Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 23.09.2011.
Smak svita
|
Bilo je to godine tamo negdje 1982., možda i treće, nije više važno, kada sam kao klinka čitala Orwelovu 1984. U to se vrijeme upravo ta godina znala spominjati kao mogući smak svijeta, a meni se nikako nije svidjala verzija u kojoj ću riknuti prije 17.godine. Nimalo me nije tješila pomisao da će i svi ostali oko mene pokrepavati, vlastito mi je dupe oduvijek bilo previše drago. Smaka svijeta nije bilo, a ja sam dočekala i 17. i 27. i 37. Slijedeću sedmastu godišnjicu možda i neću, jer kao što svi već znamo, stari Maje predvidjeli su ga oko Božića slijedeće godine, iako tako pametni i napredni, nekim čudom nisu u zvijezdama vidjeli da će sami netragom nestati stoljećima prije toga i time pustiti Daenikenu i njemu sličnima da šarlatanizira o mogućim varijantama njihovog lokalnog smaka svita. Od tih vremena preživjeli smo već na stotine novih i novih krajeva svijeta, koji su se trebali dogoditi. Došla sam do nekoliko mogućih zaključaka: A) Smakovi svijeta najnepouzdanija su imenica muškog roda (kao uostalom sve muško), B) Možda zapravo već živimo nakon smaka svijeta, a da nismo svjesni svoje nesvijesti, i C) Od slijedećeg smaka svijeta nema nam pomoći (dududu) budući je Bruce Willis omatorio, a jedino bi nas on mogao spasiti, kao nekoliko puta do sada. Najsklonija sam držati se teorije pod točkom B, dakle : smak svijeta već se dogodio, a mi ne znajući tu činjenicu, živimo dalje. Previše razmišljamo pod utjecajem holivudskih specijalnih efekata u kojima kataklizme ruše najprije New York-ove, Pariz-ove, Hong-Kongove, ne bi li nas upozorile na svoj dolazak u velikom stilu, te nagovijestile opći potop, koji tek dolazi. Ruše se brda, doline, padaju kipovi slobode, ajfelovi tornjevi, egipatske piramide, dok kineski zid tone metar po metar u zemljinu utrobu. Možda ti smakovi i ne dramatiziraju toliko, tek onako lagano nešto zaseru, pa nas puste živjeti dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Oluje su tipične žene, zbog toga im i nadjevaju ženska imena. Same Irene, Samanthe, Renate. Raspiždjene nekim trenutnim dogadjem, burno dolaze, ruše sve pred sobom još burnije, a potom se skrivaju kod kakve najbolje prijateljice (anticiklone) i tamo vjerojatno cmizdre ili skupa izmišljaju povratak u još većem stilu, kada ih polako zaborave. Smakovi svijeta ipak su muškarci. Nakon što ga zaseru do jaja, vraćaju se natrag s buketom svijeća, moleći da ih primimo natrag. Nikad ništa od njih. U očekivanju novog armagedona te satelita, koji se na moju veliku žalost ipak neće zaletiti na pravo mjesto (recimo na sjednicu Sabora ili pak u prestižni kafić u kojem se baš skupila red karpet elita), slijedi najdraža pjesma s moje kompilacije za kraj. Yeah, the world could die in pain And I wouldn't feel no shame and there's nothing holding me to blame (Jesus and Mary Chain : Head on) |
- 14:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.09.2011.
Ča te muči, Frane?
|
Malo gledam zadnjih dana (zapravo tjedana, ali lijena sam pisat, pa me, eto, s manjim zakašnjenjem) onu pizdariju od sukoba zbog sinhronizacije crtanih filmova. Zaplelo se oko Štrumfova. Najprije sam pomislila da nije kakvoj udruzi za zaštitu ženskih prava i borbu protiv seksizma zapelo za uho Štrumfetino : Tidamtidamtidam, tidamtidamtidam. Kad ono, digo se na noge Robert Pauletić zbog malih plavih likova iz šume koje ćemo možda i mi ugledati, budemo li dobri. No, neće ih ugledati njegova djeca, te djeca njegovih sljedbenika. Ti gnjusni mali stvorovi u modrim dresovima govore, naime, zločestom kajkavštinom, čime truju našu istarsko-dalmatinsko-slavonsko-ličku dičicu oliti mulariju, te ih stoga triba strogo bojkotirati u kinima. Tako mali, a već govoridu kajkavski, slave ročkase i imadu kompiće? Fakat! Pa ko je to vidija? Ae! Ovo me nekako nagonski potjeralo najprije na sranje, a potom na učlanjenje u facebook grupu "Pomozimo Pauletiću-sinkronizirajmo Gruntovčane". A sad zaozbiljno. Mislim da se ekipa uhvatila krivih neprijatelja (a i bogati, kako se more jedan Dalmatinac zvat Robert? Vidiš ča se dogodi kad ti starci, pardon, ćaća i mater gledaju R.Redforda i čitaju sage o Kennedy-jevima? Sve to triba zabranit i ne pustit u našu butigu!). Loreal, Schwarzkopf i druge svjetski poznate kozmetičke firme već godinama vode agresivnu politiku kontra Splita. I di je bija Robi svih ovih godina, dok su trajali (i još uvijek traju) ovi mučki napadi? Na Himalaji?  Ne, tamo sigurno ne. Na Himalaji su se našli zec kajkavac, patak Dodo, te Snježni čovjek. Dobro da u ono vrijeme nije bilo facebooka, jer bi se nakon prvog emitiranja tog crtića odmah pojavile slijedeće grupe povrijedjenih gradjana : - Zaštitimo osobe sa govornim manama : Potražimo logopeda za patka Dodu! - Ne želim da me maze i paze i zovu mali moj slatki Darkić! - Sakupimo 200000 članova i pošaljimo peticiju Chuck Jonesu : Daj zecu blitvu! - Kaj muči Njofru jel? A jel ikoga briga ča muči Franu? A? Ili onaj stari crtić sa pijanom rodom, koja gorili donese krivu bebu? I dan danas umirem od smijeha kad čujem da se netko zove Krunimir, odmah se sjetim gorilice kako urla na mladog oca : Krunimire, ne plaši bebu! Da li je itko uzeo pod zaštitu sve Krunimire, pogodjene ovim gnjusnim atakom? Nemam ja ništa protiv Dalmatinaca (mislim, ništa efikasno), ali ljudi moji, pa di su bile grupe za zaštitu mojih ušiju kad je u Ljubavi u zaledju Marijana u svakoj epizodi zavijala ka kojot na misečini : Lipi moj Duje, aaaaaaaaa, skuva si šanpjera.....aaaa, eeeeee, ae. Ili da možda Blanki za kaznu za svaku izgovorenu dalmatinsku riječ, stavimo letvicu na 2.10, pa dok ne skoči nema studeniziranja. A šta tek sa ovin činit? (a niš, otpeljat ga teletabisima na preodgoj, pod uvjetom da ne govore zagrebački): Nego, da se vratimo malo u bližu i dalju prošlost. Odrastali smo uz Malo i Velo misto, Gruntovčane, Smogovce, vlaške Prosjake i sinove, Hit meseca, kasnije uz sarajevsku Top listu nadrealista, crnogorsku Djeknu, koja još nije umrla, a kad će, ne zna se. Filmove mi se ne da ni nabrajati, crtiće još manje. Iz svake smo od tih pojava pobrali kakvu foru. Čak i iz Kviskoteke u kojoj se upravo Pauletić svojevremeno pojavio kao mulac (da ne rečem klinac ili limač). Naši starci nisu dizali frku po novinama ni društvenim mrežama, kojih tada još nije ni bilo (možda bi bilo bolje da nikada nisu ni nastale), nisu potpisivali peticije o zabrani emitiranja tih emisija i filmova jer smo bacali fore i baze koje još dan danas upotrebljavamo doma (barem kod mene, a za vas ne znam), a pokupili smo ih gledajući ih. Valjad nisu šli za ten. I sad mali kviz. Za svaki točan odgovor, iz koje serije/crtića/stripa potječe spomenuta rečenica ili izraz, na mojoj osobnoj listi dobivate po jedan bod. Dakle: 1. Ima puno lipih stvari, samo ne smin kazat! 2. Poitaj, Ljeposava! 3. Jadni smo ti u našoj žalosti, ooooooooj! 4. Odsad, pa nadalje i ubuduće, bit ćeš tol'ki kol'ki jesi! 5. Aht i ni veniga niže! 6. Kis di hand, milostiva. 7. I tata bi, sine. 8. Deda, deda, baš si krme! 9. To su ti dvori Matanovi. 10. Mrzim... 11.Das ist Walter! 12. Mašala! 13. Hau jes no. 14. Sunčece ti presvetlo! 15. Neću politiku u moju butigu! 16. Ja sam iznenadjen i uvredjen! 17. Kaš me odvest prid oltar? 18. On d fejs of d plejs. 19. Vozi, Miško! 20. Šta bi reko doktor Arslanagić? - Ma, zdravo! 21. Eeee, tako se to radi. Kratko ali jebitačno! 22. Also dakle, bite molim. 23. Ja ne radim njanci za sebe a kamoli za narod. 24. Oni su mali ali su veliki, hoći reći, nisu više mali, ali su dovoljno veliki, da ne budu mali. 25. A ti bijedo imaš pet minuta škole i veliki odmor. 25. Silo nečista! 26. Ajmo, braći tifusari, preko vode do slobode! 27. Umro si pred sam kraj života. 28. Da, vaša gadosti! 29. Da znate da je ukusan ovaj Pantelija. 30. Govno bilo, govno i ostalo! Rezultati: 25 do 30 bodova : ljubi Coyote! 10 do 24 bodova : bit će nisi imo televizije ko mali?! 5 do 9 bodova : odi lipo vrit, ovo nije blog za tebe! 0 do 4 boda : mrziš Štrumpfove? P.S. i uz se gore napisano i uz dvajset let po tujemu svitu, kad priden doma (va Primorje, koga je, namjerno ili ne, Robi zaboravil va svojoj peticiji ili čatovećje) još se sićan kamo san mića va školu ja hodila. Fakat. Mašala. Ae. |
- 10:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||