|
Krepat, ma ne molat!
Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
|
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 20.09.2015.
Ča ćemo jutra kuhat?
Kad sam bila mala, sićam se kako bi baba saku večer pitala "Ča ćemo jutra kuhat ?".
Tata bi bubnul standardno : Bilo ča.
Mama bi isto rekla : Bilo ča.
Bratić bi potvdil : Bilo ča.
Tad još nismo imeli mašku ali da smo, mislin da bi mjauknula samo: Minjau minju. (na mačjen : Bilo ča!)
Baba bi dala predlog : Skuhat cu onda kompirov gulaš!
Na to bi ja zinula : Super! jer sam odvavik volela „kompir“ više od sega.
Sestra je bila mala i ni komentirala. Va to vrime jedina va kući ni prigovarala.
Javil bi se stari : U kurac, od toga je gori samo jašmik i fažol.
Stara bi zagrintala : Radi tebe nikad ne kuhamo jašmik i fažol jer ti to ne jiš!
Bratić bi promrmljal : Vavik ista pizdarija od toga ča ćemo jutra kuhat!
Onda bi nan baba rekla da jebal nam pas mater i vrag nan sriću zel i skuhala bi ništo deseto bez da nas pita.
Do jutra večer.
***
Onda sam jednog dana počela živjeti sa tadašnjim dečom, a sadašnjim mužem, sa njegovim starcima.
Najgora dva mjeseca moga života.
Svekrva bi pitala : Šta ćemo sutra kuhat?
I tako je počeo rat u njenoj kuhinji…
***
Danas nikada ne pitam ni ča ni šta ćemo jutra/sutra kuhat, stavljam ih pred gotov čin.
Na taj način poštedim se razmišljanja pokriva li "rechstschutzversicherung" troškove eventualnog razvoda, može li se preko novina stvarno odreći djeteta i kako se ono kuha katzenpfeffer.
Domaćicama koje danas muku muče s pitanjem iz naslova slijedi jedan od prijedloga iz kuhinje nadrkane domaćice od prošlog vikenda, kada nam je u posjeti bio mužev frend, kuhar po zanimanju, koji se ulovio kuhače, dok sam ja samo asistirala i fotografirala. Ne volim pisati recepte jer sve kuham od djuture i na osnovu iskustva ali pokušat ću. Unaprijed se ogradjujem od nuspojava i nezeljenih učinaka pokušaja kuhanja po mojim receptima.
Na početku u jednoj većoj posudi (najbolje mikserom) umiješati jedan paket svježeg sira, dva vrhnja, malo soli i dva režnja česnjaka (procijedjena kroz presu). Ova smjesa treba nam dva puta, jednom kao preljev za enchilade, drugi put kao umak na fajitas.
1. Pileća enchilada
Potrebno vam je :
- par komada gotovih tortilja (ovisno o broju ukućana/gostiju)
- pileća prsa
- ribani sir
- vrhnje za kuhanje
- začini po želji.
Priprema:
Pirjati piletinu narezanu na trake popržiti na malo ulja desetak minuta. Dodati vrhnje za kuhanje i narezani sir, posoliti.
Tortilje podgrijati u mikrovalnoj ili jednu po jednu u tavi, pa tople puniti filom, zarolati, posložiti u posudu za pečenje (mi tu posudu zovemo "kaštrola", a kako se reče knjizevno nemam pojma), po zarolanim tortiljama rasporediti dio smjese od svježeg sira koju smo na pripremili na početku. Sve posuti sa puno puno ribanog sira. Zapeći u pećnici na 180 stupnjeva kod ne porumeni.
2. Fajitas
Potrebno vam je :
- par komada gotovih tortilja (šta ostane kad zamotate enchilade)
- biftek
- tri paprike (različite boje radi izgleda)
- luk
- gotova smjesa začina za fajitas/enchiladas (ovisno o ukusu, ja ne volim jako ljute ili paprene nego blage)
- pola glavice zelene salate (razrezati na rezance)
- 1 limenka crvenog graha
- 1 limenka kukuruza.
U tavi popržiti luk i na tanke šnite narezan biftek, nakon par minuta dodati narezanu papriku i sve skupa pirjati. Dodati smjesu začina.
Gotovu smjesu poslužiti, pustiti svakome neka sam složi svoje fajitas po želji (salata, kukuruz, crveni grah i pripremljena smjesa bifteka i paprika, sve preliti umakom od svježeg sira i vrhnja i/ili umakom/salsom od pomidora sa chilijem ili bez (gotovi umaci kupljeni na odjelu meksičke kuhinje).
|
|
|
|
Književne anegdote Daniila Harmsa:
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.
|
|