Prvo, čestitke što još uvijek (već tri tjedna) traje: „danas neću, sutra ću“. 3xBRAVO! Što se tiče teksta: jednostavno, toplo i poticajno da čovjek kao ja, kad misli da je u govnima, sam sebi kaže: momak, saberi se. Ti si u raju.
Već ova tvoja kratka priča mogla bi poslužiti kao okosnica scenarija za jedan film koji, ako baš ne bi dobio Oskara, nešto bi dobio: Medvjeda, Palmu ili što to ja znam. Svaka rečenica koju si napisala može se doraditi i proširiti sa najmanje još po deset. Na kraju, jedna mala pričica, koje sam se sjetio kad sam pročitao: Ko za vraga dobili smo set pitanja poput “Gdje živiš?” “Koliko tvoj stan ima soba?” (…) Suvišno je reći da je svo troje muških u grupici reklo da žive u jednoj sobi u kojem su kreveti (za 3-4-5 muškaraca) i jedan stol.
U osnovnu školu išao sam u tzv Vježbaonicu pri Učiteljskoj školi u Čakovcu. Kako je majka bila direktorica i škole i Vježbaonice, stanovali smo u zgradi koja je bila spojena hodnikom sa zgradom u kojoj je bila Vježbaonica i moj razred. Iz ptičje perspektive kao oblik slova H. Ja sam u školu išao iz mog stana svaki dan tim hodnikom koji je gledao na školski park.
Jedne godine, učiteljica nam je na početku školske godine zadala temu: „Moj put do škole i natrag“. Onda se sjetila mog slučaja, pa je dodala: „Ti možeš pisati nešto drugo.“
Ja sam ipak napisao sastavak na zadanu temu opisujući kako kroz prozore, dok tijekom godine idem u školu, promatram kako se mijenja priroda u parku. Napisao sam, ako se dobro sjećam tri ili četiri stranice A4 formata.
27.05.2016. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semper, ok, prihvatit ću Cannes također. :) Sviđa mi se tvoja priča. Zbog manjka hodanja/vožnje do doma i do škole - ti si zapravo povećao kreativnost i sposobnost zapažanja.
28.05.2016. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Prvo, čestitke što još uvijek (već tri tjedna) traje: „danas neću, sutra ću“. 3xBRAVO!
Što se tiče teksta: jednostavno, toplo i poticajno da čovjek kao ja, kad misli da je u govnima, sam sebi kaže: momak, saberi se. Ti si u raju.
Već ova tvoja kratka priča mogla bi poslužiti kao okosnica scenarija za jedan film koji, ako baš ne bi dobio Oskara, nešto bi dobio: Medvjeda, Palmu ili što to ja znam. Svaka rečenica koju si napisala može se doraditi i proširiti sa najmanje još po deset.
Na kraju, jedna mala pričica, koje sam se sjetio kad sam pročitao:
Ko za vraga dobili smo set pitanja poput “Gdje živiš?” “Koliko tvoj stan ima soba?” (…) Suvišno je reći da je svo troje muških u grupici reklo da žive u jednoj sobi u kojem su kreveti (za 3-4-5 muškaraca) i jedan stol.
U osnovnu školu išao sam u tzv Vježbaonicu pri Učiteljskoj školi u Čakovcu. Kako je majka bila direktorica i škole i Vježbaonice, stanovali smo u zgradi koja je bila spojena hodnikom sa zgradom u kojoj je bila Vježbaonica i moj razred. Iz ptičje perspektive kao oblik slova H. Ja sam u školu išao iz mog stana svaki dan tim hodnikom koji je gledao na školski park.
Jedne godine, učiteljica nam je na početku školske godine zadala temu: „Moj put do škole i natrag“. Onda se sjetila mog slučaja, pa je dodala: „Ti možeš pisati nešto drugo.“
Ja sam ipak napisao sastavak na zadanu temu opisujući kako kroz prozore, dok tijekom godine idem u školu, promatram kako se mijenja priroda u parku. Napisao sam, ako se dobro sjećam tri ili četiri stranice A4 formata.
27.05.2016. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
Semper,
ok, prihvatit ću Cannes također. :)
Sviđa mi se tvoja priča. Zbog manjka hodanja/vožnje do doma i do škole - ti si zapravo povećao kreativnost i sposobnost zapažanja.
28.05.2016. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Dobro, hoćeš li malo ubrzati? :-) kako ide "neću danas, sutra ću"?.
31.05.2016. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Počinjem se ljutiti što te nema! Pazi se, jako sam opasan - grrrrr - kad se naljutim.
02.06.2016. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
Evo sad ću. :D
02.06.2016. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...