Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • annaboni

    a jooj što si zaranilla, ali priča ti je topla i vrlooooooooo umna

    avatar

    17.05.2016. (15:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    inicijacija u nove sfere... norijade i vatromet na vratima novog vremena...
    eto tako osjetih tvoju priču... :)

    avatar

    17.05.2016. (16:02)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Ane - bolje prije nego kasnije (posebno jer svi znaju da uvik kasnim sa čestitkama :D ) Hvala! :-)

    @Dinaja - priča je bila nadahnuta tim jednim događajem koji ima puno više slojeva nego što ih ljudi inače vidimo u tako nekim jednostavnim stvarima što ih svakodnevno srećemo pa nam se čine 'običnima', a sve je u životu tako slojevito isprepleteno. Jednostavno umreženo. Možda bi bilo lijepo kad bi to bila 'inicijacija' u novo vrijeme, možda tek san, nada,... Hvala! :-)

    avatar

    17.05.2016. (16:09)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Tako lijepa crtica dana,puna slatke nade kakvu samo dječja naivnost može udahnuti
    Prije 14 godina ujak je imao infarkt,toliko snažan da se doktori još uvijek čude kako je još živ.
    Noviji nalazi pokazuju kako mu je srce ubrzalo ritam i troši se brže i jače nego što bi trebalo.Svi ga gledaju sa strahom i pomalo sažaljevaju i sebe i njega,onaj pogled kada znaš da ti voljena osoba može tek tako nestati ispred očiju,a on se samo smješka; 14 godina živim na bonus,pa što bi vi htjeli od mene?!
    Još samo da je moći,bez prefiska bolesti,usvojiti tu životnu mudrost neodbrojavanja i nečekanja,odgađanja onih ljepših i boljih dana sa idućim koracima...samo živjeti

    avatar

    17.05.2016. (16:21)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    PPP (pravo pjacetanski post) :-D

    avatar

    17.05.2016. (16:43)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Sretnaaaaa!:-))))))

    avatar

    17.05.2016. (18:45)    -   -   -   -  

  • Oljinaljuljacka

    Nitko te ne vrati u stvarnost kao dijete
    sa svojom iskrenošću, nadom i toplinom.
    Zaboravili smo tako iskreni biti i prema
    sebi i prema drugima.
    Ja inače volim te semafore s brojačima
    (kod mene ih nema, pa ih uvijek fotkam
    po Sloveniji), jer mi se ( suprotno no
    tebi) čini da mi poklanjaju, a ne oduzimaju
    vrijeme. Vjerojatno bih drugačije razmišljala
    da žurim s posla nekamo, no kako ih uvijek
    srećem na izletima, tad sad opuštena i čini
    mi se to kao neki vremenski procjep, darovano
    vrijeme za razmišljanje + fotkanje :-)

    avatar

    17.05.2016. (18:46)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ma daj ti meni prišapni di je taj tvoj semafor!
    strpljivo ću stajati ispred njega, pustit ću sve da prođu, dok ne dočekam klince da i meni odbroje jednu novu godinu, bar jednu, može i 99, može i puno manje, ali ne baš najmanje. no, neću doći sama! dopeljat ću svoj vrtić, i svoje tete iz vrtića i svoje klince, i curice i dečke, svoje stare kompiće s kojima se već predugo nisam njihala na njihalki niti spuštala po toboganu. možda se prisjetimo. dok nam semafor otkucava, a mi se smijemo, držimo za ruke i zajedno odbrojavamo!

    mi piace!

    avatar

    17.05.2016. (19:51)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Nisa – Hvala! Tvoj ujak je borac i takvi ljudi nas uvijek uče Životu, onome što je važno. Dok sami jurimo kroz život bez predaha i kako bi lijepo bilo kad bi se znali naučiti živjeti svaki dan 'na puno', u sadašnjem trenutku, budno i sa svim onim što život nudi lijepoga, onda možda na nekom nivou ne bi bilo svih tih nedaća što nas opominju na važnost Života. Da, samo živjeti! :-*

    @brode – hahaha, i onda ponekad 'uskrsne' :-))

    @Sarah – Sretniiii :-) :-*

    @Olja – Morali bi se više družiti sa djecom, upustiti se u njihove svjetove, tamo je puno ljepše, ustvari kroz njihove oči čovjek uočava puno više ljepote, dobrote i smislenosti u nekom činjenju.
    Ovaj tvoj 'turistički' pogled na te semafore mi je super. Kako nastaju naše perspektive kroz oči situacija u kojima se nalazimo. Tako je meni uvijek bilo idilično živjeti na moru (jer sam ga doživljava samo preko godišnjeg odmora), onda sam to i učinila te shvatila, radio tamo, radio ovamo, radiš po dvanaest sati i onda ti najviše puta nije do ničega, pa čak ni do mora :-D Ali ipak bi se radije preselila na more :-)))

    @tetec – kod nas ti je svaki dugi semafor takav, samo moraš birati pravi vremenski tajming, kad škole i vrtići idu u šetnju. Ma, tad i da nisi na semaforu, uvijek je neka zgoda sa tim skupinama, posebno onim najmanjima.
    I ovo ti je odlična ideja, puno više bi se morali sa svojim kompićima igrati na dječji način. Svaki put kad smo na dječjem igralištu mene vuče da se spustim po toboganu. Faktički je to i izvedljivo jer nisam ni toliko velika, ni toliko teška da bi ga polomila, ali se u mojim godinama ne priliči. Zamisli, 'baka' na toboganu. Ali jednom, kad bude neko igralište prazno (bez roditelja) spustit ću se i neizmjerno uživati. Jednom ću to uraditi i zamoliti dežurnog fotografa da ovjekovječi te ću tu sliku držati na pisačem stolu da me podsjeća na to – što je život. Hvala! 

    avatar

    18.05.2016. (11:38)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Sisss...mogu te ja slikati! A onda ti mene u pješčaniku i na ljulji:-))))

    avatar

    19.05.2016. (12:50)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Sarah - hahahaha, supeeeeerrrr. Dogovoreno! I morati ćemo jednu onu grupnu - plivanje po šljunku :-))))

    avatar

    19.05.2016. (13:41)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    hmmm gdje Ti žuriš....i ja bi, da smo na kraju godine....ali draga moja...još malo...bit če brzo to:)))

    avatar

    29.05.2016. (16:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...