|
Imam talent. Ustanovila sam ga kao takvog samostalno na temelju dokaza koje sam prikupljala prethodno i čije ću posljedice osjećati naknadno. Imam talent biti shvaćena kontradiktorno, potpuno suprotno od namjere zbog čije se prirode pri težnji ispravljanja doimam licemjerno.
Jer kao da spašavam stvar onoga što nije trebalo biti spašavano, ja sigurnosnim pojasom utapljam plivača koji se naizgled odmarao na površini mora lijeno plutajući kamo ga nosi plima. Odlučila sam se stoga povinuti kao grana, volji vjetrovitog kozmosa, iskusnijeg i moćnijeg protivnika kojeg moje inaćenje tek draška po obrazima. Uporno suprotstavljanje za mene ponekad nije izbor već biološka potreba kao disanje, ali sve više uočavam moguće koristi od držanja daha ispod vode. Biti očit u većini se slučajeva ne zahtijeva niti je poželjna osobina zbog čega pati moj karakter koji se sudara s tuđima, pa uviđam da se moram podvrgnuti kreativnim mislima da bi izvana odgovarala porotnicima u slučaju mog napredovanja. I nije licemjerna, ni izbliza kako bi se mogla prosuditi, moja druga izrasla vanjština, ali nije ona istinska ja koja svakog dana obitava u zadovoljstvu bivanja slobodna.
Tada pomislim kako je cijena oslobađanja samoća koju rado prigrlim kada pišem jer se unatoč poimanju samovanja osjećam bliža ljudima, prisjetim se užitka proizvoljnosti vlastitih ideja i čini mi se da u tom času više shvaćam život, iako se kasnije ono pokaže kao zabluda. Jer živjeti dva života uobičajena je funkcija svakog čovjeka koja zahtijeva stalan balans improvizacijom pravila. Obično tada pati nutrina jer zabrane i suzdržavanja proplaču uslijed uskraćivanja koja su nužna za uspijevanje u svijetu bez utjehe. I to je nadasve prijetvorno, ali efikasno, većinom krajnje uspješno ako se lucidno izabire ono što daje manje emocionalne zadovoljštine da bi se ostvario uspjeh koji se zbraja i zanemaruje osjećanje kroz duševnu idilu i namnožene uzdahe. U svakodnevnim bitkama, porazima, trgovanjem sviješću, nedorečenim postupcima i namjernim žrtvama dobrog ili lošega, presudno je ne izgubiti pojam rezultata koji se lijepi na čovjeka time mu mijenjajući izgled i ustrajnost nastojanja.
Sačuvati pravog sebe u mnoštvu drugih 'ja' i znati kada ga i pred kime osloboditi uvijek mi se činila nedostojna zanimacija. No biti jedan i isti uvijek, nije bezopasna filozofija života stoga ulažem u kompromise i precizno važem koliko ću se dati preoblikovati da stignem do cilja. Uostalom, nikada se ne može znati tko i kakva situacija izbiju žustrog borca iz grudiju promatrača koji riskira sve misleći kako pogađa krivo, dok zapravo čini ono pravo...
|
