Dominira izgaženo. Moguće li je vječnost, kao arhetip opoziciji ljudskom bivanju, gaziti? Ovdje je moguće, jer vječnost je u prikazu osobnog onaj primarni vid koji ju dohvaća. A gleda li nas vječnost? Gleda li nas ideja vječnosti? I bi li ona mogla uobličiti sumnjičavost kojom su ljudi podložni?
31.05.2016. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naoko dominira izgaženo, kako primjećuje @Johannes. (Istina je, priznaću, da to "izgaženo" nametljivo para uši ), ali ne dominira
Možda je trebalo primijetiti izdvojeni vapaj pjesnika Vodi me u šaš tamo gdje je rosa dotakla podne
Akcenat je na izdvojenoj želji, koja otvara paralelnu mogućnost i to objašnjava ili opravdava sa "šta bi izgažena nježnost sa izgaženom vječnošću?" Da, i to se mogu složiti da poslije gaženja nema uobličavanja!
PS Mislima da su naša shvatanja i opažanja, pa i zaključivanja neodvojiva od našeg iskustva (već) viđenog, od naše (sve)ukupne čulne percepcije. Samo se prvi put (cijeli) posvećujemo uspostavljanju odnosa, svaki sljedeći put reagujemo spontano na bazi poznatog, na osnovu iskustva. Događaji se u biti ponavljaju nekim ritmom, u nekom intervalu koji kada opazimo postane očekivan i svaka promjena uspostavljenog "ritma" izaziva neku vrstu šoka u nama. Vizuelna percepcija i njene zakonitosti se moćno koriste u modi, u arhitekturi, dizajnu ... (ritam - ponavljanje elemenata,, igra svetla i sjene, odnos puno - prazno, boje i njihova senzacija itd ...) Isto je i u našim životima, samo što ta percepcija uključuje svih šest!! čula. Tako se napr. izgradnjom porušenog Starog mosta u Mostaru htjelo, između ostalog, vratiti prepoznatljivi percepcijski elemenat gradu. Pa iako je vraćen doslovno svaki originalni kamen na svoje mjesto, mi svi znamo da to nije to i više se ne divimo njegovoj ljepoti i sjaju, zapravo neponovljivoj patini. To je replika. To je kopija i samo neko naivan može povjerovati da njegova "vječnost" traje ... prekinuta je, a moglo je ...
31.05.2016. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
U šašu se ne čuje ni šuš, a i publika je rijetka,
pa što je, kao da i nije, osim, ako nas baš tako ne veseli ;)
30.05.2016. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ne volim izgaženu nježnost, na njoj se ne gradi
ni izgažena vječnost.
30.05.2016. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
lijepo
30.05.2016. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
mačevi iznad čela slijevaju gordijev čvor misli u divnu pjesmu... :)
31.05.2016. (05:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Dominira izgaženo. Moguće li je vječnost, kao arhetip opoziciji ljudskom bivanju, gaziti? Ovdje je moguće, jer vječnost je u prikazu osobnog onaj primarni vid koji ju dohvaća. A gleda li nas vječnost? Gleda li nas ideja vječnosti? I bi li ona mogla uobličiti sumnjičavost kojom su ljudi podložni?
31.05.2016. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Naoko dominira izgaženo, kako primjećuje @Johannes.
(Istina je, priznaću, da to "izgaženo" nametljivo para uši ), ali ne dominira
Možda je trebalo primijetiti izdvojeni vapaj pjesnika
Vodi me u šaš
tamo gdje je rosa dotakla
podne
Akcenat je na izdvojenoj želji, koja otvara paralelnu mogućnost
i to objašnjava ili opravdava sa "šta bi izgažena nježnost sa izgaženom
vječnošću?"
Da, i to se mogu složiti da poslije gaženja nema uobličavanja!
PS
Mislima da su naša shvatanja i opažanja, pa i zaključivanja neodvojiva od našeg iskustva (već) viđenog, od naše (sve)ukupne čulne percepcije. Samo se prvi put (cijeli) posvećujemo uspostavljanju odnosa, svaki sljedeći put reagujemo spontano na bazi poznatog, na osnovu iskustva.
Događaji se u biti ponavljaju nekim ritmom, u nekom intervalu koji kada opazimo postane očekivan i svaka promjena uspostavljenog "ritma" izaziva neku vrstu šoka u nama.
Vizuelna percepcija i njene zakonitosti se moćno koriste u modi, u arhitekturi, dizajnu ... (ritam - ponavljanje elemenata,, igra svetla i sjene, odnos puno - prazno, boje i njihova senzacija itd ...) Isto je i u našim životima, samo što ta percepcija uključuje svih šest!! čula.
Tako se napr. izgradnjom porušenog Starog mosta u Mostaru htjelo, između ostalog, vratiti prepoznatljivi percepcijski elemenat gradu. Pa iako je vraćen doslovno svaki originalni kamen na svoje mjesto, mi svi znamo da to nije to i više se ne divimo njegovoj ljepoti i sjaju, zapravo neponovljivoj patini. To je replika. To je kopija i samo neko naivan može povjerovati da njegova "vječnost" traje ... prekinuta je, a moglo je ...
31.05.2016. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
o, ne znam kako bih opisala osjećaj dok sam čitala ovu pjesmu ....
31.05.2016. (19:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti na tragu u mojim sjećanjima... usrećuješ... :)
01.06.2016. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...