divno je što si se probudila... da život je satkan od sreće i tuge... od susreta i rastanaka zauvijek... nekih očekivanih, nekih iznenadnih... a šapati i oči umiru zadnji... kao u tvojoj priči... P.S.... nedavno sam bila u Tekiji u Blagaju na izvoru Bune... divno ozračje... i tamo se čuje tišina... mislila sam na tebe... :)
20.09.2016. (18:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dinaja Sjećam se toga. Gledala sam video, možda si mi i ti ostavila link...to je pravi izvor inspiracije ... Još uvijek "zapinjem" sa ovim blogom ... ne ide baš lako ... ;)
20.09.2016. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Hana kažeš da zapinje i da ne ide, ali ja mislim da baš lijepo pričaš sviđa mi se kako opisivaš okolinu atmosferu, čovjek se baš uživi, a opet nije dugo jednostavnu smrt lijepo opišeš sa povijesnim detaljima. Nije stvar da svaki dan pišeš novi post, u redu je ovako povremeno, ali kada napišeš baš bude ugodno i drago mi bude, pisanje nije rad u tvornici pa da kao na traci pišeš ili imaš neki plan. Mi nažalost živimo u takvom svijetu gdje se od nas to traži i uvijek se neki planovi zadavaju, pa eto ne znam uvijek moraš stvoriti nesto novo ali onda to gubi čar, vidi npr po tv imaš toliko nekih zabavnih show da je to izgubilo svai smisao, pa ja na kraju ne gledam nijedan.
LP i BB
28.09.2016. (16:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Voyager-nova generacija Hvala ti na lijepim riječima, malo si me ohrabrio pa ću možda napisati još neki post iako sam sada privremeno odustala od toga. Naime, skupila sam solidnu građu podataka, ali treba se pozabaviti time, treba više vremena i truda nego za neki, da kažem običan, uopšten post ... ti to najbolje znaš ... ali i postovi koji se pišu jednom mjesečno ili u dva-trimjeseca imaju svoje draži, uviđam :-) Dobro kažeš ne treba se forsirati, nismo na pokretnoj traci. Pokušaću malo sabrati tu građu, sistematizirati, pa u sve to dodati neku životnu priču ... i nadamse napisati nešto malo bolje. ;) Da, živimo u vremenu u kome je sve manje strpljenja. Napisala sam da je to zato što je sve veći imperativ vremena u kome živimo, a za istraživanje je potrebno vrijeme. Zato se time danas više niko i ne bavi., jer ako se posveti nečemu, pregaziće ga vrijeme. I zato što je sve brzo, sve je i kuso, ali to je odlika vremena u kome živimo pa se tako ni ne doima, niti se može doimati zbog stalnih i brzih promjena ... Sve se sastoji u prostoj maksimi zgrabi i bježi :-) samo ne znam koliko će ta (potrošačka) grabež trajati, jer neko treba i da stvara? Ne možemo biti samo konzumenti/potrošači, nomadi/sakupljači ..
01.10.2016. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
Svaki kraj je tužan, koji nije tragičan...
20.09.2016. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Tužnih je priča u to vrijeme bilo baš mnogo.
20.09.2016. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
@Lastavica
A cijeli život je takav, satkan od reda tuge, reda sreće, reda nade ...pa tako opet ...
20.09.2016. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Da, životna torta čiji svi nadjevi nisu slatki...
20.09.2016. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
divno je što si se probudila... da život je satkan od sreće i tuge...
od susreta i rastanaka zauvijek... nekih očekivanih, nekih iznenadnih...
a šapati i oči umiru zadnji... kao u tvojoj priči...
P.S.... nedavno sam bila u Tekiji u Blagaju na izvoru Bune... divno ozračje... i tamo se čuje tišina... mislila sam na tebe... :)
20.09.2016. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
@Dinaja
Sjećam se toga. Gledala sam video, možda si mi i ti ostavila link...to je pravi izvor inspiracije ...
Još uvijek "zapinjem" sa ovim blogom ... ne ide baš lako ... ;)
20.09.2016. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
@ Hana
kažeš da zapinje i da ne ide, ali ja mislim da baš lijepo pričaš sviđa mi se kako opisivaš okolinu atmosferu, čovjek se baš uživi, a opet nije dugo jednostavnu smrt lijepo opišeš sa povijesnim detaljima. Nije stvar da svaki dan pišeš novi post, u redu je ovako povremeno, ali kada napišeš baš bude ugodno i drago mi bude, pisanje nije rad u tvornici pa da kao na traci pišeš ili imaš neki plan. Mi nažalost živimo u takvom svijetu gdje se od nas to traži i uvijek se neki planovi zadavaju, pa eto ne znam uvijek moraš stvoriti nesto novo ali onda to gubi čar, vidi npr po tv imaš toliko nekih zabavnih show da je to izgubilo svai smisao, pa ja na kraju ne gledam nijedan.
LP i BB
28.09.2016. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
@Voyager-nova generacija
Hvala ti na lijepim riječima, malo si me ohrabrio pa ću možda napisati još neki post iako sam sada privremeno odustala od toga. Naime, skupila sam solidnu građu podataka, ali treba se pozabaviti time, treba više vremena i truda nego za neki, da kažem običan, uopšten post ... ti to najbolje znaš ... ali i postovi koji se pišu jednom mjesečno ili u dva-trimjeseca imaju svoje draži, uviđam :-)
Dobro kažeš ne treba se forsirati, nismo na pokretnoj traci. Pokušaću malo sabrati tu građu, sistematizirati, pa u sve to dodati neku životnu priču ... i nadamse napisati nešto malo bolje. ;)
Da, živimo u vremenu u kome je sve manje strpljenja. Napisala sam da je to zato što je sve veći imperativ vremena u kome živimo, a za istraživanje je potrebno vrijeme. Zato se time danas više niko i ne bavi., jer ako se posveti nečemu, pregaziće ga vrijeme. I zato što je sve brzo, sve je i kuso, ali to je odlika vremena u kome živimo pa se tako ni ne doima, niti se može doimati zbog stalnih i brzih promjena ...
Sve se sastoji u prostoj maksimi zgrabi i bježi :-) samo ne znam koliko će ta (potrošačka) grabež trajati, jer neko treba i da stvara? Ne možemo biti samo konzumenti/potrošači, nomadi/sakupljači ..
01.10.2016. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok42
Lijepo pričaš priču. Čitam sa zanimanjem. I osjećam zvukove i mirise.
12.10.2016. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
@Potok
Hvala ti na lijepim riječima. Lijepo te vidjeti ovdje. :-)
28.10.2016. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...