Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kojotica

Marketing

Da nije bilo zuba

danas bi ovdje stajala reportaža sa erotskog sajma u Mannheimu na koji smo u petak namjeravali otići.
Ovako qrac, morat ćete se zadovoljiti reportažom iz Zagreba starom 4 godine.

I sad kako ništa od svog tog seksa nismo vidjeli, a nećete ni vi, okrenuti ćemo se drugim životnim radostima.

Zbog onih tableta protiv bolova iz prethodnog posta nisam se mogla utješiti ni kakvim bićerinom...


Yeah o yeah you seen me walk
On burning bridges
Yeah o yeah you seen me fall
In love with witches
And you know my brain is held
Inside by stitches
Yet you know I did survive
All of your lovely sieges
(Gogol Bordello : Alcohol)


pa sam se čim je ona zubarova injekcija popustila primila pečenja kolača i traženju utjehe u njima.

Već sam se prošli tjedan nabrusila na kremšnite napravljene po gurmankinom receptu.
Nisam ih nikad sama radila a ovo mi se učinilo jednostavno...

E sad...

Kako sam cijela u ofsajdu takve su mi i kremšnite ispale.
Ne samo da su ispale za qrac nego nisu bile ni za slikanje.
Šteta da se okus ne može slikati jer su usprkos svojoj ružnoći bile vrlo ukusne i brzo potamanjene.
Jedini je zajeb da smo ih jeli žlicom.
Negdje sam nešto ošito zaribala.
A možda je za sve zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz kriv.
Tko će znati.

Ali kako ipak i oči jedu prije konzumiranja skidali smo oćale.
Nije nekad ni tako loše kad si star, gluh i ćorav.

I šta sad stavit na blog, kako izaći pred ljude bez slike?

Dobro da postoje arhivske snimke.
Crno bijelo u boji sa dodatkom šećera (zvonka, probala sam steviju, stvarno je žbljakava), brašna, jaja, praška za pecivo i tri krila od šišmiša.

Ovo je jedan od onih kolača koji su "idiotensicher" iliti onih za koje baš moraš biti totalni kreten pa da ti ne uspiju a pobrala sam ga negdje po bespućima interneta.

Sve što treba je jedna čaša ili šalica od 2 i pol deci (obožavam recepte bez vage) i slijedeći sastojci:
Tijesto : 4 žutanjka, 1 čaša šećera, pola čaše ulja (ili rastopljenoh putra), 1 čaša brašna, 1 čaša mlijeka, 2-3 žlice kakao i 1 prašak za pecivo.
Fila : 6 (bolje 7) bjelanjaka i 1 čaša šećera.
Glazura : 200 g čokolade i malo putra (lijena domaćica koja nema puno vremena kupi gotovu glazuru)



Sve sastojke za tijesto smiksati, smjesu uliti u pleh (lim, kaštrolu, protvan, tepsiju ili drugo po izboru domaćice i dijalektu kojim je govorila pokojna baba) i peći na 200 stupnjeva oko 15 minuta.



Bjelanjke umutiti u čvrsti snijeg pa im dodati onu jednu šalicu šećera (može i štaub, možda čak i bolje) pa preliti preko pečenog tijesta i vratiti u isključenu pećnicu kakvih desetak minuta.



Staviti hladiti i kad se stvrdne preliti čokoladnom glazurom.
Kome je, kao meni, ostalo čokoladnih mrvica bilo koje vrste može ih posuti preko, tko je mrvice iskoristio, preskače ovaj korak.



P.S. u slijedećim javljanjima čitajte uzbudljiv erotski krimić "50 oblatni u raljama života"

,

romantičnu ljubavnu priču "kako je kuglof sreo buhtlu"


i priručnik za samopomoć "rolada - kako pobijediti smotanost".


Post je objavljen 16.11.2015. u 20:19 sati.