Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Gurmanka

    Nas dvoje nestvarno stvarni...
    Predivno, ugodan vikend ti želim draga!

    avatar

    24.09.2016. (09:29)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Želim ti beskrajno dugo vrijeme ljubavi!
    Samo vi ostanite nestvarno stvarni!

    avatar

    24.09.2016. (10:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...hvala, neka i tebi bude ugodan... :)

    avatar

    24.09.2016. (10:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... hvala ti draga, nastojimo... jer

    U sadašnjem trenutku
    osjećam
    sve propuštene,
    sve zaboravljene.

    Čujem sva kajanja
    utkana u molitvu
    jutra.

    Preživjeli smo kraj vremena i ljudi.
    Obnavljam samo
    dane slavlja,
    svetkovinu osjetila,
    gozbu trenutaka,
    ushit ljubavi.
    Uramljeni ubitačnom
    tišinom
    stajasmo na vratima smrti.

    Preživjeli smo.

    Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014.

    avatar

    24.09.2016. (10:38)    -   -   -   -  

  • Petra

    Trajali u kovitlacu vremena
    istinom
    u vremenu ljubavi
    nestvarno stvarni ..
    u opstajanju

    avatar

    24.09.2016. (11:57)    -   -   -   -  

  • NF

    imam problem s krležom, šegedin je npr. otišao zbog njega, balade su mi sjajne, no čini mi se sve skupa ipak precijenjen, mišljenje jednog nebitnog blogera (pitati akademika pavičića što misli o tim piskaralima ;))

    avatar

    24.09.2016. (11:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    [B]@Petra...[/B da,nestvarno stvarni trajemo u bliskosti...
    Istovremeno izgovaramo
    iste rečenice,
    ponavljajuće razlike
    u krajoliku bliskosti.

    Pričamo ni o čemu,
    koje je sve.
    Značenja pretačemo
    u igru,
    opisujući zbilju.
    Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“KULTura sNOVA, Zagreb, 2014.

    avatar

    24.09.2016. (14:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF... Problem s Krležom postoji u svima nama... ali ipak ja volim njegove nutarnje Monologe...
    Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.
    pa neke njegove msili Koje zrcale istinu...

    „Najčistiji besmisao je odvajati tijelo od misli.“

    „Do prave istine može se doći jedino srcem.“

    „Riječi spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepremostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.“

    joü uvijek učim razumjevati Krležu... :)

    avatar

    24.09.2016. (15:05)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jako lijepo pismo.
    :))

    Čitajući ga, pomislih i... što bih mogla reći o vremenu
    ... vrijeme je mjera promjene nas samih.
    A onda se sjetih (parafrazirat ću samo) i Goethea: Vrijeme to je moj (tisućljetni) prostor.

    Osjećam ja vrijeme (mjeru promjene) na sebi i kroza se, ali raduje me to u biti, katkada i ne, ali treba samo dobro se postaviti prema sebi, životu, stvarnosti..... naći spram sebe najbolji ili najsukladniji nam način pristupa, odnosa....

    I usput, pozdravljam te s mora. Ovdje, pred večer, prethodnog dana, gledala sam najljepši zalazak sunca u boji papaje :) - odavno nisam vidjela takav, ali neka to bude kao da sam ga vidjela i prvi put takvog, a možda i jesam. :)

    avatar

    24.09.2016. (18:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sve ostalo su priče... eh vrijeme...
    dimenzija bez senzora u našim glavama ...
    ali eto, Goethe je osjećao taj tisućljetni prostor, ja ga osjećam
    titrajima u misonom režnju... i u zvuku morskih orgulja i u pozdravu suncu... u najljepešem zalazu sunca na svijetu... sretna si ako si ga vidjela,
    ja ga gledah i gledam destljećima... :)

    avatar

    24.09.2016. (18:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)))) hvala.

    avatar

    24.09.2016. (18:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sve ostalo su priče... hvala tebi draga... prisjetila si me na
    najlješe zalaze Sunca na svijetu... na vrijeme umiranja prohujalog dana i
    rađanja novog mladog dann... suton i zora u ekliptici Venere i sunca...
    vječnost zgusnuta u trenutak... i eto to je naše nastvarno stvano
    traajanje u vremenu.... :)

    avatar

    24.09.2016. (19:03)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Vrijeme, što je to...........reci ti meni, kada su trenuci dugi kao godina, neizvjesni i bolni???

    avatar

    24.09.2016. (19:47)    -   -   -   -  

  • gali

    prelijepo od tebe draga Di i oprosti mi što u tvojim vodama nisam onoliko koliko bih željela biti, presing sa svih strana , ne stižem više niti samu sebe ,oprosti mi, nadoknađujem polako propušteno koliko je to moguće,pregrš emocija kod tebe kao i uvijek,topao pozdrav pljuskam za oboje od sveg srca svoga i sve duše svoje

    avatar

    24.09.2016. (23:48)    -   -   -   -  

  • gali

    p.s. čitam ponovno ovo ,a kasnije i nizvodno ,ljubc pljuskam puta dva pa ono na netu nebesko sazviježđenu prepunu

    avatar

    24.09.2016. (23:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...pisala sam mnogo o tuzi, o strahovima...
    o nepravdama koje možda i nisu bile nepravde... pisala sam
    o vremenu tihog umiranja... Scili i Haribdi moje sudbine...
    nije sve uvijek bilo carpaccio svitanje... trenuci čekanja
    dugi kao godine... da, i njih je bilo...
    i oštroumnih ludosti... povratak iz bajkovite Švicarske u
    dolinu suza... iz stana sa pogledaom na razigrana polja,
    i put Srna i Jelena... jelisu mi iz ruke... vratih ne asfalt velegrada...
    bez pogleda na morsku pučinu i otoke... zato volim vrijeme ljeta i Zadarski Kanal... davno napisah ovu pjesmu...

    Daruj mi suhozid iza kojega
    ostaje britka zbilja
    okaljana tupim
    moćnicima vremena.
    Malo previše boli,
    oksimoronski likovi
    utkani u tkanicu dana.
    Bježim od nasilja,
    dok vječnost plače na
    žrtveniku početka,
    zaziva Harmoniju
    da oživi legendu, da sklad
    nadvlada kaos.
    Živimo li
    u skladnom kaosu,
    u zoni logične nezamislivosti,
    nespojive i neshvatljive
    realnosti ?

    Zatitraj novim svjetlom
    nad jaslicama dana,
    zaustavi mač jezika,
    molitve su bez štita.

    Nad humkom istine
    tutnji pozauna ispraznih
    obećanja.
    Heroji promrzli
    od čekanja,
    skrivaju lica
    u glasnost tišine
    mladog jutra.

    Dijana Jelčić
    draga Annaboni, osjećam i ja zgusnuće zbilje, putnici smo Titanika u tmini vremena... orkestar još svira... pitam se hoće li Karpatija stići na vrijeme... ne za meine... nego za sve one koji kopaju po kontenerima... i gladuju na obodu neimaštine...
    meni ljubav pomaže, sjesna da ne mogu promijeniti svijet, živim svoj, naš život tako jednostavan i lijep... :)

    avatar

    25.09.2016. (06:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gali...dobro ti jutro mrižo vremena... hvala ti... :)

    avatar

    25.09.2016. (06:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gali...hvala ti i za ovo nizvodno... Platon je rekao na nebu ima toliko zvjezda koliko ljudi na zemlji... svatko ima svoju, na koju se njegova duša vraća... eto draga ja mu vjerujem... i volim sva sazviježđa na nebu...
    razumijem njihov govor... pričinja mi se... čujem glasove prerano otišlih nama dragih ... :)

    avatar

    25.09.2016. (06:41)    -   -   -   -  

  • Petra

    Svi smo mi razapeti između priča i života u hrapavoj zbilji.
    Govor cvijeća i sve ono do nestajanja neusklađenosti ...
    Dobro jutro i tebi i neka ti osmjehom započne dan :)

    avatar

    25.09.2016. (07:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Petra...dobro ti jutro draga... neka i tebi s osmijhom zapoäne dan... :)

    avatar

    25.09.2016. (08:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...