kako je to jednostavno i lijepo. Vratila si mi neke trenutke i dane umiranja najdražih. Naravno da je tuga prisutna, ali lijepa sjećanja je obogaćuju. Iznenadila si me. Hvala!
23.10.2015. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se koliko je oblikovala mene i načine na koje jesam i kolika je njena uloga u tome što nisam sve ono što nisam. Zastrašujuće je i skoro nevjerojatno koliko bolest žigoše i one koji od nje ne boluju. I ono kako se zbog nje kroz život mijenja i čime se zamjenjuje ono bez čega se (ne) može. potpisujem..... i gotovo negdje u isto vrijeme, u jesen, samo ne u zagrebu već ratom razaranom slavonskom gradiću....91..... samo nije tata nego mama......
4.11.2014.
Moja tuga danas nije plava moja je tuga prozirna i poprima boje svega što preplavljuje.
Prostire se po smeđim ravnicama liježe u crveno i žuto lišće jeseni.
Šuška pod nogama u gradskom parku kao onog hladnog jesenskog sunčanog dana.
Više se ne čuju granate blizu danas pjevaju ptice al' tuga moja i dalje živi.
Moja tuga danas nije nestala ni nakon 23 godine samo je odrasla u prikrajku srca pa me ponekad zaboli jednako kao i prije.
Oznake: mojoj mami
Zagrljaj ti šaljem veeeeeliki i topli da bar na tren popuni prazninu....
23.10.2015. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ali stigla si mu reći ono najvažnije: volim te.. i sasvim sigurno znaš da te on čuo..to je tako jako puno.. to je najviše.. jer, ništa nije ostalo nedorečeno.. sve je rečeno..a jednom roditelju to je nešto najviše moguće što postoji..
23.10.2015. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smrt je nazalost dio zivota...iako mi je i samoj tu cinjenicu tako tesko prihvatiti...Moj je otisao u trenu...nikad bolestan, samo se srusio i nestao:-( Nisam se stigla pozdraviti s njime, ni sapnut mu koliko ga volim:-((A bio je najbolji covjek u mom zivotu..Tesko je to...No, iz tog sam naucila najvazniju lekciju svog zivota: Onima koji su mi tu svakodnevno govorim koliko ih volim, koliko mi znace...i uzivam u svakom trenutku s njima...uzivam i u svakom svom trenutku..jer je svaki predragocjen...Napisanim si prenijela svoje najdublje emocije , ali i probudila iste takve i u nama koji smo iskusili tu tesku stranicu zivota. Pozdrav ti ostavljam.
24.10.2015. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bolest pogađa sve ukućane, mijenja živote i kao nepozvani stranac uz koga odrastamo hoda nekako za nama. Dugo se je borio ostati što duže sa vama. I to je ljubav. Najvažnije u životu, ono što ti je ostavio, je ljubav - najiskrenija očinska ljubav do svog dragog djeteta.
24.10.2015. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i pored prekrasne pisme....meni nisi ulipšala dan.... rastužila si me do suza,do bola u prsima...do misli... koje si uzburkala ka jugo more ...Moj čača je završija u jednom danu...rupa nezačepljena,stara već 25 godina (ne mogu virovati)...a druga duboka rupa koja nikad neće bit začepljena.....mater,poslin 3 miseca postelje... otiša prije 4 godine....tako me dirnilo ovo da ti nemogu opisati... odsad....kad buden svojima palija sviće i molija.... u mislima ćeš biti ti ( vi ) i ove slike koje san vidija čitajući ! Prijateljski zagrljaj i pozdrav..
24.10.2015. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teško je to, strašno teško...ja do dana nisam napisala ni pjesmu, ni priču... oko glave mi lutaju misli, nisam mogla ni na mirogoj, i tu sam uvijek samo malo dijete...
25.10.2015. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko god je izvrsno napisano, teža je spoznaja da je proživljeno. A još je ljepše da i danas pamtiš te vrijedne trenutke. S knedlom u grlu odjavljujem se.
31.10.2015. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam s rupama. potresna je tvoja priča, potresla me lijepa je bolna je pogađa udara divna u onim sretnim slikama strašna u nesretnim ali ispričana kronološki snažna, izravna, prepuna jakih emocija imaš jak izričaj (to sam vidjela i u onoj prošloj priči) piši. razumijem te u ovoj priči skroz
23.10.2016. (12:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Mi. Ljudi s rupama
23.10.2015. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
O, Božeeeeeeee
Tako si me zdrmala , ne mogu doći sebi ovaj trenutak.........
23.10.2015. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rambler
Sola...
23.10.2015. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ima boli za koje lijeka nema.
Ima tuga koje se nikad ne zaboravljaju.
Tvoja je takva.
23.10.2015. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
kako je to jednostavno i lijepo. Vratila si mi neke trenutke i dane umiranja najdražih. Naravno da je tuga prisutna, ali lijepa sjećanja je obogaćuju. Iznenadila si me. Hvala!
23.10.2015. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
korak
Shvaćam ovo prisjećanje ili bar mislim da ga shvaćam. U svakom slučaju, precizno kao žilet.
A dobar glazbeni izbor, Florence svaki ton izvuče.
23.10.2015. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
Sjećam se koliko je oblikovala mene i načine na koje jesam i kolika je njena uloga u tome što nisam sve ono što nisam. Zastrašujuće je i skoro nevjerojatno koliko bolest žigoše i one koji od nje ne boluju. I ono kako se zbog nje kroz život mijenja i čime se zamjenjuje ono bez čega se (ne) može.
potpisujem.....
i gotovo negdje u isto vrijeme, u jesen, samo ne u zagrebu već ratom razaranom slavonskom gradiću....91.....
samo nije tata nego mama......
4.11.2014.
Moja tuga danas nije plava
moja je tuga prozirna
i poprima boje svega
što preplavljuje.
Prostire se po
smeđim ravnicama
liježe u crveno i žuto
lišće jeseni.
Šuška pod nogama
u gradskom parku
kao onog hladnog jesenskog
sunčanog dana.
Više se ne čuju
granate blizu
danas pjevaju ptice
al' tuga moja i dalje živi.
Moja tuga danas nije nestala
ni nakon 23 godine
samo je odrasla u prikrajku srca
pa me ponekad zaboli jednako kao i prije.
Oznake: mojoj mami
Zagrljaj ti šaljem veeeeeliki i topli da bar na tren popuni prazninu....
23.10.2015. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOMENICO
šutin ... i samo te grlin
23.10.2015. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Hvala svima na riječima i zagrljajima.
23.10.2015. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
ali stigla si mu reći ono najvažnije: volim te.. i sasvim sigurno znaš da te on čuo..to je tako jako puno.. to je najviše.. jer, ništa nije ostalo nedorečeno.. sve je rečeno..a jednom roditelju to je nešto najviše moguće što postoji..
23.10.2015. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Stigla si ga razveseliti i nasmiješiti...mnogi ne stignu.
Njegova hrabra mala velika ljubav u martama.
Grlim te skupa sa svim iverjem:-*
23.10.2015. (21:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Smrt je nazalost dio zivota...iako mi je i samoj tu cinjenicu tako tesko prihvatiti...Moj je otisao u trenu...nikad bolestan, samo se srusio i nestao:-( Nisam se stigla pozdraviti s njime, ni sapnut mu koliko ga volim:-((A bio je najbolji covjek u mom zivotu..Tesko je to...No, iz tog sam naucila najvazniju lekciju svog zivota: Onima koji su mi tu svakodnevno govorim koliko ih volim, koliko mi znace...i uzivam u svakom trenutku s njima...uzivam i u svakom svom trenutku..jer je svaki predragocjen...Napisanim si prenijela svoje najdublje emocije , ali i probudila iste takve i u nama koji smo iskusili tu tesku stranicu zivota. Pozdrav ti ostavljam.
24.10.2015. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta
Bolest pogađa sve ukućane, mijenja živote i kao nepozvani stranac uz koga odrastamo hoda nekako za nama.
Dugo se je borio ostati što duže sa vama. I to je ljubav. Najvažnije u životu, ono što ti je ostavio, je ljubav - najiskrenija očinska ljubav do svog dragog djeteta.
24.10.2015. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
p.s. kakva prekrasna pjesma.. odakle si samo to izvukla... krasnooo.. uljepšala si mi današnji dan!
24.10.2015. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
i pored prekrasne pisme....meni nisi ulipšala dan....
rastužila si me do suza,do bola u prsima...do misli...
koje si uzburkala ka jugo more ...Moj čača je završija
u jednom danu...rupa nezačepljena,stara već 25 godina
(ne mogu virovati)...a druga duboka rupa koja nikad neće bit
začepljena.....mater,poslin 3 miseca postelje...
otiša prije 4 godine....tako me dirnilo ovo da ti nemogu opisati...
odsad....kad buden svojima palija sviće i molija....
u mislima ćeš biti ti ( vi ) i ove slike koje san vidija čitajući !
Prijateljski zagrljaj i pozdrav..
24.10.2015. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
Sad mi je jasno o kakvin rupama se radi.... ;)
24.10.2015. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Može li se u jednoj,ovolikoj boli pronaći dostojanstvo ljepote?
Grlim jako,najjače
24.10.2015. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Hvala vam svima
25.10.2015. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
jako volim ovakve priče, prave, životne priče, iskrene i tople.
glazba je samo začin.
25.10.2015. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Uh, potresno.
25.10.2015. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
teško je to, strašno teško...ja do dana nisam napisala ni pjesmu, ni priču... oko glave mi lutaju misli, nisam mogla ni na mirogoj, i tu sam uvijek samo malo dijete...
25.10.2015. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
Koliko god je izvrsno napisano, teža je spoznaja da je proživljeno. A još je ljepše da i danas pamtiš te vrijedne trenutke. S knedlom u grlu odjavljujem se.
31.10.2015. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Još se jedna strusila od tada
23.10.2016. (07:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
I ja sam s rupama. potresna je tvoja priča,
potresla me
lijepa je
bolna je
pogađa
udara
divna u onim sretnim slikama
strašna u nesretnim
ali ispričana kronološki
snažna, izravna, prepuna jakih emocija
imaš jak izričaj (to sam vidjela i u onoj prošloj priči)
piši.
razumijem te u ovoj priči
skroz
23.10.2016. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žnj
Opet sam ga sanjala.
Poslije sam ga tražila u astralu.
Onda se probudila u noćnoj mori.
A onda pročitala ovo.
23.10.2016. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...