...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...75
|
Već je treći dan rimska vojska marširala pustim krajem gdje je raslo nisko raslinje puno trnja poput glogovine. ćudna je bila kora na tim biljkama, smežurana poput bora na licu starca koji ni sam ne zna koliko mu je godina, kakve je Lehi viđao na jeruzalemskoj tržnici. Bilo je u tom grmlju neke pritajene prijetnje; bilo je poput grmlja uz veliku rijeku Dunav gdje je prije dvije godine stradao zapovjednik Germanske legije, Aurelije Justin Hildegard. Kada bi stradao neki vođa rimske vojske na neobičan način, o tome bi pjevale ptice, šaptao vjetar zvukom poput onog, kada bi dva kamenčića udarili jedan o drugi ispod površine vode, a kroz vodu bi se ti zvukovi prenosili miljama daleko. Spremala se pješćana oluja koju diže suhi vjetar kada puše s jugoistoka velikom silinom dižući oblake prašIne crvenoga pijeska. Rimska je vojska užurbano spremala skloništa učvršćujući šatore, dok je dvanaest pretorijanaca postavljalo zapovjednikov šator. Lehi je za to vrijeme prošetao duž grmlja koje je odjednom prestajalo. Pretorijanci ga nisu pratili smatrajući da njihov zapovjednik možda želi izvršiti nuždu, ili se pomoliti kojem od bogova, a daleko od ljudskog naselja u pustome kraju i ne vreba neka velika opasnost. Lehi je stavio dlanove iznad očiju poput štita, kako bi vidio što dalje. Sunce se spuštalo zapadu, a u zraku je nastala prije oluje ona tišina koja uvijek nagovještava prirodnu katastrofu. Na obzorju su se kotrljali oblaci poput morskih valova. Odjedanput Lehi spazi na jednoj zaravni, dobro mu poznatu, kožnu kesu s kamenčićima. Ne, zabune nije moglo biti. Bijaše to kesa od kozje kože, i to od koze koja je sama uginula. Ta nesretna koza bila je ljubimica "krvave" Hamat. Koza Bilka davala je obilje mlijeka koje je Lehi pio u djetinjstvu nakon preležane upale pluća. Jednoga dana, dok je Bilka brstila grmlje, preplašila se psa i potrčala. Zaglavila se između rašlji i tako ostala visjeti, jer se ispod njezinih nogu srušila cijela ograda, a sa ogradom se odronilo i zemlje. Hamat je brzo dotrčala, no bijaše kasno; Bilkin vrat je bio već slomljen. Hamat je oštrim nožem skinula kožu sa nesretne životinje, a truplo ukopala i plačući obećala: |
