Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Atma

    :/

    avatar

    15.11.2016. (07:37)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    ....Ne pomažu tu ni afirmacije, ni mantranje koje ni ne stignem prakticirati, a onda kad uhvatim vremena nemam se snage fokusrati, jer, za mantranje ipak treba određena doza mira, a ne da se scene s posla ubacuju kada bih trebala meditirati na ime Boga......
    ha, naravno da ne.

    Životne lekcije, kako ja to vidim, su upravo one situacije koje nas sasvim rastroje, razbucaju i ubiju. One nas kale, a to boli. I to traje. I nemožeš izmaći, jer si na pravom mjestu. To je tvoja molitva, ne zazivanje Božjeg imena, tvoja molitva je bol koju osjećaš.
    Sve ostalo nije životna lekcija nego piknik.
    A dobrobiti životnih lekcija možemo sagledati sa vremenskim odmakom....od kojih godinica, najčešće.

    Znam da zvučim možda nadmeno, ali svakako okrutno i bez razumijevanja, ali, koliko si ti dugo na tom poslu? Dva mjeseca?
    Zašto misliš da bi već trebala imati stvar u svojim rukama, meni se čini da si na kompleksnom i vrlo zahtjevnom poslu. Možda će trebati godine da stekneš iskustva koja će ti dozvoliti da odahneš ponekad. Ponekad.
    I sve dok koketiraš sa odlaskom i odustajanjem, nisi još ni počela.
    Tako ja to vidim.
    Hajde drži se, na muci se poznaju junaci a to najčešće traje cijeli život :D

    avatar

    15.11.2016. (08:15)    -   -   -   -  

  • međiko

    Možda ti mogu pomoći, samo duboko i iskreno pogledaj u sebe i kaži sebi da si ona koja vrijedi!
    Lp.

    avatar

    15.11.2016. (08:35)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    no, reći ću ti/vam ono što sam rekla i jednoj kolegici kad ju je lovila kriza na poslu: nije više, kao što je prije bilo, nikakav grijeh ni feler dobiti otkaz, pa čak ni dati ga. nije grijeh ni feler naći se u poslovnoj situaciji koja ti ne štima - zbog radne atmosfere, pa ni zbog vrste posla. ne treba odmah dati otkaz, bez rezervnog plana, ali treba si planirati izlaznu strategiju do nekog drugog, sretnijeg posla. nije o glavu, i ne treba zbog posla gubiti zdravlje. želim svu sreću!

    avatar

    15.11.2016. (09:52)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Previše nepotrebnih misli o onome što je bilo ili će biti ti ne daju da živiš u trenutku, zbog toga gubljenje stvari i slično.
    Može se sve, ovakvi testovi i problemi nas jačaju. Čini se bezizlazna situacija, ali što više paničariš, strahovi će rasti u tebi.
    Mene ulovi period kad mi se čini isto, vidiš ne mogu ni meditirati, ali meditacija je upravo ono što nam treba kad smo ovakvi. Ne odustaj od sebe, uporno koristi meditaciju, reiki, sve što znaš. Nisu ni ovi problemi ni misli nastale odjednom pa ne može ni čišćenje djelovati u jednom danu. Povjerenje i strpljenje, možeš ti to. Možemo svi!

    avatar

    15.11.2016. (10:35)    -   -   -   -  

  • y

    Nekako mi se prostor komentara čini mali za izraziti sve što mi je naišlo. :)
    Na istu temu smo već pričali i tada zbog količine riječi koje sam trebala izreći nisam izrekla. Spomenula si kako ne reagiraš na svaku, a vidiš trebala bi. Trebala bi ne preskočiti niti jednu upadicu jer dvadesetero drugih gleda i misli si da kad nema reakcije to smijemo. Ljubav je postaviti granice drugima time ih učimo uvažavanju, dajemo perspektivu koju sami ne znaju/ne mogu zauzeti.
    Te situacije (sa čoporom) me uvijek podsjećaju na onog šaptaća psima ( nekoliko puta sam naletjela - Milan nešto?), Prav da ti kažem sa ljudima nije drugačije ( u čoporu ) - osobito ako si u ulozi onoga koji je vođa čopora. Suverenost i snaga kojom vodiš mora biti autentična. Dok god je nesigurnost, jad, strah namirisat će ga na kilomentre :). Osim toga nužno je poznavanje psihologije. Kako se prema psima ne možeš ponasati kao prema ljudima tako se ni prema nezrelim ljudima ne možeš ponašati na način kako bi sa zrelima. Moraš pronači odgovarajući jezik. Ako ne vjeruješ u sebe tko će vjerovati u tebe? Kreni.
    Bila sam u sličnim situacijama sa čoporom, ali i sa jako bolesnim pojedincima koji bi zbog nekoliko krivo intoniranih rečenica mogli postati ozbiljno agresivni, a s njima sam imala i radne zadatke. :))) To o čemu pričaš vremenom postaje spontani ples. Treba doći do toga i da dolazi se i kroz nesanicu, bol i koješta. Mislim kako je situacija u kojoj se nalaziš pravi izazov. Fućkaš mantre :). Ovo je prava stvar. :))) Živi izazov?
    Mora i da si kroz godine proučavanja literature puno toga naučila. Primjeni sve. Duhovna, svjetovna u praksi. Sad ti pišeš radnu bilježnicu. Slobodno, samouvjereno uletiš u priču i razbucaš stvar. Može?!

    avatar

    15.11.2016. (13:44)    -   -   -   -  

  • Atma

    Ah, to je tema koja nije za ovo mjesto. Ne znam se postaviti, ne ide mi, ne mogu, ne znam. Ne mogu napraviti glavni korak. Znam a ne mogu. Nikakvi sadšanji trenuci ne postoje, postoji samo moje gađenje prema svemu, pa i vlastitoj nesposobnosti.

    avatar

    15.11.2016. (18:11)    -   -   -   -  

  • y

    A ludača jedna, premlati nekog plišanog medjedića pa hajde ispočetka. :)))
    Čepim uši, ne čujem ovo ne mogu!! Haha.
    Svi smo mi često na tom mjestu, ali nemamo se kamo sakriti!
    Kukuc.
    Ostavljam zagrljaj.

    avatar

    15.11.2016. (18:52)    -   -   -   -  

  • toma juda

    Sve se događa s razlogom. Što daješ veći otpor, to ti je teže. Ovo sad jednostavno moraš iskusiti.

    avatar

    18.11.2016. (23:37)    -   -   -   -  

  • Atma

    Hvala svima na podršci, radim na zenu :)

    avatar

    22.11.2016. (10:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...