rasplakala si me... glas, stiješnjen... glas koji me uspavljivao i budio je zgusnuo u tišinu... sjetih se vremena tihog umiranja... oprosti, tvoja pjesma je dotaknula bolna sjećanja... a divna je, do boli... jučer objavih ... nije bio san...
Dugo, predugo smo razgovarali očima i tišinom. Tvoj glas, koji me je godinama nježno uspavljivao i budio, je utihnuo spaljivanjem zvjeri koja se bila udomila u tvom grlu. Bojala sam se snova i vapaja ranjenog galeba.... oprosti još jednom... :)
16.12.2016. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma što da ti oprostim, Dinaja, :) hvala za trag ovdje a i otišla sam pročitati to što kažeš da si pisala jučer, sada samo na brzinu pročitah ali naredni put ću i sporije i oglasititi ti se tamo.
16.12.2016. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudsku os koja u sličnosti odmjerava različitosti nazvasmo duhom. No, razgovorno koristimo grizodušje, duševnu bol, dušebrižništvo, pa sve do duševnih ustanova. Duh je idejno neokaljan, a pandan mu - duša - dijeli ljudsku sudbinu. Rekao bih: muški je duh, a duša pripada ženskoj rodnosti (slabosti). Opet je čudno kad za nekoga tko govori iskreno kažemo da govori iz duše, ako netko lijepo pjeva i proizvodi u nama ugodne oćute - pjeva iz duše. Čini mi se kako se po duhu ravnamo i dijelimo, a prema duši prepoznajemo i bližimo. Iako mi je impuls deksterovski, sinister me opčinjava. Ugrubo, Nietzscheova dualnost apolinijskog i dionizijskog suviše je istorodna - muževna. Stoga, nikad nije stizao odgovorima koji bi uvjerljivi objekcijom zadovoljavali žeđ. Odatle smetenost razmišljanja, odatle nerazgovjetan eho misli u riječima. Improviziramo preslagujući glasove selektivnim sluhom. Kada bismo slijedili osobnu intuitivnu nit bili bismo poput Pastoralne simfonije, Davida, Van Goghove Zvjezdane noći. Ovako, u stalnoj smo borbi pomiriti duh i dušu do glasa, a rijetko dobivamo bitke izmirenja.
16.12.2016. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
johannes, komentar je krasan, i upravo vodi stepenicu više da bi se moglo (po)gledati iz perspektive onog o čemu pišeš. Slijediti osobnu intuitivnu nit bio bi ideal. Osjet u sebi prirodno osnažene takve mogućnosti također je sastavni dio tog zahtjeva, zaziva. Lako se može zaglušiti.... pa je važno ne propuštati priliku ili trenutak priključiti se onom što se - a i to intuitivno znamo - nazire kao pružena nit.... i njoj pogodovati.
16.12.2016. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
napisala komentar ali,ali... nešto odprilike da kad nam je najteže obično nekog grčevito trebamo, iako je možda sasvim nepotrebno i možemo sami kroz to, ali osjećaji koji idu prema jednoj posebnoj osobi obično su izazvani i nečim drugim, podsjetila sam se malo na pisma jedne redovnice gdje je ona gotovo fantastično opisala svoju bivšu vezu povezujući čas osjećaje svog ljubavnika čas svoje osjećaje koje je gajila prema njemu... ovdje se događa grčevito pretapanje, rekla bih da je potreba zaista nadjačala sve argumente da do toga ne dođe, ne znam, nekako tako..
17.12.2016. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neću dodavati ništa, easy, uz tvoj komentar, vrlo je lijep kakav jeste, i kao tvoja refleksija.... pa bih ga samo s ovoliko riječi propratila i zahvalila ti.... :)
17.12.2016. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Osjećam stravu u tvojim stihovima....
16.12.2016. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
rasplakala si me... glas, stiješnjen...
glas koji me uspavljivao i budio je zgusnuo u tišinu...
sjetih se vremena tihog umiranja... oprosti,
tvoja pjesma je dotaknula bolna sjećanja...
a divna je, do boli... jučer objavih ... nije bio san...
Dugo, predugo smo razgovarali očima i tišinom. Tvoj glas, koji me je godinama nježno uspavljivao i budio, je utihnuo spaljivanjem zvjeri koja se bila udomila u tvom grlu. Bojala sam se snova i vapaja ranjenog galeba....
oprosti još jednom... :)
16.12.2016. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
ma što da ti oprostim, Dinaja, :) hvala za trag ovdje a i otišla sam pročitati to što kažeš da si pisala jučer, sada samo na brzinu pročitah ali naredni put ću i sporije i oglasititi ti se tamo.
16.12.2016. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Lastavice, zato se nadam da će i ovaj vikend kod tebe biti humora pa ću/ ćemo čitati.
16.12.2016. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Nešto što oduvijek biva metom nas
suparnika svakoj skupocjenosti.
izvrsna jezgrovitost......pa reci, zar ponekad nije lijepo biti nečija" skupocjenost" makar i krato, ali biti!
16.12.2016. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ljudsku os koja u sličnosti odmjerava različitosti nazvasmo duhom. No, razgovorno koristimo grizodušje, duševnu bol, dušebrižništvo, pa sve do duševnih ustanova. Duh je idejno neokaljan, a pandan mu - duša - dijeli ljudsku sudbinu. Rekao bih: muški je duh, a duša pripada ženskoj rodnosti (slabosti). Opet je čudno kad za nekoga tko govori iskreno kažemo da govori iz duše, ako netko lijepo pjeva i proizvodi u nama ugodne oćute - pjeva iz duše. Čini mi se kako se po duhu ravnamo i dijelimo, a prema duši prepoznajemo i bližimo.
Iako mi je impuls deksterovski, sinister me opčinjava.
Ugrubo, Nietzscheova dualnost apolinijskog i dionizijskog suviše je istorodna - muževna. Stoga, nikad nije stizao odgovorima koji bi uvjerljivi objekcijom zadovoljavali žeđ.
Odatle smetenost razmišljanja, odatle nerazgovjetan eho misli u riječima. Improviziramo preslagujući glasove selektivnim sluhom.
Kada bismo slijedili osobnu intuitivnu nit bili bismo poput Pastoralne simfonije, Davida, Van Goghove Zvjezdane noći. Ovako, u stalnoj smo borbi pomiriti duh i dušu do glasa, a rijetko dobivamo bitke izmirenja.
16.12.2016. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Annabony, hvala na pohvali za jezgrovitost. Jeste, lijepo je biti..... nečija skupocjenost.
makar kratko. :)
16.12.2016. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
johannes, komentar je krasan, i upravo vodi stepenicu više da bi se moglo (po)gledati iz perspektive onog o čemu pišeš.
Slijediti osobnu intuitivnu nit bio bi ideal. Osjet u sebi prirodno osnažene takve mogućnosti također je sastavni dio tog zahtjeva, zaziva. Lako se može zaglušiti.... pa je važno ne propuštati priliku ili trenutak priključiti se onom što se - a i to intuitivno znamo - nazire kao pružena nit.... i njoj pogodovati.
16.12.2016. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Bit će, ima...
17.12.2016. (07:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
prekrasno
17.12.2016. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala, stefanio. :)
17.12.2016. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
napisala komentar ali,ali...
nešto odprilike da kad nam je najteže obično nekog grčevito trebamo,
iako je možda sasvim nepotrebno i možemo sami kroz to,
ali osjećaji koji idu prema jednoj posebnoj osobi obično su izazvani i nečim drugim, podsjetila sam se malo na pisma jedne redovnice gdje je ona gotovo fantastično opisala svoju bivšu vezu povezujući čas osjećaje svog ljubavnika čas svoje osjećaje koje je gajila prema njemu...
ovdje se događa grčevito pretapanje, rekla bih da je potreba zaista
nadjačala sve argumente da do toga ne dođe, ne znam, nekako tako..
17.12.2016. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Neću dodavati ništa, easy, uz tvoj komentar, vrlo je lijep kakav jeste, i kao tvoja refleksija.... pa bih ga samo s ovoliko riječi propratila i zahvalila ti.... :)
17.12.2016. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...