|
Krštena sam. Ili prekrštena. Ne z nam. Od silne brzine samopouzdanja ne stojim iza onoga što pišem, ne provjeravam kako to napišem, a sve rezultira pravopisnim i misaonim pogreškama.
Ne bih, hvala. Poslužila se s pladnja kukavičluka. Te prastare namjere, samodovoljne, specijalizirane za lutanje blogovima u zavisti i nadi za pokojom mrvicom zlobe što će ga umjetno prilagođena inteligencija kao gospodar dobaciti u gubicu bijesnog psa, dotiču me se tek s velikom tugom. Moja duša plače nad siročadi ostavljenom pred pragom sanatorija, na bodljikavom otiraču uprljanim od hitrosti djetetove prirode i natopljenim pelenama što vlaže neopranu stražnjicu nepoželjnog gosta. Jer svatko je dobrodošao ukoliko pozvoni. Ali kada bane, i prvo što učini jest uneredi se, prikaz isceniran kao izrazito samaritanskog porijekla, gubi svoju smisao u šlampavosti i uzgredno dobroj nakani. Naime, tko god je ostavio cmizdravo derište u košari nije ga dobro premotao, počešljao niti obukao. Robica je naglavačke, a kosa mu strši ravno u zrak, kao da će jadničak već u natalnoj dobi zatražiti člansku iskaznicu za družbu koja se klanja vriskavim vokalima glazbenika čija naklonost zahtijeva ukidanje higijenskih navika kako bi uspješno širila svoj prepoznatljiv smrad.
Tada je lako primijetiti da je siroče tek sekundarni mamac. Njegov roditelj očito je nestabilna osoba koja se svojim genima voli okrutno poigravati, koristeći ih u svrhe digresije. Na to mi je tek moguće apelirati, što se djeteta tiče, iako moj glas možda ne dopre duboko u svijest zbog nemogućnosti da se potrebitim decibelima obrati subjektu koji se, može se ustanoviti već pri prvom pregledu, uskladištio zajedno sa zalihom čepića za uši. Iako me taj izbor čudi, jer osobno bih se radije okružila slasticama i načulila uši kao kakav vilenjak, nije na meni da se poistovjećujem sa bolesnikom. Ja sam tek samo jedna stvarnost, čovjek, žena, koja griješi i iz toga uči, a današnja lekcija ipak mi je nepobitno utvrdila jednu stvar sasvim ironičnog principa razmišljanja.
Dragi moji, nema se što drugo reći, pacijent boluje. Ime odbjeglog nepoznato je. Akutna infekcija ima svoje ime. No nepristojno je javno izreći. Osobno je. Nameće složenost kompleksnosti.
|
