izvrsnosti koje osvajaju u tvojoj poeziji: spajanje dualizma, prodiranje kroz nemoguće, nevjerojatno izrastanje, takav mi je dojam, svako poniranje neminovno donosi izviranje.
21.01.2017. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli jedan film. Baš neki dan u sebi sam propitivala tvrdnju toliko puta čutu, razmišljajući koliko je uistinu točna i ne bi li se kroz nju moglo domoći nekog novog razumijevanja; tvrdnju: sve prođe. A sad kad pročitah tvoje 'o vremenima koja poniru i o sjećanjima koja izviru', pomislih da upravo to mnogo bolje i točnije odgovara onom što se misli riječima 'sve prođe'. Ne prođe, već ponire, izvirući u sjećanjima. A ono čega se ne sjećamo, u zaboravu je – tom boravku 'iza' dokle sjećanje ne dopire ili mu se ne zavraća a ne da je prošlo....
Susreti koji se nikada neće dogoditi - priča su i o vrijednostima. Onim života. Naznačenim u momentima opisanim, dotaknutim u pjesmi. Neponovljivostima. Osobito - i o vrijednostima - u odnosu na početak pjesme i opisani susret s 'pravedničkim gnijevom' poznanika gdje tako točno predstavljeni karakter nezadovoljnika ocrtava i karakter vremena u kakvom živimo.
I sjećanja su naše vrijednosti. Bez njih bi bili izgubljeni. A kroz njih može se i rekonstruirati vlastiti kao i tuđi život.
I na kraju, dodala bih još samo jedan stih koji volim, iako se ne mogu prisjetiti a ni naći tko je autor: 'Ne ja već moje vrijeme - sjeća se tebe'.
23.01.2017. (02:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svojim rođenjem mi smo se susreli sa svijetom, a svojim putovanjem kroz život nekome smo se približili (fizički) bliže a sa drugima ostali daleki ... Ali, ne čini li ti se da čitajući knjige mi se susrećemo i sa ponorima vremena koja nisu samo sjećanja, već su življa i od samoga života. I nismo li se ti ja ovdje sada sreli, ne manje živo nego da se gledamo? Šta su susreti, a šta sve nisu? Susreti se događaju svuda oko nas, uvijek i stalno, samo se ljudi rijetko pronalaze, koliko god fizički bili blizu ... I da, izvrsno napisano, slikovito i majstorski dočaran karakter do tančina prepoznatljivosti ..
23.01.2017. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
izvrsnosti koje osvajaju u tvojoj poeziji: spajanje dualizma, prodiranje
kroz nemoguće, nevjerojatno izrastanje, takav mi je dojam,
svako poniranje neminovno donosi izviranje.
21.01.2017. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
izvrsno.
ni riječ više od mene, kvarim.
21.01.2017. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Cijeli jedan film.
Baš neki dan u sebi sam propitivala tvrdnju toliko puta čutu, razmišljajući koliko je uistinu točna i ne bi li se kroz nju moglo domoći nekog novog razumijevanja; tvrdnju: sve prođe. A sad kad pročitah tvoje 'o vremenima koja poniru i o sjećanjima koja izviru', pomislih da upravo to mnogo bolje i točnije odgovara onom što se misli riječima 'sve prođe'. Ne prođe, već ponire, izvirući u sjećanjima. A ono čega se ne sjećamo, u zaboravu je – tom boravku 'iza' dokle sjećanje ne dopire ili mu se ne zavraća a ne da je prošlo....
Susreti koji se nikada neće dogoditi - priča su i o vrijednostima. Onim života. Naznačenim u momentima opisanim, dotaknutim u pjesmi. Neponovljivostima. Osobito - i o vrijednostima - u odnosu na početak pjesme i opisani susret s 'pravedničkim gnijevom' poznanika gdje tako točno predstavljeni karakter nezadovoljnika ocrtava i karakter vremena u kakvom živimo.
I sjećanja su naše vrijednosti. Bez njih bi bili izgubljeni. A kroz njih može se i rekonstruirati vlastiti kao i tuđi život.
I na kraju, dodala bih još samo jedan stih koji volim, iako se ne mogu prisjetiti a ni naći tko je autor: 'Ne ja već moje vrijeme - sjeća se tebe'.
23.01.2017. (02:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
izviranje i poniranje osjećaja ....
23.01.2017. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Sve si prikazao u jednom dahu. A na agavama, tko nije urezivao?
23.01.2017. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Svojim rođenjem mi smo se susreli sa svijetom, a svojim putovanjem kroz život nekome smo se približili (fizički) bliže a sa drugima ostali daleki ...
Ali, ne čini li ti se da čitajući knjige mi se susrećemo i sa ponorima vremena koja nisu samo sjećanja, već su življa i od samoga života.
I nismo li se ti ja ovdje sada sreli, ne manje živo nego da se gledamo?
Šta su susreti, a šta sve nisu?
Susreti se događaju svuda oko nas, uvijek i stalno, samo se ljudi rijetko pronalaze, koliko god fizički bili blizu ...
I da, izvrsno napisano, slikovito i majstorski dočaran karakter do tančina prepoznatljivosti ..
23.01.2017. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...