01.11.2016. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Meni je ponekad žao što nisam vjernik i mislim kako nakon smrti osoba koju smo poznavali bespovratno nestaje. U meni nema nade za naknadnim susretima, popravcima, razumijevanju. Nažalost sve moram odraditi ovdje i sada. :)
Osim toga smrt vidim i jedinim istinskim "oslobođenjem", krajem patnje, ali i krajem radosti. Jedino mjesto na kojem moji mrtvi postoje su u mojoj nutrini i nutrini drugih koji su ih voljeli. Na groblje idem i tamo sam sinoć svojoj djeci pričala priče o njihovim precima baš kako su i moji preci pričali meni. Išla sam vrlo svjesno i sa vlastitim uvjerenjima. Jednako kako smo razne dane u godini posvetili različiti temama, a one ponekad iziskuju mrvu više naše pažnje tako promatram i Dan mrtvih. Štoviše baš za ovaj dan mi je jako drago što "sve staje" jer mi to daje priliku da dublje uronim u svoju nutrinu i sjećanja i k tome nekome podarim lijepo sjećanje za vrijeme kada me nebu. :)
02.11.2016. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iako i sâm kod nekih izazivam "sablazan" s idejom, naprimjer, o neuklesavanju (mojeg) imena (negdje nekamo) i rasipanju (mojeg) pepela u more (kad dođe vrijeme)... nisam toliko drastičan oko kritike običaja "obilježavanja" ovog dana, a nekmoli sklon bojkotiranju istoga.
Možda nisam prava osoba da sudim oko "teatralnosti" nazočnih i cijele "manifestacije", budući da za Sisvete već desetljećima pohodim groblja isključivo noću kad se iz vida skoro potpuno gube "živi ljudi" unaokolo, njihove oblekice, grimase, prenamaganja, pa i gomile cvijeća i tome slične plastike..., dok su mi oni deseci tisuća dojmljivih plamičaka svijeća u noći i više od puke metafore "dušicâ"... Tu sliku ne može mi pomutiti ni odiozna invazija novovjeke izmišljotine tipa "elektroničkih led-svijeća" koje ponegdje nalikuju light-showu najgoreg provincijalnog disko-kluba.
Također, kako ne pratim TV-reportaže, tek iz druge ruke doznajem da je ovogodišnja medijska eksploatacija "događanja" s intervjuima, "prijenosima", i kojekakvim mudrovanjima "s najviših mjesta" dostigla najljigaviji nivo ikad te možda i shvaćam sve veći bunt iole trezvenog, nezadojenog pučanstva.
I za kraj, intrigantan način "neutralizacije" grobnog mjesta kao isključivog "staništa" pokojnikâ nađoh u Beču gdje mnogi obiteljski grobovi, kad već nužno postoje, na sebi nose samo natpis s prezimenom obitelji, npr. "Familie Hrdy" ili čak ni to nego samo "Mama". I ništa više.
02.11.2016. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Atma
...
01.11.2016. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi sveti
S blagoslovom!
01.11.2016. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Slažen se s neodlaskom na groblje, pogotovo kad je "naređeno" da se ide.
Ta mjesta posjećujem kad ja oću i iz sasvim drugih razloga.
O bliskim (i drugim) osobama triba brinuti dok su živi.
Živa, zdrava i vesela bila!! :-)))
01.11.2016. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toma juda
Ni ja ne volim groblja.
01.11.2016. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Meni je ponekad žao što nisam vjernik i mislim kako nakon smrti osoba koju smo poznavali bespovratno nestaje. U meni nema nade za naknadnim susretima, popravcima, razumijevanju. Nažalost sve moram odraditi ovdje i sada. :)
Osim toga smrt vidim i jedinim istinskim "oslobođenjem", krajem patnje, ali i krajem radosti. Jedino mjesto na kojem moji mrtvi postoje su u mojoj nutrini i nutrini drugih koji su ih voljeli.
Na groblje idem i tamo sam sinoć svojoj djeci pričala priče o njihovim precima baš kako su i moji preci pričali meni.
Išla sam vrlo svjesno i sa vlastitim uvjerenjima. Jednako kako smo razne dane u godini posvetili različiti temama, a one ponekad iziskuju mrvu više naše pažnje tako promatram i Dan mrtvih. Štoviše baš za ovaj dan mi je jako drago što "sve staje" jer mi to daje priliku da dublje uronim u svoju nutrinu i sjećanja i k tome nekome podarim lijepo sjećanje za vrijeme kada me nebu. :)
02.11.2016. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Iako i sâm kod nekih izazivam "sablazan" s idejom, naprimjer, o neuklesavanju (mojeg) imena (negdje nekamo) i rasipanju (mojeg) pepela u more (kad dođe vrijeme)... nisam toliko drastičan oko kritike običaja "obilježavanja" ovog dana, a nekmoli sklon bojkotiranju istoga.
Možda nisam prava osoba da sudim oko "teatralnosti" nazočnih i cijele "manifestacije", budući da za Sisvete već desetljećima pohodim groblja isključivo noću kad se iz vida skoro potpuno gube "živi ljudi" unaokolo, njihove oblekice, grimase, prenamaganja, pa i gomile cvijeća i tome slične plastike..., dok su mi oni deseci tisuća dojmljivih plamičaka svijeća u noći i više od puke metafore "dušicâ"...
Tu sliku ne može mi pomutiti ni odiozna invazija novovjeke izmišljotine tipa "elektroničkih led-svijeća" koje ponegdje nalikuju light-showu najgoreg provincijalnog disko-kluba.
Također, kako ne pratim TV-reportaže, tek iz druge ruke doznajem da je ovogodišnja medijska eksploatacija "događanja" s intervjuima, "prijenosima", i kojekakvim mudrovanjima "s najviših mjesta" dostigla najljigaviji nivo ikad te možda i shvaćam sve veći bunt iole trezvenog, nezadojenog pučanstva.
I za kraj, intrigantan način "neutralizacije" grobnog mjesta kao isključivog "staništa" pokojnikâ nađoh u Beču gdje mnogi obiteljski grobovi, kad već nužno postoje, na sebi nose samo natpis s prezimenom obitelji, npr. "Familie Hrdy" ili čak ni to nego samo "Mama". I ništa više.
02.11.2016. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@GPO;
ti si ko moj suprug, on inzistira da ga rasipam u Brački kanal.........
:)
02.11.2016. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...