BEZ MAGIJE SVE JE PUSTO
Pišljiva boba ja ne dam za Majstora s Margaritom, a Dr Faust za mene ne znači ništa čak ni u književnom pogledu. Najolinjaliji lajt motiv jedne te iste melodije je to vječito nadmudrivanje čovjeka i princa mraka. On meni raskoš, a ja njemu svoju dušu, koja ovako i onako nije moja. Nije ni vrag toliko glup da kupuje nešto od nekoga a da to nešto nije njegovo, već traje od Adama pa do zadnjeg novorođenčeta na planeti Zemlji. Zemlja je Božja, duša je Božja, a čovjek naginje vragu; važno je da show busines traje na pozornici života; zapravo, na daskama koje znače život. Još jedna idiotska sintagma. Da je hrana život to bih shvatio, ali jelova daska da je život, to je glupa metaforika. Dobro, možda se na daskama i zarađuje hrana, ima u tome nečega, barem kakve takve logike. S obzirom da ne vjerujem u crnog mačka ni broj 13, ni petak trinaesti u mjesecu nije mi nekakva katastrofa; možda bih jedino mogao prihvatiti potkovu ili četiri lista djeteline. U tom praznovjerskom cirkusu ipak su vještice isto ono što su klovnovi u cirkusu. Nema dobre cirkuske predstave bez dva trapava klovna, a niti pak život nije zanimljiv ako u tvom selu ne žive barem dvije vještice. Svakako da to s vješticama ne može čovjek razumjeti, zašto to uvijek moraju biti neke stare i pogrbljene bakice. Ja bih više volio mladu vješticu između dvadesete i tridesete godine života, s obaveznom kosom boje plamena i očiju poput krijesnica. Metla kao rekvizit je ipak najsmješnija u cijelom tom cirkusu. Suptilnije nekako djeluje mast za vještice jer maže život čovjeka svakakvim mastima, pa dodatak vještičje masti i nije baš od neke koristi, već je to samo jedno od rješenja. Poletjeti možeš sasvim dobro i bez ičega. Crni pijevac u bijelome loncu je zapravo najbolji magični obred, ako pitate mene i moj miokrokozmos. |