...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...88
|
- Lehi Manuele, viteže moj, znaj da se neću udati ni za jednog od ovih divljaka; morat ćeš odabrati između mene i riđokose Plantagone. Ona je u prednosti jer je carska rođaka, no ja te više volim. Lehi se smijao toj bračnoj ponudi na obali Velikih jezera, na koju on tihim glasom odgovori: - O, Tamaro, ljubavi moja i sestro dičnog Strahimira, i ja tebe godinama ljubim, ali brak je nešto sasvim drugo. Ti si kraljica ovih šuma i pripadaš ovamo, dok ja imam obaveze prema legiji Judejskoj kojom zapovijedam, tamo na Istoku gdje je sve drugačije, gdje nikada snjega nema. Kako bih mogao živjeti u ovim planinama kada led i snijeg okuju zemlju? Tebe bi gušila prašina Istoka, dojadilo bi ti gledati kamile na karavanskom putu i blejanje ovaca i koza. - Da, ljubavi, mi smo dva svijeta, no ako te kada uhvati tjeskoba slobodno dođi. Ja ću te uvijek čekati. Opet su se sjedinili u ljubavnom žaru. Rasplamsala se njihova strast, jer su još od svojih davnih dana čeznuli jedno za drugim. Dobro je odabrao Lehi Manuel; sredstvo za uspavljivanje je dao pravoj osobi. Plantagona bi poludjela od ljubomore, ili bi pak Tamara nju ubila lovačkim nožem. Vraćali su se zagrljeni kada je svitalo u ovim tamnim šumama. Narednog dana gosti su krenuli na put prema rimskoj tvrđavi gdje ih čeka lađa kojom će otploviti u grad Sirakuzu. U velikoj tvrđavi na obali Jadranskog mora, sve je bilo uskomešano. Elije Sejan više nije bio među živima. Pao je od mača cezara Tiberija kojeg je htio srušiti sa prijestolja, no Tiberije bijaše moćniji i pobijedio je protivnika. I opet se ispunilo proročanstvo Lehi Manuela. Još nije završio ni osmi sunčev krug, Sejan je bio mrtav, a njegovi kipovi odstranjeni iz svih javnih mjesta; ime mu je bilo izbrisano kao da nikada nije živio.  |
