nije važno hoće li biti publike na premijeri – važno je da glumci uživaju, važno je da glumac i lice zaborave sami sebe, da se stope međusobno do granice gdje se više ne zna gdje završava tijelo jednog, a počinju sjene drugog.
21.08.2013. (21:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Amice pogledaj ako još nisi Fellinijev film La prova dell orchestra...samo bih to dodao na tvoja razmišljanja koja sam uživao čitati i na mjestima se misaono poistovjetio...http://youtu.be/117lRRfd0ws
22.08.2013. (02:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama, da ti pričam koliko ti je dobar tekst - truizme bih pričao. Ali i time sam ti dovoljno rekao. :) Što mi je strujalo kroz glavu čitajući? A) Život kao skica za portret - samo što portreta ne bude, ostane na skici. I kako ono bješe: Einmal ist keinmal! B) ''nekim savršenim softverskim programima, tehnikama koje nijedna robotika još nije izmislila, premjerava, važe, množi i dijeli… i… puf!!! Na koncu izbacuje nas i naš novi, optimalan svijet'' - Trumanov show! C) Čežnja unosi odsutnost u prisutnost... To me asociralo, reci da sam lud, na ''nostalgiju futura drugog''. :) Dok te danas imam, prisutnu, fališ mi u sutra u kojem te neću imati, u kojem ćeš mi biti odsutna - i čeznem za tobom u tom nemanju (već sad, dok si mi još tu; u tvoju sadašnju prisutnost unešena je odsutnost). D) ''Prava Ljubav je najapsurdniji čin - iza njega nema značenja, nema svrhe. Postoji samo za sebe, ni zbog čega drugog'' - Kao i kad je Fan-Chiang upitao Konfucija što je to ljubav. ''Pridavati veću vrijednost naporu nego nagradi, to se zove ljubav.''
26.08.2013. (00:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E) Premda znam da smisao i ton nevjerovanja u ''najbolji od svih svjetova'' nije ovdje u satiri i poruzi spram istoga, nisam se mogao ne sjetiti Voltairea i nisam mogao odoljeti ne prenijetI neke odlomke iz Candidea, pisanog (i) da bi se ismijalo Leibniza - skroz briljantno i skroz pamfletistički, kako je to već Voltaire običavao - kroz lik učitelja Panglosa. ''Panglos je predavao metafiziko-teologo-kosmolonigologiju.'' (nigaud = glup) ''Divno je umio dokazivati da nema posljedica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih mogućih svijetova, zamak g. baruna najljepši od svih zamkova, a Gospođa najbolja od svih mogućih barunica. 'Dokazano je, govorio je on, da ništa ne može biti drukčije nego što je. Jer, budući da je sve stvoreno sa izvjesnom svrhom, sve mora neminovno imati najbolju svrhu. (...) Sljedstveno, oni koji su tvrdili da je sve dobro rekli su glupost: trebalo je reći da je sve ne može bolje biti.' (...) Jednog dana, kad se šetala blizu zamka po šumici koju su nazivali parkom, Kuningunda opazi u šiblju doktora Panglosa kako daje pouke iz eksperimentalne fizike sobarici njene majke, maloj, lijepoj, a prilježnoj crnojki. Kako je gospođica Kuningunda imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti, promatrala je bez ijednog daha više puta ponovljene oglede kojima je prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov dovoljni razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva uzbuđena, sva duboko zamišljena, sva ispunjena željom da postane učena, pomišljajući da bi ona mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu, a on isto tako njoj. Pri povratku u zamak srete se s Candideom i pocrvenje. I Candide pocrvenje. (...) Sutradan po ručku, kad su ustajali od stola, nađoše se Kuningunda i Candide iza jednog zaklona. (...) Usne im se sretoše, oči usplamtješe, koljena zadrhtaše, ruke zalutaše. Gospodin barun (...) prođe tad pokraj zaklona, i vidjevši ovaj uzrok i ovu posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dobrih udaraca nogom u stražnjicu. Kuningunda pade u nesvijest. Kad se povrati, odmah je gospođa barunica išamara. I sve ostade preneraženo u najljepšem i najprijatnijem od svih mogućih zamkova.'' U prognanstvu, Candide nalijeće na neke Bugare, koji ga zarobe: ''Upitaše ga, prema zakonu, što više voli: da prođe trideset i šest puta kroz šibu cijeloga puka ili da dobije odjedanput dvanaest olovnih zrna u glavu. Uzalud im je navodio da je ljudska volja slobodna i da on ne želi ni jedno ni drugo. On se odluči, na osnovu dara božjeg koji se zove slobodna volja, da prođe trideset i šest puta kroz šibu.'' Ubrzo nakon toga, sreće Panglosa, od kojeg doznaje vijesti: Panglos je sad prosjak koji umire od spolne bolesti, Kuningundu su silovali i ubili bugarski vojnici, baronu su razmrskali glavu, baronicu isjekli na komade, od zamka nije ostao ni kamen na kamenu. Ali, dvojica nepopravljivih optimista ipak će - kako i priliči Filozofima - ostatak romana neprestano uzdisati za ''najboljim od svih svijetova''. A tu mi se sad još asocira i - ne bi nikad pogodila - Rambo Amadeus. :) ''odlučio bog svijet kuvanjem da stvori zamutio kašu, uključio ringlu, pustio da gori kuvarice manje zbori, da ti ručak ne zagori don't happy, be worry''
26.08.2013. (00:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni - u pravu si, Pirandello je, primjerice, oko toga ispleo gotovo sve svoje drame. A mi smo svi, bez iznimke, glavni likovi u svojim predstavama... Druga je stvar kakvi smo u svojim ulogama, koliko smo (ili nismo) ujedno i redatelji, i drugi majstori scene... Ni ja ne mislim o tome hoće li mi uloga/uloge ležati u budućosti, ali razmišljam o njima sada - kakve su, i zašto su... I o lucidnoj ideji "probe" (no izvan svih ustaljeniih religijskih koncepcija) kao impulsu za promišljanje, pa čak i zabavu. Hvala ti na dobrom dojmu, i navraćanju!
Blogdogg - nisam gledala, hvala na preporuci.
26.08.2013. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero - hvala na pohvalama! :) Što mi je strujalo kroz glavu čitajući tvoje opaske?
A) Upravo tako je nekako i bila mišljena ova ideja - o portretu, slici, koja se radi na temelju već napravljene skice, ali na način da se od skice uzme samo ono što vrijedi, da se skica može mijenjati, korigirati, prepravljati... u skladu sa slikarevom (optimalnom) vizijom, onako kako je rođena u njegovoj glavi i kako bi on to (jedino) htio...
B) Moram priznati da "Trumanov show" nisam imala ni u primisli, no u pravu si, to je upravo to - Oko koje stalno gleda... Samo što je ovo, iz moje fikcije, još tisuću puta moćnije od onoga u "Trumanu", televizijskog... :))
C) Lud si! :) Nisi lud, naravno... to je upravo taj (kontradiktoran) osjećaj, problematika... Nemogućnost spajanja onoga što je sada i onoga što će biti, u jednu sretnu sliku - ili još bolje, u sliku po našoj mjeri.
D) ...jer kod nje nagrada proizlazi iz napora...
E) Moja opaska u tekstu o cvjetnom vrtu filozofa i ticala se Leibniza (a onda, posredno, i njegova satiričkog prevrednovanja kod Voltairea). Ne na način da izrugujem pretpostavku o najboljem od svih svjetova - jer ovaj svijet to nije, ali sigurno nije ni najgori od svih mogućih svjetova - nego na način da ukažem da privlačnost ideje o njemu, koliko god ona bila fikcijska/fantazijska, pa vjerojatno i fantastična (zato je i omogućila interpretacije tipa "Trumanovog showa"), samim time nimalo ne opada... Dapače, čežnja za njim (ne žudnja) - baš zato jer postoji svijest o tome da je nemoguć - dodatno je intenzivira. A Rambo Amadeus? Istina... tu analogiju nikada ne bih pogodila, no taman je došla kao "točka na i", divan humorističko-parodijski začin ovoj eteričnoj, poetskoj problematici :))
27.08.2013. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja gledam ovaj život kao na kušnju. Ovdje se gleda tvoj trud za sljedeći nivo ili se vraćaš i vrtiš se opet u istoj spirali nakon game overa :) ne plaši me slučaj ako smo samo prah nakon ovoga, mogu funkcionirati normalno u slučaju da postoji veći plan ili ako smo samo hir slučajnosti
22.09.2013. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena Carmen y Calder
nije važno hoće li biti publike na premijeri – važno je da glumci uživaju, važno je da glumac i lice zaborave sami sebe, da se stope međusobno do granice gdje se više ne zna gdje završava tijelo jednog, a počinju sjene drugog.
21.08.2013. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Velika predstava je život. Ogromna , ponekad bez redatelja.
Glumci najčešće osrednji ( ti djeluješ poput glavnog lika ) , neki su i dirigenti , a čeznuli su biti pijanisti---
Btw: volim svoje neznanje sutra. Preda mnom je još samo noć i uopće ne mislim , hoće li mi uloga od danas biti privlačna i sutra....
Tebi, big hug
21.08.2013. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Amice pogledaj ako još nisi Fellinijev film La prova dell orchestra...samo bih to dodao na tvoja razmišljanja koja sam uživao čitati i na mjestima se misaono poistovjetio...http://youtu.be/117lRRfd0ws
22.08.2013. (02:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Ama, da ti pričam koliko ti je dobar tekst - truizme bih pričao. Ali i time sam ti dovoljno rekao. :)
Što mi je strujalo kroz glavu čitajući?
A) Život kao skica za portret - samo što portreta ne bude, ostane na skici. I kako ono bješe: Einmal ist keinmal!
B) ''nekim savršenim softverskim programima, tehnikama koje nijedna robotika još nije izmislila, premjerava, važe, množi i dijeli… i… puf!!! Na koncu izbacuje nas i naš novi, optimalan svijet'' - Trumanov show!
C) Čežnja unosi odsutnost u prisutnost... To me asociralo, reci da sam lud, na ''nostalgiju futura drugog''. :) Dok te danas imam, prisutnu, fališ mi u sutra u kojem te neću imati, u kojem ćeš mi biti odsutna - i čeznem za tobom u tom nemanju (već sad, dok si mi još tu; u tvoju sadašnju prisutnost unešena je odsutnost).
D) ''Prava Ljubav je najapsurdniji čin - iza njega nema značenja, nema svrhe. Postoji samo za sebe, ni zbog čega drugog'' - Kao i kad je Fan-Chiang upitao Konfucija što je to ljubav. ''Pridavati veću vrijednost naporu nego nagradi, to se zove ljubav.''
26.08.2013. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
E) Premda znam da smisao i ton nevjerovanja u ''najbolji od svih svjetova'' nije ovdje u satiri i poruzi spram istoga, nisam se mogao ne sjetiti Voltairea i nisam mogao odoljeti ne prenijetI neke odlomke iz Candidea, pisanog (i) da bi se ismijalo Leibniza - skroz briljantno i skroz pamfletistički, kako je to već Voltaire običavao - kroz lik učitelja Panglosa.
''Panglos je predavao metafiziko-teologo-kosmolonigologiju.'' (nigaud = glup) ''Divno je umio dokazivati da nema posljedica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih mogućih svijetova, zamak g. baruna najljepši od svih zamkova, a Gospođa najbolja od svih mogućih barunica. 'Dokazano je, govorio je on, da ništa ne može biti drukčije nego što je. Jer, budući da je sve stvoreno sa izvjesnom svrhom, sve mora neminovno imati najbolju svrhu. (...) Sljedstveno, oni koji su tvrdili da je sve dobro rekli su glupost: trebalo je reći da je sve ne može bolje biti.' (...) Jednog dana, kad se šetala blizu zamka po šumici koju su nazivali parkom, Kuningunda opazi u šiblju doktora Panglosa kako daje pouke iz eksperimentalne fizike sobarici njene majke, maloj, lijepoj, a prilježnoj crnojki. Kako je gospođica Kuningunda imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti, promatrala je bez ijednog daha više puta ponovljene oglede kojima je prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov dovoljni razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva uzbuđena, sva duboko zamišljena, sva ispunjena željom da postane učena, pomišljajući da bi ona mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu, a on isto tako njoj. Pri povratku u zamak srete se s Candideom i pocrvenje. I Candide pocrvenje. (...) Sutradan po ručku, kad su ustajali od stola, nađoše se Kuningunda i Candide iza jednog zaklona. (...) Usne im se sretoše, oči usplamtješe, koljena zadrhtaše, ruke zalutaše. Gospodin barun (...) prođe tad pokraj zaklona, i vidjevši ovaj uzrok i ovu posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dobrih udaraca nogom u stražnjicu. Kuningunda pade u nesvijest. Kad se povrati, odmah je gospođa barunica išamara. I sve ostade preneraženo u najljepšem i najprijatnijem od svih mogućih zamkova.''
U prognanstvu, Candide nalijeće na neke Bugare, koji ga zarobe: ''Upitaše ga, prema zakonu, što više voli: da prođe trideset i šest puta kroz šibu cijeloga puka ili da dobije odjedanput dvanaest olovnih zrna u glavu. Uzalud im je navodio da je ljudska volja slobodna i da on ne želi ni jedno ni drugo. On se odluči, na osnovu dara božjeg koji se zove slobodna volja, da prođe trideset i šest puta kroz šibu.'' Ubrzo nakon toga, sreće Panglosa, od kojeg doznaje vijesti: Panglos je sad prosjak koji umire od spolne bolesti, Kuningundu su silovali i ubili bugarski vojnici, baronu su razmrskali glavu, baronicu isjekli na komade, od zamka nije ostao ni kamen na kamenu. Ali, dvojica nepopravljivih optimista ipak će - kako i priliči Filozofima - ostatak romana neprestano uzdisati za ''najboljim od svih svijetova''.
A tu mi se sad još asocira i - ne bi nikad pogodila - Rambo Amadeus. :)
''odlučio bog svijet kuvanjem da stvori
zamutio kašu, uključio ringlu, pustio da gori
kuvarice manje zbori, da ti ručak ne zagori
don't happy, be worry''
26.08.2013. (00:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Magdalena Carmen - da, upravo to je najvažnije!
Annaboni - u pravu si, Pirandello je, primjerice, oko toga ispleo gotovo sve svoje drame. A mi smo svi, bez iznimke, glavni likovi u svojim predstavama... Druga je stvar kakvi smo u svojim ulogama, koliko smo (ili nismo) ujedno i redatelji, i drugi majstori scene... Ni ja ne mislim o tome hoće li mi uloga/uloge ležati u budućosti, ali razmišljam o njima sada - kakve su, i zašto su... I o lucidnoj ideji "probe" (no izvan svih ustaljeniih religijskih koncepcija) kao impulsu za promišljanje, pa čak i zabavu. Hvala ti na dobrom dojmu, i navraćanju!
Blogdogg - nisam gledala, hvala na preporuci.
26.08.2013. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Pero - hvala na pohvalama! :)
Što mi je strujalo kroz glavu čitajući tvoje opaske?
A) Upravo tako je nekako i bila mišljena ova ideja - o portretu, slici, koja se radi na temelju već napravljene skice, ali na način da se od skice uzme samo ono što vrijedi, da se skica može mijenjati, korigirati, prepravljati... u skladu sa slikarevom (optimalnom) vizijom, onako kako je rođena u njegovoj glavi i kako bi on to (jedino) htio...
B) Moram priznati da "Trumanov show" nisam imala ni u primisli, no u pravu si, to je upravo to - Oko koje stalno gleda... Samo što je ovo, iz moje fikcije, još tisuću puta moćnije od onoga u "Trumanu", televizijskog... :))
C) Lud si! :) Nisi lud, naravno... to je upravo taj (kontradiktoran) osjećaj, problematika... Nemogućnost spajanja onoga što je sada i onoga što će biti, u jednu sretnu sliku - ili još bolje, u sliku po našoj mjeri.
D) ...jer kod nje nagrada proizlazi iz napora...
E) Moja opaska u tekstu o cvjetnom vrtu filozofa i ticala se Leibniza (a onda, posredno, i njegova satiričkog prevrednovanja kod Voltairea). Ne na način da izrugujem pretpostavku o najboljem od svih svjetova - jer ovaj svijet to nije, ali sigurno nije ni najgori od svih mogućih svjetova - nego na način da ukažem da privlačnost ideje o njemu, koliko god ona bila fikcijska/fantazijska, pa vjerojatno i fantastična (zato je i omogućila interpretacije tipa "Trumanovog showa"), samim time nimalo ne opada... Dapače, čežnja za njim (ne žudnja) - baš zato jer postoji svijest o tome da je nemoguć - dodatno je intenzivira. A Rambo Amadeus? Istina... tu analogiju nikada ne bih pogodila, no taman je došla kao "točka na i", divan humorističko-parodijski začin ovoj eteričnoj, poetskoj problematici :))
27.08.2013. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dakota
:OO
08.09.2013. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ja gledam ovaj život kao na kušnju. Ovdje se gleda tvoj trud za sljedeći nivo ili se vraćaš i vrtiš se opet u istoj spirali nakon game overa :) ne plaši me slučaj ako smo samo prah nakon ovoga, mogu funkcionirati normalno u slučaju da postoji veći plan ili ako smo samo hir slučajnosti
22.09.2013. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Hvala na odgovoru, red je pitati :)
04.10.2013. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...