...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...67
|
- E, moj Bože, ovaj prizor nadmašuje sve što su moje oči do sada vidjele - mrmljao je Lehi. - Tamo gdje završava mudrost, počinje blago zemaljsko. I to još sa likom dičnog cezara, neka mu zdravlje podari njegov Jupiter koji ga tako opskrbio novcem da se i svećenici Salomonovog hrama mogu njime nabacivati! To je magija. U tom općem metežu rimski robovi su donosili hranu i piće u količinama koje bi bile dovoljne da nahrane legiju koju zvaše Judejska. Strahimir Oreb i zapovjednik Aurelije Justin, priđu Lehiju i s njim nastave srdačan razgovor. Uskoro im se pridružio i izaslanik rimskog cezara, dični Elije Sejan. Jelo se i pilo uz bogati program. Nastupala je grupa recitatora, pjevača i muzičara, ali nigdje više nije bilo svećenika Salomonovog hrama. Mora da ih je nekolicina otišla kroz neki tajni izlaz, no više od polovice njih ostali su gosteći se s Rimljanima. Gozba se nastavila i kada je već pala noć, pa to više nije ličilo na sudačku dvoranu, već na raspusnu rimsku bakanaliju. Uskoro dođe i nekoliko lijepih žena predvođenih najslavnijom bludnicom Jeruzalema, nadaleko čuvenom Palestrom, koju je Strahimir Oreb na svom jeziku zvao Hrvojka. Lehi Manuel, stari prijatelj Palestrin, privuče ju sebi u zagrljaj i poljubi dugim poljupcem. - Lijepa Palestro, - šaptao je Lehi - pred nekoliko sati moja glava nije vrijedila niti jednog srebrnog denara. Trebao sam biti proklet, ali izgleda da me tamo gore netko voli, pa je okrenuo sve u moju korist. Ali, ne zavaravam se ja, Palerstro, ljubavi moja, škorpion nema svoj žalac tek za ukras. Gozba je bila sve više raspojasana. Rimljani su, prema svojoj navici, ležali oko stolova uživajući u jelima i piću. Robovi su kružili oko njih kao pčele oko cvijeta, čineći sitne usluge, kao što je pranje masnih prstiju u vodi u koju su dodavane ružine latice. Tu ružičastu mirisnu tekućinu Rimljani su nazivali đulabija, jer je poslije pranja u toj vodi koža dobivala trpki okus. I bludnice su se kupale u vodi punoj ružinih latica zbog tena svoje kože, iako je Palestra viŠe voljela kupke u koje je dodavala meda i mlijeka. Huleći samoga Boga o tome bi govorila: |
