@Lastavica...da draga, najtužniji buket, ljubičasta koverta i miris Coco Chanel 5... na sve je mislila opraštajući se životom i samnom... ali ona u meni još uvijek živi... :)
26.07.2016. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bezimena bol je bila jača od naših nastojanja da toj boli zajedno pronađemo ime.....
Postoji onaj dio sa kojim se rodimo, sakriven u najdubljem kutku podsvijesti, koji nas vodi prema onome predodređenome..., koje nas usmjerava da slijedimo zacrtano. Za to ne postoji ime, za to ne postoji lijek. Slijedimo svoj put svjesno, slušajući upute....onoga što zovemo nesvjesno. Uvijek je tako. Oni koji odlaze znaju. Oni koji ostaju , pitaju se.
Vidim koliko te boli njezin odlazak. Žao mi je zbog tebe jer patiš i pitaš se. Ona je odgovore dala u svojem pismu tebi . Danas naučih odakle dolazi tvoja svjetlost.....iz duše i tvog zvanja...
26.07.2016. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Dinajice ovo je pretužno i predirljivo. Znam da će mnogi tako napisati i misliti ali s mog gledišta je to sasvim druga priča, drugi razlozi. Nadam se da ćeš ih jednom saznati. Sigurno patiš i uspomene te bole i možda čak osjećaš neku krivnju...sve je to normalno. Pa ipak znaj da si joj pružila sve što može jedan čovjek učiniti. Ona to zna i ti ćeš toga biti isto svjesna jednog dana ili možda već i jesi što bi mi bilo jako drago, nježna moje prijateljice. Cmokić.
26.07.2016. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Razmišljanja jedne žene...hvala ti draga na ovako konstruktivnom komentaru... danas se postavlja pitanje, postoji li uopće pdsvjesno u nama... ono Freudovo ONO, ona duboka santa leda u oceanu naše svijesti... što je onaj Kafkin Zamak za kojim je Josef K tragao... da mi koji ostajemo se pitamo... i nastojimo nutarnjim dijalozima promijeniti sebe... jesmo li mi pod utjecajem Jungovih arhetipova, pod moć kolektivne svijesti... Ana je bila moja prijateljica i pacijentica... imala je mnogo problema... cijeli njen život je bio velika tajna i njoj samoj... smrt prve ljubavi, kod prvog ljubavnog čina, u njenom zagrljaju... iako se kasnije udala to nikada nije zaboravila... strah od ljubavnog čina... da nikada je neću zaboraviti... sveta Ana, njen imendan uzburka sjećanja... pnekad se čujem s njenim psihoterapeutom, ni on je nije zaboravio...
usrećuješ...osjetila si moju dušu... :)
26.07.2016. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je tvoje prijateljice, i njene boli. Težak način da završiš život. Na mnoge stvari sam se nekad čudila, zgranjavala, nisam shvatala. Uvidela sam da tek kad nešto sam prodješ i doživiš, možeš to shvatiti kod drugog. Ko zna sa kakvim se bolima sve, ona borila...i dosadilo joj...
26.07.2016. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta... da, svi mi koji smo proveli radni vijek pomažući ljudima smo prošli tužne trenutke njihovih odlazaka... bezbroj sudbina na dlanu našeg vremena... kao kineziterapeu imala sam lakši zadatak od psihoterapeuta, ali psiha i fizika su nedjeljive... njeno oproštajno pismo je i bol i sreća... suprugu nije ostavila pismo... oprostila se samo od mene i psihoterapeuta... on je dobio pet žutih ruža... za pet godina terapije... još uvijek čitam novoizlazeće knjige o neurologiji, neurofiziologiji i neuropsihologiji mozga... da, kako kažeš možda jednoga dana pronađem odgovor... hvala ti draga prijateljice za onaj komentar davne 2008- e godine i za ovaj danas... :)
26.07.2016. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mecabg... da, težak je njen kraj... zapalila se... užas... suicidalnost... Camusova filozofija o raznim vrstama samoubojstva, poezija Sylvie Platt koja je napisala pjesmu o svom odlasku... sve sam to gutala... a moja Ana je bila drugačija, unikatna... to dokazuje čovjekovu unikatnost u svemiru... čitam ispovjest blogerice @Fridini zapisi... sjećam se moje Ane... svjedočanstvo... psiha i fizika su nedjeljivi... ali fiziku liječimo lakše... psiha je još uvijek neotkriveno polje... nažalost, za sada... možda jednoga dana neuroznanost pronađe uzočnika depresija i migrena... za sada se liječe samo posljedice... uzrok je skriven negdje duboko u sivoj tvari našeg mozga ili u duplom heliksu naših genoma... :)
26.07.2016. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinajice, prijateljice moja draga ti zaslužuješ i daleko više od toga. Žalosno ali moram to spomenuti, već ti puno dokazuje to što ti je ta gospođa upravo tebi ostavila pismo, to sve govori.
26.07.2016. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je zbog tvog velikog gubitka, ali ona je i dalje prisutna u tvom životu! Postoje dani koji nas podsjete na prošlost, neke drage ljude i moramo biti sretni i zahvalni što smo ih poznavali!
26.07.2016. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Činila si sve u najboljoj namjeri i znaš da si učinila koliko si mogla. Neke stvari nisi mogla znati, one koje su bile najdublje u njoj. Da je tražila pomoć, sigurno bi ti prišapnula, no sama je tražila izlaz. Tu se može najmanje učiniti.
26.07.2016. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Gurmanka...da, postoje prerano otišli prijatelji koji u nama zauvjek žive... gubitak fizičke prisutnosti je bolan, ali sjećanja, ti mostovi pod kojma se budimo ostaju vječna veza između nas i njih... :)
26.07.2016. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@More ljubavi...da sve sam radila iz ljubavi prema njoj i poslu koji sam radila srcem i umom... Ana je bila predivna, lijepa žena, obrazovana, ali nesvjesna svojih kvaliteta... njeni roditelji su bili siromašni, njen suprug iz bogate obitelji i jako autoritativan... sjećam se jedne večere kod njih kada je Zdenka nagovarao da poćne igrati golf... što je moj dragi suprug šarmantno odbio... Ana je morala igrati golf... a nije uspjela savladati osnovni pokret udarca... jer nije željela... to je samo jedan mali primjer njhove različitost... bila je poslušna, a onda je otišla zauvijek...
hvala ti dragi prijatelju na razumjevanju... :)
26.07.2016. (16:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta...prolutala arhivom... pronašla jedan davno napisani Rondo zemlji izlazećeg sunca... razmišljam je li za objavu na blogu... ovako sam napisala uvod u pjesmu...
Dragi mi blogoprijatelji @teuta i @More ljubavi bili u Japanu… čitam njihove osvrte, gledam njihove fotografije… bilo im je divno… Japan je zemlja u cvatu šljiva i trešanja zarobljenih proljeća… sjetih se jednog njihovog tužnog proljeća… ožujak 2011… tzunami, potres, užas… tada napisah ovaj rondo zemlji izlazečeg sunca…
eto draga pisanje je meni najoblja terapija... :)
26.07.2016. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je ući u um, posebno osobe kojoj je život bol, teško je predočenjem Kafke uvjeriti nekoga kako je jedino rješenje "koprcanje" u vlastitoj boli, nekrivoj krivnji i zamagljenom putu prema zamku, na kraju svi biramo, breme ili olakšanje. Gubitak prijateljice sam prošla, no ona je svoju patnju iznijela do kraja, želeći na svom grobu upravo žute ruže. Neka mirno snivaju:(
26.07.2016. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@malo ti malo ja...da draga moja sva ta "koprcanja" u vlastitoj boli, u nekrivoj krivnji, traganje za zamkom prolazimo manje više svi... samo neki od nas uranjanjem u sebe, lutanjem svojim misaono- osjećajnim labirintom, stignu do središta i uspavaju Minotaurusa... a neki se nažalost izgube u labirinutu i više ne mogu pronaći izlaz... a teško iz vama biti Ariadnina nit nekome u nutrini... a žute ruže... da draga, neka i tvoja i moja prijateljica mirno spavaju... :)
26.07.2016. (17:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta... hvala ti draga, idem pogledati... a tvoj novi post... puni mjesec budi u meni čuvaricu Lunina hrama... ostavih ti već komentar... to je tema o kojoj bih s tobom mogla diskutirati danima... mjesec i ja, stari prijatelji... :)
26.07.2016. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinajice...Ma predivno si to napisala draga. Volim tog noćnog lutalicu ali zadaje mi neke probleme. Baš je nestašan i tako lijep. A što bi tek bilo da vidimo i tu tamnu njegovu površinu??? Cmokić.
26.07.2016. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
To je bio najtužniji buket žutih ruža za koji znam....samo za suze
jer tu nema ničeg veselog... Pamćenjem tvojim ona ipak i dalje živi.
26.07.2016. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...da draga, najtužniji buket,
ljubičasta koverta i miris Coco Chanel 5...
na sve je mislila opraštajući se životom i samnom...
ali ona u meni još uvijek živi... :)
26.07.2016. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Poz s monitela
26.07.2016. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...sretan ti imendan... :)
26.07.2016. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Bezimena bol je bila jača od naših nastojanja da toj boli zajedno pronađemo ime.....
Postoji onaj dio sa kojim se rodimo, sakriven u najdubljem kutku podsvijesti, koji nas vodi prema onome predodređenome..., koje nas usmjerava da slijedimo zacrtano.
Za to ne postoji ime, za to ne postoji lijek. Slijedimo svoj put svjesno, slušajući upute....onoga što zovemo nesvjesno.
Uvijek je tako. Oni koji odlaze znaju. Oni koji ostaju , pitaju se.
Vidim koliko te boli njezin odlazak. Žao mi je zbog tebe jer patiš i pitaš se. Ona je odgovore dala u svojem pismu tebi .
Danas naučih odakle dolazi tvoja svjetlost.....iz duše i tvog zvanja...
26.07.2016. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Draga Dinajice ovo je pretužno i predirljivo. Znam da će mnogi tako napisati i misliti ali s mog gledišta je to sasvim druga priča, drugi razlozi. Nadam se da ćeš ih jednom saznati.
Sigurno patiš i uspomene te bole i možda čak osjećaš neku krivnju...sve je to normalno. Pa ipak znaj da si joj pružila sve što može jedan čovjek učiniti. Ona to zna i ti ćeš toga biti isto svjesna jednog dana ili možda već i jesi što bi mi bilo jako drago, nježna moje prijateljice. Cmokić.
26.07.2016. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Razmišljanja jedne žene...hvala ti draga na ovako konstruktivnom komentaru... danas se postavlja pitanje, postoji li uopće pdsvjesno u nama... ono Freudovo ONO, ona duboka santa leda u oceanu naše svijesti... što je onaj Kafkin Zamak za kojim je Josef K tragao...
da mi koji ostajemo se pitamo... i nastojimo nutarnjim dijalozima promijeniti sebe... jesmo li mi pod utjecajem Jungovih arhetipova, pod moć kolektivne svijesti...
Ana je bila moja prijateljica i pacijentica... imala je mnogo problema...
cijeli njen život je bio velika tajna i njoj samoj... smrt prve ljubavi, kod prvog ljubavnog čina, u njenom zagrljaju... iako se kasnije udala to nikada nije zaboravila... strah od ljubavnog čina...
da nikada je neću zaboraviti... sveta Ana, njen imendan uzburka sjećanja... pnekad se čujem s njenim psihoterapeutom, ni on je nije zaboravio...
usrećuješ...osjetila si moju dušu... :)
26.07.2016. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Žao mi je tvoje prijateljice, i njene boli.
Težak način da završiš život.
Na mnoge stvari sam se nekad čudila, zgranjavala, nisam shvatala.
Uvidela sam da tek kad nešto sam prodješ i doživiš, možeš to shvatiti kod drugog.
Ko zna sa kakvim se bolima sve, ona borila...i dosadilo joj...
26.07.2016. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta... da, svi mi koji smo proveli radni vijek pomažući ljudima smo prošli tužne trenutke njihovih odlazaka... bezbroj sudbina na dlanu
našeg vremena... kao kineziterapeu imala sam lakši zadatak od psihoterapeuta, ali psiha i fizika su nedjeljive... njeno oproštajno pismo je i bol i sreća... suprugu nije ostavila pismo... oprostila se samo od mene i psihoterapeuta... on je dobio pet žutih ruža... za pet godina terapije...
još uvijek čitam novoizlazeće knjige o neurologiji, neurofiziologiji i neuropsihologiji mozga... da, kako kažeš možda jednoga dana pronađem odgovor...
hvala ti draga prijateljice za onaj komentar davne 2008- e godine i za ovaj danas... :)
26.07.2016. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg... da, težak je njen kraj... zapalila se... užas...
suicidalnost... Camusova filozofija o raznim vrstama samoubojstva, poezija Sylvie Platt koja je napisala pjesmu o svom odlasku...
sve sam to gutala... a moja Ana je bila drugačija, unikatna...
to dokazuje čovjekovu unikatnost u svemiru... čitam ispovjest blogerice @Fridini zapisi... sjećam se moje Ane... svjedočanstvo...
psiha i fizika su nedjeljivi... ali fiziku liječimo lakše... psiha je još uvijek neotkriveno polje... nažalost, za sada... možda jednoga dana
neuroznanost pronađe uzočnika depresija i migrena... za sada se liječe samo posljedice... uzrok je skriven negdje duboko u sivoj tvari našeg mozga ili u duplom heliksu naših genoma... :)
26.07.2016. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dinajice, prijateljice moja draga ti zaslužuješ i daleko više od toga. Žalosno ali moram to spomenuti, već ti puno dokazuje to što ti je ta gospođa upravo tebi ostavila pismo, to sve govori.
26.07.2016. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...hvala ti drga... divno je tu si... :)
26.07.2016. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Žao mi je zbog tvog velikog gubitka, ali ona je i dalje prisutna u tvom životu!
Postoje dani koji nas podsjete na prošlost, neke drage ljude i moramo biti sretni i zahvalni što smo ih poznavali!
26.07.2016. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Činila si sve u najboljoj namjeri i znaš da si učinila koliko si mogla. Neke stvari nisi mogla znati, one koje su bile najdublje u njoj. Da je tražila pomoć, sigurno bi ti prišapnula, no sama je tražila izlaz. Tu se može najmanje učiniti.
26.07.2016. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Tu sam Dinajice a sretna sam što si i ti ovdje. Uvijek sam tu za tebe, samo da znaš.
26.07.2016. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...da, postoje prerano otišli prijatelji koji u nama zauvjek žive... gubitak fizičke prisutnosti je bolan, ali sjećanja, ti mostovi pod
kojma se budimo ostaju vječna veza između nas i njih... :)
26.07.2016. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@More ljubavi...da sve sam radila iz ljubavi prema njoj i poslu koji
sam radila srcem i umom... Ana je bila predivna, lijepa žena,
obrazovana, ali nesvjesna svojih kvaliteta... njeni roditelji su bili siromašni, njen suprug iz bogate obitelji i jako autoritativan... sjećam se jedne večere kod njih kada je Zdenka nagovarao da poćne igrati golf... što je moj dragi suprug šarmantno odbio... Ana je morala igrati golf... a nije uspjela savladati osnovni pokret udarca... jer nije željela... to je samo jedan mali primjer njhove različitost... bila je poslušna, a onda je otišla zauvijek...
hvala ti dragi prijatelju na razumjevanju... :)
26.07.2016. (16:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...znam draga ... taj osjećaj usrećuje... :)
26.07.2016. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Ljepotice bajna što mi radiš?
26.07.2016. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...prolutala arhivom... pronašla jedan davno napisani Rondo zemlji izlazećeg sunca... razmišljam je li za objavu na blogu...
ovako sam napisala uvod u pjesmu...
Dragi mi blogoprijatelji @teuta i @More ljubavi bili u Japanu… čitam njihove osvrte, gledam njihove fotografije… bilo im je divno… Japan je zemlja u cvatu šljiva i trešanja zarobljenih proljeća… sjetih se jednog njihovog tužnog proljeća… ožujak 2011… tzunami, potres, užas… tada napisah ovaj rondo zemlji izlazečeg sunca…
eto draga pisanje je meni najoblja terapija... :)
26.07.2016. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Teško je ući u um, posebno osobe kojoj je život bol, teško je
predočenjem Kafke uvjeriti nekoga kako je jedino rješenje
"koprcanje" u vlastitoj boli, nekrivoj krivnji i zamagljenom
putu prema zamku, na kraju svi biramo, breme ili olakšanje.
Gubitak prijateljice sam prošla, no ona je svoju patnju iznijela
do kraja, želeći na svom grobu upravo žute ruže. Neka mirno snivaju:(
26.07.2016. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dinajice imaš odgovor kod mene.
26.07.2016. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@malo ti malo ja...da draga moja sva ta "koprcanja" u vlastitoj boli,
u nekrivoj krivnji, traganje za zamkom prolazimo manje više svi... samo
neki od nas uranjanjem u sebe, lutanjem svojim misaono- osjećajnim labirintom, stignu do središta i uspavaju Minotaurusa... a neki se nažalost izgube u labirinutu i više ne mogu pronaći izlaz... a teško iz vama biti Ariadnina nit nekome u nutrini...
a žute ruže... da draga, neka i tvoja i moja prijateljica mirno spavaju... :)
26.07.2016. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta... hvala ti draga, idem pogledati... a tvoj novi post... puni mjesec
budi u meni čuvaricu Lunina hrama... ostavih ti već komentar... to je tema o kojoj bih s tobom mogla diskutirati danima... mjesec i ja, stari prijatelji... :)
26.07.2016. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dinajice...Ma predivno si to napisala draga. Volim tog noćnog lutalicu ali zadaje mi neke probleme. Baš je nestašan i tako lijep. A što bi tek bilo da vidimo i tu tamnu njegovu površinu??? Cmokić.
26.07.2016. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...