...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...70
|
- Viteže Lehi, svećenički glavari su u potpunom dosluhu s Rimljanima. Čitavao suđenje je tek farsa; jedino je nepredviđeno bilo ispadanje srebrnih denara; zato možda vidiš sjenu konca u pustinji svoje nade. Ako pogineš, mač opet pripada meni, kao što mi pripada i tvoje srce i sve što imaš obješeno, a drži se tvojega tijela. - Ne budi razvratna, Palestro, nije prilika dok se sjenka groba nadvija nad mojim životom, no kako kod bogova ne stojim najbolje, bojim se da se ne pomolim krivome i zato odustajem od molitve. Prošlo je pet dana a da se ništa nije dogodilo. Lehi je vježbao sa vojskom kao obični rimski vojnik, spavao je na tvrdom ležaju kao i obično, jedina razlika bila je u tome što je uz njegov visio još jedan mač sa zlatnom drškom. Bio je nešto dulji od rimskog mača od dva lakta dugačke oštrice. Iako je svima bio na dohvat ruke, nitko ga nije htio dirati bojeći se za svoj život. Vojnici su bili praznovjerni, pa bi razni vračevi i gatare za svega jedan srebrni denar sa cezarovim likom, proricali vojnicima sudbinu. A taj jedan srebrni denar vrijedio je dvanaest vrčeva grčkog vina, tako se govorilo da se za jednog cezara Tiberija može kupiti jedno pijanstvo u jeruzalemskoj krčmi. Lehi je već pomislio kako je sve to Palestrina tlapnja, kad ga obavijeste da se istoga trena mora postrojiti sva rimska vojska na Sibeonovoj poljani, gdje je bilo i vježbalište. Lehi nemarno uzme mač i štit, no kada je htio izaći iz velike spavaonice, dočeka ga pretorijanska garda i odvede u jednu dvoranu koja je služila kao zatvor, i za ispitivanje zatvorenika od strane sudskih namjesnika. Tu ga dočeka nasmijani Elije Sejan okružen namjesnicima i njihovim nakinđurenim ženama, koje su se takmičile na čijem će naboranom vratu, smežuranim rukama i uvelim grudima, biti više zlata. Sejan je bio ogrnut purpurnim plaštem, a div pored njega je imao upravo zastrašujući izgled. Debela glava na kratkome vratu i veliki zlatni kolutovi u ušima, kao i divovski rast, govorili su da je ubojica koji se nakitio plijenom ubijenih, više ličio na gusara nego na gladijatora. - Dični viteže, Lehi Manuele, kako vas zove cijela Judeja, Samarija i Galileja, danas ćete se boriti za čast rimske legije zvane Judejska. Borit ćete se na život i smrt! - Po volji mi je, senatoru Sejane, i već mi pomalo prelazi u naviku da se borim za cijeli imperij, ja, neznatni sin svećenika Lemuela i Midijanke Hamat. Dobijem li legiju, želim da mi to potvrdi cezar u Rimu; hoću njegov neraskidivi pečat. Ili me ovdje ubijte, ili će tako biti. Riječ je Lehi Marcijana Jule. Sejan se našao u neprilici, no kako je bio vješti političar i siguran u Lehijevu smrt, pristao je. - Kunem se Jupiterom i svojom čašću da će biti po tvojoj želji! Samo, dragi moj junače, bilo bi ti bolje da se pomoliš svom Bogu i otkupiš svoj život; tražim za njega sitnicu: samo pola milijuna zlatnih sestercija, koliko mi iznosi manji dug! |
