|
Slika je dar. Ona koju vidimo očima. Drugu, koju vidimo dušom svima je nadohvat srca i tjemena. Ima dana kada ne volim što sam izdvojena. Potrebom, obvezom i izborima. Tada se osjetim živom pored vremena koje me gazi i uhvatim se pričati s nevidljivima. Onima na koje mislim, a za koje štedim na trenucima, da bi ih posjetila i osmjehnula se obrazima koji će me dočekati istim mislima. Prijateljstva nisu od kamena, ali ipak ne vrijedi stalno govoriti - možda se čujemo sutra.
|
