Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prođe?
(Meša Selimović)
padao je prvi snijeg
(sljepoočnice,
crvenilo svježe zamagljenih zidova,
nanosi čistoće),
prevodio tišinu u nešto nalik
gomili nepotrebnih riječi,
zatim istim putem natrag.
ništa.
crvenilo tog prostora pojačavalo je
nasrtanje zvukova,
dodirivala si pritom svoja koljena, zar ne,
radiš to svaki put kada ti se bol
uvuče u grlo,
u vlastito tijelo koje te tada iznova
pretvara u vodu,
a padao je prvi snijeg
kojeg do jutra više neće biti.
i brisat ćeš mu tragove,
zaroniti jastuk u njegovu tišinu,
proizvesti bol u trbuhu, probuditi
mačku, zavući se duboko ispod pokrivača
(san, noć, dan,
nestajanje, brisanje,
zaborav).
do jutra ga više neće biti.
do jutra više ničega neće biti
ukoliko imaš sreće.