I što sad da ti kažem osim da plačem ---a kako da ne plačem od tolikih osjećaja protkanih tvojom pjesmom, toliko ljubavi, tuge i života u svim njegovim oblicima...i opet ne mogu da se ne pitam.. zašto...zašto tuga...kad trebamo ljubav i mir i kad sve to znamo i možemo i želimo dati..zašto...
17.07.2016. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda zato, builderica < 3 što ne trebamo tražiti to u drugima već je u nama taj Zlatni rudnik, i dok sami u sebi ne ostvarimo stanje ljubavi i mira i takvo postojanje koje je široko otvoreno da pruža i prima baš sve od čega se - a toliko je divnog - sastoji naš (vanjski i nutarnji) svijet, čineći (kako mi je rekao jedan poznanik) svaki dan nešto dobro sebi i drugima, svaki dan čineći male korake, pomake, i neće doći netko s kim ćemo moći dijeliti i uvećavati to što imamo - naš svijet; netko tko će biti prijatelj i pažljiv suputnik našeg srca kroz vrijeme mjereno njegovim otkucajima...
Istina, Lastavice, naravno, a to se ne smije zaboraviti. Svaka ljubav ima svoje mjesto u kaleidoskopu života i srca. A tako je i s nama u životima drugih. I njihovim srcima. < 3
Ja volim tvoje centre, shadow-of-soul, a i ovo moje napisano je iz centra < 3, a znaš, i imajući na umu ono što pročitah od Bukowskog, što imaš i ti - njegove stihove - u jednom svom komentaru na svom blogu, pa sam htjela staviti link na to mjesto gdje su njegovi stihovi, ali nije bilo mogućnosti postaviti takav link. Pa samo da znaš, što mi je bila namjera :) a ako se hoće pisati onda to stvarno treba proizilaziti onako kako je to i napisao Bukowski. I zato, evo, čitah jučer i kod Annabony i kod builderice, nešto na temu - zašto pišem svoj blog? - da je ovo mjesto gdje možemo izraziti to što želimo i trebamo, dijeleći svoje misli i osjećaje i s drugima, tko čita, a i da bi ostalo zabilježeno ono što ne bi da ne pišemo, a što bi naše duše jedne s drugima imale razmijeniti, pričati, kada ne bi one same govorile < 3
Hvala, Mi. Ljudi s rupama, od srca < 3
17.07.2016. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
I što sad da ti kažem osim da plačem ---a kako da ne plačem od tolikih osjećaja protkanih tvojom pjesmom, toliko ljubavi, tuge i života u svim njegovim oblicima...i opet ne mogu da se ne pitam.. zašto...zašto tuga...kad trebamo ljubav i mir i kad sve to znamo i možemo i želimo dati..zašto...
17.07.2016. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Svaka ljubav ima svoje mjesto u našem životu, utire put onoj
najvećoj ili dolazi poslije nje.
"da nisam voljela prije
ne bi ni tebe bilo
Ali sada tek kad minu sve prolazno
osjećam i poznam Neprolazno"
17.07.2016. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''...kao što znam da možda ne bih pisala da te nije bilo ili bar ne ovako...''
pogodi me, draga, u centar srca ovim riječima, jer da nekih nije bilo, pitam se, što bi od mojih pjesama ostalo?
kako dobro!
17.07.2016. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Lijepo, nježno, sjetno
17.07.2016. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Možda zato, builderica < 3 što ne trebamo tražiti to u drugima već je u nama taj Zlatni rudnik, i dok sami u sebi ne ostvarimo stanje ljubavi i mira i takvo postojanje koje je široko otvoreno da pruža i prima baš sve od čega se - a toliko je divnog - sastoji naš (vanjski i nutarnji) svijet, čineći (kako mi je rekao jedan poznanik) svaki dan nešto dobro sebi i drugima, svaki dan čineći male korake, pomake, i neće doći netko s kim ćemo moći dijeliti i uvećavati to što imamo - naš svijet; netko tko će biti prijatelj i pažljiv suputnik našeg srca kroz vrijeme mjereno njegovim otkucajima...
Istina, Lastavice, naravno, a to se ne smije zaboraviti. Svaka ljubav ima svoje mjesto u kaleidoskopu života i srca. A tako je i s nama u životima drugih. I njihovim srcima. < 3
Ja volim tvoje centre, shadow-of-soul, a i ovo moje napisano je iz centra < 3, a znaš, i imajući na umu ono što pročitah od Bukowskog, što imaš i ti - njegove stihove - u jednom svom komentaru na svom blogu, pa sam htjela staviti link na to mjesto gdje su njegovi stihovi, ali nije bilo mogućnosti postaviti takav link. Pa samo da znaš, što mi je bila namjera :) a ako se hoće pisati onda to stvarno treba proizilaziti onako kako je to i napisao Bukowski. I zato, evo, čitah jučer i kod Annabony i kod builderice, nešto na temu - zašto pišem svoj blog? - da je ovo mjesto gdje možemo izraziti to što želimo i trebamo, dijeleći svoje misli i osjećaje i s drugima, tko čita, a i da bi ostalo zabilježeno ono što ne bi da ne pišemo, a što bi naše duše jedne s drugima imale razmijeniti, pričati, kada ne bi one same govorile
< 3
Hvala, Mi. Ljudi s rupama, od srca < 3
17.07.2016. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...