svaki

    avatar

    30.01.2017. (09:15)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Vlad;
    upravo taj osjećaj da si na nekoj lutriji na kojoj je dobitak ili gubitak života (u tvom slučaju ruke :-O) u igri, zaista je to najstrašnije. I slika pred očima kako bi koja opcija utjecala ne samo na tebe osobno, nego na one manje i slabije u obitelji, i to pretvaranje dok problem traje, da bi život mogao normalno teći....očajno.

    Oslabi čovjeka dugotrajna izloženost, pogubila sm koncentraciju i razum negdje usput. Napravim tisućuijednu grešku u danu. Stalno moram nešto popravljati i naknadno obavljati....

    Ali, eto, mužić je došao danas kući. :))

    avatar

    30.01.2017. (15:31)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Nisa;
    Kao da je netko upro prstom i odredio ti da ti ne i shvatiš koliko nemaš utjecaj na ništa, kako ostaješ malen u svim tim spoznajama i reakcijama.
    U stvari, zaista vjerujem da i je zacrtano, koliko puta ćemo preći i kada je kraj.
    Ali, što to pomaže? Baš ništa.
    Žao mi je , draga, kroz što ste sve prošli.
    Puno hvala na svim toplim riječima!.
    :))

    avatar

    30.01.2017. (15:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...