Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Neka druga

    Nažalost sve je prolazno, pa čak i tuga i bol,
    osim one koju grčevito držiš u prorezu pera,
    hraneći je uvijek novim stihovima...
    No i ona s vremenom izblijedi, poprimi
    neke druge nijanse

    avatar

    13.11.2016. (15:08)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Tema (ne)prolaznosti, (ne)mogućnosti hvatanja promjene, (ne)mijenjanja navika, osobito ako su vrlo destruktivne. I postoji li uopće takvo nešto kao što je zaborav koji bi omogućio promjenu?

    Glavna likuša mojih pjesama i priča doživljava jedne te iste stvari u sada već poprilično dugom kontinuitetu. Brinem se pomalo i za razinu njezine inteligencije, osobito ako uzmemo u obzir da novi događaji nisu zapravo ništa novo: svi njezini identiteti, svi osjećaji, situacije i osobe, njezin prostor i vrijeme, sve to kao da neprekidno kruži jednom ružnom klaustrofobičnom petljom koja se konstantno ponavlja i ponavlja i ponavlja.

    Kažu da je jedino promjena stalna - u redu, možda i jest, ali onda je to tek promjena kulisa i likova. Sve je ostalo zapravo uvijek isto, što u konačnici čini, složit ćemo se, jednu vrlo zagušljivu i mučnu stalnost.

    Rješenje? Ponovila sam mnogo puta: stvarno ne znam. Čini mi se da je bijeg iz stvarnosti u stvaranje i maštu jedan od najboljih načina na koje čovjek može u miru umirati.

    avatar

    13.11.2016. (16:26)    -   -   -   -  

  • bliss

    Ljudi skoro cijeli svoj život (70 %) žive u prošlosti, 20 % u budućnosti ili za budućnost, a samo 10 % u sadašnjosti...a to je bit.Ne živimo život. Bijeg iz stvarnosti u maštu mogu samo osobe koje imaju puno slobodnog vremena i koje su fokusirane samo na sebe

    avatar

    13.11.2016. (18:04)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Slažem se s navedenim, bliss. Ali što ako osoba živi u sadašnjosti (doslovno toliko da blokira ikakvo razmišljanje o prošlosti), ali joj se konstantno ponavljaju scenariji vrlo slični onima koje je ranije proživjela? I što kada se osvrne iza sebe (a toga se, recimo, užasava) pa vidi ulančani niz sličnih stvari koje rezultiraju stalnom vrtnjom u istom i ne baš lijepom krugu?
    Nije to onda baš neko življenje života kakvo se preporučuje - takav život i umara i frustrira i boli i čini te osobom koja se sve više zatvara pred bilo čim novim. Tko od nas uopće želi biti takav? A takvi smo postali. Kaže meni prijatelj danas: "Nismo navikli da se ljudi ponašaju lijepo prema nama." Nije li to tužno?
    I da, možda baš onda i treba napraviti suprotno od onoga što inače stalno radimo: umjesto da sve svoje slobodno vrijeme i fokus koristimo za ljude oko sebe, na dešifriranje, razumijevanje i prihvaćanje njihovih postupaka i mentalnih sklopova i na prilagodbu istima, taj bismo uzaludni trud mogli usmjeriti isključivo na sebe. Možda sada nekakav revolt govori iz mene, ali čini mi se da većina ljudi radi upravo to. I još ti se na kraju i smiju što si takav kakav jesi.
    A možda ja eto baš ništa ne znam, kako sam ondje gore u komentaru navela. Nemam pojma.

    avatar

    13.11.2016. (18:36)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    zamisli kako je meni, ja uvijek unaprijed znam što će se dogoditi

    avatar

    13.11.2016. (19:43)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Mogla bih onda pisati o nekom sličnom tebi, ali problem je u tome što to ne mogu zamisliti :) Blagoslov ili prokletstvo?

    avatar

    13.11.2016. (20:30)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    kao što si rekla sve je samo neprekidno ponavljanje, nešto kao beskrajan dan s varijacijama, ljudi se ne mijenjaju, samo ih mi nastojimo razumjeti i prilagoditi im se, a onda se nakon nekog vremena vraćamo sebi, što znači da se u suštini ni mi ne mijenjamo, a i zašto bi kad ionako nikom nije stalo, drugi ljudi nas oblikuju po vlastitim željama, i samo ta njihova projekcija ih zadovoljava, mi ih u stvari i ne zanimamo

    jednom ćeš naići na nekog umornog od svih tih sebičnosti koje nas okružuju, odmori se s nekim takvim, lijepo je to iskustvo dok drugi ne krenu provaljivat u vaš svijet a uvijek krenu, jer njihova sebičnost nema granica

    blagoslov ukoliko si dovoljno snažan da kad znaš da je vrijeme da otiđeš, onda i otiđeš

    avatar

    13.11.2016. (20:42)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Hvala ti, FreshCaYg!
    Hvala što si mi ovako iskreno odgovorio i što nemam osjećaj da pričam sama sa sobom, osobito kada se o ovakvim stvarima radi. Hvala što na moje riječi i pitanja koja (si) postavljam želiš uzvratiti dijalogom, i to ne samo danas. (Iako vjerojatno ne možeš zamisliti koliko mi je baš to danas trebalo.) Od srca.

    avatar

    13.11.2016. (21:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...