PERJE
|
Obnavljanje garderobe za muškarca je Sizifov posao, a za kućni budžet Tantalova muka. Čupaš kruh iz usta elektrodistribuciji, plinari, vodovodu, poreznicima; zakidaš domovinu na svim frontovima da bi kupio pošteni zimski kaput, cipele od prave kože, košulju od pamuka, kravatu od svile i onda ti još neki mamlaz prigovori da se ne znaš ukusno odjenuti, kao da je odijevanje fiš-paprikaš, pa ako ne dodaš vegete, papra i paprike, juha će biti bez okusa. Prvo si opljačkao državu, zatim si nadmudrio liju – trgovca, zeznuo zavidnog susjeda i kad si sve te prepreke pretrčao, naletiš na dasu koji ima isto takav kaput za kojeg ti je krojač tvrdio da je unikatan i da ga je dao sašiti albanski ambasador prije nego što ga je država Albanija povukla iz države Croatije i poslala u diplomatsku službu duboko u srce Afrike gdje mu kaput neće trebati. Kažem vam, dame i gospodo, muka je živa odijevanje, a kada dođu ratna vremena, tada modu diktiraju Amerika i Europa; Caritas je samo transmisija, ili bi mi pučki rekli, posrednik između buržoazije i sirotinje. Da buržuji ne bi kružili Balkanom noseći na rukama bunde za balkansku živu bijedu; vrijeme bogataša je skupo, a crkva je ionako najstarija humanitarna organizacija koja je vidjela ratova, paktova, izdaja... Oblačila je crkva i svoje heretike, ateiste i njoj se jedino ni na čemu ne može prigovoriti. Obučen pomalo boemski, pomalo bećarski, a pomalo i sirotinjski, došao sam u jednu zagrebačku redakciju gdje me režimski pjesnik odmjerio od glave do pete, pa mi reče pametnim glasom ovako: - Kaput Vam je, gospodine iz ambasadorske klase, kravata je tip-top i svezana u «vindzor» čvor, pa djelujete pomalo bajronovski. Hlače su vam opeglane kako treba, ali cipele su vam katastrofa, čovječe. - Čini Vam se, gospodine pjesniče, jer gledate s krive strane. Vi režimski ljudi bi trebali gledati obratno. Od talijanskih katastrofalnih cipela, pa do engleske kravate je samo jedan korak, ali Vas molim ne gazite po meni. |
