dobro ti jutro... hvala na divnom tragu kod mene... odličan je tvoj osvrt na život i djelo Slave Raškaj, nestvarno stvarna, govorila je kistom ... tugovala, veselila se, voljela bojama... njeno stablo u snijegu tihuje osamljenost, na njenom grobu cvijeće priča o njenoh besmrtnosti... a odgovor na tvoje pitanje u komentaru... odgovor se možda krije u Priča o kreativnosti i ja se pitam jesu li ona i njoj slični uistinu žigosani prokletstvom kreativnost... je li njihov gyrus hippocampus, smješten u temporalnom režnju velikog mozga aktivniji od naših... vjerujem, kreativan gen je vrulja ljubavi... a umjetnost je ljubav... tužno je to da mnogi kao ona umru mladi... no njihovi tragovi u pjesku vremena su neizbrisivi... :)
09.07.2016. (06:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slikala je dušom i srcem. Mogu li hipersenzibilci uopće drugačije nego tako stvarati?! Nitko nije prorok u svome selu, također se kaže.... Ja se sjetila i Van Gogha....ima ih još puno.... Za kraj, tvoje riječi: Sve se izdržati mora jer život je borba, ako hoćemo nešto dobro napraviti, moramo biti ustrajni i vjerovati u sebe i sve izdržati… Lijep ti dan želim:)
09.07.2016. (07:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim, u konačnici, zato jer mi nismo Bog, stvoritelj. Manjkavi smo s našim ljudskim manama. I to znamo. Primjer: svi bismo mi teoretski htjeli stvoriti bolji svijet, no on i dalje ostaje prokleto mjesto, dapače, kao da postaje sve prokletiji i prokletiji.
Možda smo mi samo božje suze, svatko od nas po jedna kap, a u svakoj suzi poneka refleksija njegovih iliti (njezinih želja), refleksija božanske apsolutne moći stvaranja, no odvojeni smo od božanskih očiju koje snovide i snovima stvaraju, a samim time odvojeni i od njega samog, te raštrkani posvuda dok nas ne upije crna zemlja i ujedini nas iznova u vječnoj noći u taj božanski, vječan san... ukratko, znat ćemo kada napustimo dolinu suza. Možda.
Živjeti je patiti, kažu.
09.07.2016. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
Zašto nadarenost, dok si živ, moraš nositi kao svoje prokletstvo?!
08.07.2016. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Baš si dobro napisala tj. nestvarno stvarni i uz to prekrasni. To ti je tako kad netko slika dušom i srcem. Cijelu sebe daje.
08.07.2016. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Mislim da je More ljubavi rekao ono što bih i ja napisala. Upornost se uvijek isplati.
09.07.2016. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro ti jutro... hvala na divnom tragu kod mene... odličan je tvoj osvrt na život i djelo Slave Raškaj,
nestvarno stvarna, govorila je kistom ... tugovala, veselila se,
voljela bojama... njeno stablo u snijegu tihuje osamljenost,
na njenom grobu cvijeće priča o njenoh besmrtnosti...
a odgovor na tvoje pitanje u komentaru... odgovor se možda
krije u
Priča o kreativnosti
i ja se pitam jesu li ona i njoj slični uistinu žigosani prokletstvom kreativnost... je li njihov gyrus hippocampus, smješten u temporalnom režnju velikog mozga aktivniji od naših... vjerujem, kreativan gen je vrulja ljubavi... a umjetnost je ljubav...
tužno je to da mnogi kao ona umru mladi... no njihovi tragovi u pjesku vremena su neizbrisivi... :)
09.07.2016. (06:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
Slikala je dušom i srcem.
Mogu li hipersenzibilci uopće drugačije nego tako stvarati?!
Nitko nije prorok u svome selu, također se kaže....
Ja se sjetila i Van Gogha....ima ih još puno....
Za kraj, tvoje riječi:
Sve se izdržati mora jer život je borba, ako hoćemo nešto dobro napraviti, moramo biti ustrajni i vjerovati u sebe i sve izdržati…
Lijep ti dan želim:)
09.07.2016. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Bila je jedna i jedinstvena
09.07.2016. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anarhanđeo
Mislim, u konačnici, zato jer mi nismo Bog, stvoritelj. Manjkavi smo s našim ljudskim manama. I to znamo. Primjer: svi bismo mi teoretski htjeli stvoriti bolji svijet, no on i dalje ostaje prokleto mjesto, dapače, kao da postaje sve prokletiji i prokletiji.
Možda smo mi samo božje suze, svatko od nas po jedna kap, a u svakoj suzi poneka refleksija njegovih iliti (njezinih želja), refleksija božanske apsolutne moći stvaranja, no odvojeni smo od božanskih očiju koje snovide i snovima stvaraju, a samim time odvojeni i od njega samog, te raštrkani posvuda dok nas ne upije crna zemlja i ujedini nas iznova u vječnoj noći u taj božanski, vječan san... ukratko, znat ćemo kada napustimo dolinu suza. Možda.
Živjeti je patiti, kažu.
09.07.2016. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Divno Ii nježno, oslikano dušom ... :)
09.07.2016. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...