|
Problematika održavanja prijateljstava složena je obzirom da moždana aktivnost raspoređivanja volje i obveza mrsi međusobna očekivanja. Ovaj tjedan istospolne prijateljske veze dovele su me do ludila, rastežući moje neurone kao na tjelovježbi na kojoj se radosna i odviše predana trenerica svim silama trudi prenijeti entuzijazam svog znanja na troma učenika.
Trudeći se odaslati udove u zadane smjerove zadobila sam upalu mišića bez drugih rezultata, a ni s naznakama promjene stanja. Svoje vrijeme stoga provodim s vama i likovima iz knjiga da odmorim glavu od sumanuta istezanja srca koje naređuje dok god ima čime argumentirati. Prazna novih ideja, našminkana za izlazak, a nemam kamo s nogama, šećem virtualnim ulicama iz blogerskih adresara. Koliko god mi se tu i tamo učini da se zasitim bezvučnog govora, on predstavlja jedini način kojem ne ponestaje prisutnosti i odgovora. I onda kako se opravdano buniti da nas tehnologija odvaja kad pronalazi puteve utjehe kojima se čovjek ni ne nada?
Pišem li za sebe ili za druge uspjeh trenutne potrebe ne izostaje. Dok me u pozadini zabavljaju note odabrane za priliku koja se našla preuzeti glavnu riječ ispod tjemena, dijagnoza raspoloženja se naočigled mijenja. Znam da će biti repriza, ali čemu se baviti neizbježnim, bolje uživati kad nije sila baviti se nečim drugim.
|
