sijaset ovih osjećaja mi je poznat. kasnije je prepoznat kao nebitan. u cijeloj sastavnosti života najveći gubitak vremena je stati i opisati to stanje, no čovjek valjda ne može odoljeti. nenako je ponosan na svoju patnju i baš to želi napisati. isto vrijedi i za ljude koji primjećuju razne druge stvari koje ih osobno pogađaju. ali, sa svakom prigodom lijepo je i poželjno toplo se rastati, i krenuti pomalo dalje. inače se samo iscrpljujemo i napada nas još više žeđi. zvonki pjev nas čeka, koliko god to u pojedinim časovima izgledalo kao sumanuta prognoza vremena.
13.03.2019. (09:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davno su rekli kako zveckanje oružja tjera muze. Kod nas kad ljudima uzvrije zloba, vile pobjegnu od njih. To je neko mitološko pravilo. Tko zna kako se i zašto promijenimo? To se događa neprimjetno. Ispočetka je sve mimo, no najednom smo žarište tektonskog poremećaja i izostane mogućnost kontrole očekivanja. Sjećanja naglašavaju odmak, no povodanj u kojem smo ne dozvoljava korekcije. Zatečeni smo. Trebamo novu perspektivu, novi rakurs gledanja. To je najteže i u tome nema kompromisa.
13.03.2019. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako. mi inače sređujemo stan, pronađena su stara pisma iz nekih pravremena, razmišljam o bacanju nakon prvog trena kad sam se malo i raznježio, puno je lažnog bilo u tim nekadašnjim "iskrenim osjećajima".
13.03.2019. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
sijaset ovih osjećaja mi je poznat. kasnije je prepoznat kao nebitan. u cijeloj sastavnosti života najveći gubitak vremena je stati i opisati to stanje, no čovjek valjda ne može odoljeti. nenako je ponosan na svoju patnju i baš to želi napisati.
isto vrijedi i za ljude koji primjećuju razne druge stvari koje ih osobno pogađaju.
ali, sa svakom prigodom lijepo je i poželjno toplo se rastati, i krenuti pomalo dalje. inače se samo iscrpljujemo i napada nas još više žeđi.
zvonki pjev nas čeka, koliko god to u pojedinim časovima izgledalo kao sumanuta prognoza vremena.
13.03.2019. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Davno su rekli kako zveckanje oružja tjera muze. Kod nas kad ljudima uzvrije zloba, vile pobjegnu od njih. To je neko mitološko pravilo.
Tko zna kako se i zašto promijenimo? To se događa neprimjetno. Ispočetka je sve mimo, no najednom smo žarište tektonskog poremećaja i izostane mogućnost kontrole očekivanja. Sjećanja naglašavaju odmak, no povodanj u kojem smo ne dozvoljava korekcije. Zatečeni smo. Trebamo novu perspektivu, novi rakurs gledanja. To je najteže i u tome nema kompromisa.
13.03.2019. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
jako. mi inače sređujemo stan, pronađena su stara pisma iz nekih pravremena, razmišljam o bacanju nakon prvog trena kad sam se malo i raznježio, puno je lažnog bilo u tim nekadašnjim "iskrenim osjećajima".
13.03.2019. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
jesi li?
13.03.2019. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...