Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
ponedjeljak, 16.11.2015.
Da nije bilo zuba
|
danas bi ovdje stajala reportaža sa erotskog sajma u Mannheimu na koji smo u petak namjeravali otići. Ovako qrac, morat ćete se zadovoljiti reportažom iz Zagreba starom 4 godine. I sad kako ništa od svog tog seksa nismo vidjeli, a nećete ni vi, okrenuti ćemo se drugim životnim radostima. Zbog onih tableta protiv bolova iz prethodnog posta nisam se mogla utješiti ni kakvim bićerinom... Yeah o yeah you seen me walk On burning bridges Yeah o yeah you seen me fall In love with witches And you know my brain is held Inside by stitches Yet you know I did survive All of your lovely sieges (Gogol Bordello : Alcohol) pa sam se čim je ona zubarova injekcija popustila primila pečenja kolača i traženju utjehe u njima. Već sam se prošli tjedan nabrusila na kremšnite napravljene po gurmankinom receptu. Nisam ih nikad sama radila a ovo mi se učinilo jednostavno... E sad... Kako sam cijela u ofsajdu takve su mi i kremšnite ispale. Ne samo da su ispale za qrac nego nisu bile ni za slikanje. Šteta da se okus ne može slikati jer su usprkos svojoj ružnoći bile vrlo ukusne i brzo potamanjene. Jedini je zajeb da smo ih jeli žlicom. Negdje sam nešto ošito zaribala. A možda je za sve zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz kriv. Tko će znati. Ali kako ipak i oči jedu prije konzumiranja skidali smo oćale. Nije nekad ni tako loše kad si star, gluh i ćorav. I šta sad stavit na blog, kako izaći pred ljude bez slike? Dobro da postoje arhivske snimke. Crno bijelo u boji sa dodatkom šećera (zvonka, probala sam steviju, stvarno je žbljakava), brašna, jaja, praška za pecivo i tri krila od šišmiša. Ovo je jedan od onih kolača koji su "idiotensicher" iliti onih za koje baš moraš biti totalni kreten pa da ti ne uspiju a pobrala sam ga negdje po bespućima interneta. Sve što treba je jedna čaša ili šalica od 2 i pol deci (obožavam recepte bez vage) i slijedeći sastojci: Tijesto : 4 žutanjka, 1 čaša šećera, pola čaše ulja (ili rastopljenoh putra), 1 čaša brašna, 1 čaša mlijeka, 2-3 žlice kakao i 1 prašak za pecivo. Fila : 6 (bolje 7) bjelanjaka i 1 čaša šećera. Glazura : 200 g čokolade i malo putra (lijena domaćica koja nema puno vremena kupi gotovu glazuru)  Sve sastojke za tijesto smiksati, smjesu uliti u pleh (lim, kaštrolu, protvan, tepsiju ili drugo po izboru domaćice i dijalektu kojim je govorila pokojna baba) i peći na 200 stupnjeva oko 15 minuta.  Bjelanjke umutiti u čvrsti snijeg pa im dodati onu jednu šalicu šećera (može i štaub, možda čak i bolje) pa preliti preko pečenog tijesta i vratiti u isključenu pećnicu kakvih desetak minuta.  Staviti hladiti i kad se stvrdne preliti čokoladnom glazurom. Kome je, kao meni, ostalo čokoladnih mrvica bilo koje vrste može ih posuti preko, tko je mrvice iskoristio, preskače ovaj korak.  P.S. u slijedećim javljanjima čitajte uzbudljiv erotski krimić "50 oblatni u raljama života"  romantičnu ljubavnu priču "kako je kuglof sreo buhtlu"  i priručnik za samopomoć "rolada - kako pobijediti smotanost".  |
- 20:19 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||