Prva Tako je i koža prepreka potkožnom dodiru (prolaznika na ulici) kabanica duše i tek razodijevajući je može nastati odjek u koralnim stjenkama krvotoka bliskih nam ljudi
Druga Zvjezdani greben izvan domašaja svijesti zupčank je života
Tvoja poezija zrači posebnošću i u njoj ne može naći odjek ona koja to nije ;)
27.08.2016. (00:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad zagrizoh u rebraste odjeke, ostade mi u ustima jedna kockica pa je kušah. Nisu li i glumac i pjesnik dosljedni i vjerni svojoj vokaciji? Jer, kakav bi to glumac bio Vincent, kad ne bi bio uvjerljiv i kad izriče misao o ulozi glumca? Kakav bi to bio pjesnik kad ne bi uviđao što je bilo na početku? :)
27.08.2016. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stari Rimljani su stilusom po voštanim pločicama pokušavali hvatati kontinuitet smisla. Pamtimo pergament i svitke. Na tim grčkim stupovima usvojio se "stil", pa tako više cijenimo kaligrafiju od prijeloma misli. Na isti način, s primjerenijom tehnologijom, koristimo se elektroničkim napravama ne kako bismo dosljedno razvijali vlastitu misao, već kako bismo se uklapali u viralnu oduševljenost tuđim. Iste voštane pločice, isti posluh. Nije li to vremensko kopipejstanje onog zloćudnog termina: vulgus mutabile. Tvoj napor ne slijedi ovu predstavljenu dijagnostiku, stoga je usamljen kao i većina manjine kojoj nisu potrebne bagatelne korekcije ili delirični aplauzi. To nije laska, već sumorni realitet nepromjenjivosti ljudske ćudi, kako oduvijek tako i k budućem.
27.08.2016. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ću bit djevojčica iz Pavlove ulice. Iako je autor nije predvidio. Kao malu otac me podučavao boksu. Tako da znam kako protivniku između pesnica dospjeti do nosa. Eto, da znate da takve moje sposobnosti nisu za bagatelu... a i može bit analogno prijelomu misli. :)
29.08.2016. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Echoes.
26.08.2016. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Rektospektiva sebe!
Samo ti to možeš
26.08.2016. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hana de Anhel
Prva
Tako je i koža
prepreka
potkožnom dodiru
(prolaznika na ulici)
kabanica duše
i tek razodijevajući je
može nastati
odjek
u koralnim stjenkama
krvotoka
bliskih nam ljudi
Druga
Zvjezdani greben
izvan domašaja svijesti
zupčank je
života
Tvoja poezija zrači posebnošću
i u njoj ne može naći odjek
ona koja to nije ;)
27.08.2016. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Jesu, pjesnici su gutači vatre koja izlazi gotovo bezazleno
iz srca, ali ni na početku ni kasnije nije ništa. Opeku se i oni.
27.08.2016. (05:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Kad zagrizoh u rebraste odjeke, ostade mi u ustima jedna kockica pa je kušah.
Nisu li i glumac i pjesnik dosljedni i vjerni svojoj vokaciji? Jer, kakav bi to glumac bio Vincent, kad ne bi bio uvjerljiv i kad izriče misao o ulozi glumca? Kakav bi to bio pjesnik kad ne bi uviđao što je bilo na početku? :)
27.08.2016. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Stari Rimljani su stilusom po voštanim pločicama pokušavali hvatati kontinuitet smisla. Pamtimo pergament i svitke. Na tim grčkim stupovima usvojio se "stil", pa tako više cijenimo kaligrafiju od prijeloma misli. Na isti način, s primjerenijom tehnologijom, koristimo se elektroničkim napravama ne kako bismo dosljedno razvijali vlastitu misao, već kako bismo se uklapali u viralnu oduševljenost tuđim. Iste voštane pločice, isti posluh. Nije li to vremensko kopipejstanje onog zloćudnog termina: vulgus mutabile.
Tvoj napor ne slijedi ovu predstavljenu dijagnostiku, stoga je usamljen kao i većina manjine kojoj nisu potrebne bagatelne korekcije ili delirični aplauzi. To nije laska, već sumorni realitet nepromjenjivosti ljudske ćudi, kako oduvijek tako i k budućem.
27.08.2016. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Ja ću bit djevojčica iz Pavlove ulice. Iako je autor nije predvidio.
Kao malu otac me podučavao boksu. Tako da znam kako protivniku između pesnica dospjeti do nosa.
Eto, da znate da takve moje sposobnosti nisu za bagatelu... a i može bit analogno prijelomu misli.
:)
29.08.2016. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...