Komentari

builderica.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • builderica

    Zašto nadarenost, dok si živ, moraš nositi kao svoje prokletstvo?!

    avatar

    08.07.2016. (21:32)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Baš si dobro napisala tj. nestvarno stvarni i uz to prekrasni. To ti je tako kad netko slika dušom i srcem. Cijelu sebe daje.

    avatar

    08.07.2016. (23:56)    -   -   -   -  

  • teuta

    Mislim da je More ljubavi rekao ono što bih i ja napisala. Upornost se uvijek isplati.

    avatar

    09.07.2016. (01:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro... hvala na divnom tragu kod mene... odličan je tvoj osvrt na život i djelo Slave Raškaj,
    nestvarno stvarna, govorila je kistom ... tugovala, veselila se,
    voljela bojama... njeno stablo u snijegu tihuje osamljenost,
    na njenom grobu cvijeće priča o njenoh besmrtnosti...
    a odgovor na tvoje pitanje u komentaru... odgovor se možda
    krije u
    Priča o kreativnosti
    i ja se pitam jesu li ona i njoj slični uistinu žigosani prokletstvom kreativnost... je li njihov gyrus hippocampus, smješten u temporalnom režnju velikog mozga aktivniji od naših... vjerujem, kreativan gen je vrulja ljubavi... a umjetnost je ljubav...
    tužno je to da mnogi kao ona umru mladi... no njihovi tragovi u pjesku vremena su neizbrisivi... :)

    avatar

    09.07.2016. (06:01)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Slikala je dušom i srcem.
    Mogu li hipersenzibilci uopće drugačije nego tako stvarati?!
    Nitko nije prorok u svome selu, također se kaže....
    Ja se sjetila i Van Gogha....ima ih još puno....
    Za kraj, tvoje riječi:
    Sve se izdržati mora jer život je borba, ako hoćemo nešto dobro napraviti, moramo biti ustrajni i vjerovati u sebe i sve izdržati…
    Lijep ti dan želim:)

    avatar

    09.07.2016. (07:34)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Bila je jedna i jedinstvena

    avatar

    09.07.2016. (13:38)    -   -   -   -  

  • Anarhanđeo

    Mislim, u konačnici, zato jer mi nismo Bog, stvoritelj. Manjkavi smo s našim ljudskim manama. I to znamo. Primjer: svi bismo mi teoretski htjeli stvoriti bolji svijet, no on i dalje ostaje prokleto mjesto, dapače, kao da postaje sve prokletiji i prokletiji.

    Možda smo mi samo božje suze, svatko od nas po jedna kap, a u svakoj suzi poneka refleksija njegovih iliti (njezinih želja), refleksija božanske apsolutne moći stvaranja, no odvojeni smo od božanskih očiju koje snovide i snovima stvaraju, a samim time odvojeni i od njega samog, te raštrkani posvuda dok nas ne upije crna zemlja i ujedini nas iznova u vječnoj noći u taj božanski, vječan san... ukratko, znat ćemo kada napustimo dolinu suza. Možda.

    Živjeti je patiti, kažu.

    avatar

    09.07.2016. (16:36)    -   -   -   -  

  • Iva

    Divno Ii nježno, oslikano dušom ... :)

    avatar

    09.07.2016. (17:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...