GORKA TRAVA ZABORAVA
|
Kažu da je Hollywood mjesto gdje karijere niču munjevito a još brže iščezavaju. Ma ni govora, dragi moji, Zagreb je mjesto munjevitih karijera koje završe prije nego što su počele. Čuvala sam krave u dolini rijeke Save kad je drug Mika došao novim «opel kapitenom» i stao pored naše rosne livade. - Oj, mala, - rekao mi je grlenim glasom – dođi 'vamo da mi nešto podivanimo! – Moj djevojački stid je prokuljao kao vulkanska lava, klonula mi glava na prsa, a dvije žute pletenice spustiše mi se do koljena. – Ej, mala, ne budali! – kaže on opet. - Priđi, neću te pojesti! – I prišla sam. –Jel', mala. Čija si ti? – Upita me drug Mika onako, čisto bez veze, a zna dobro da sam jedinica Đuke Mrkana iz Pužarevca Gornjeg. - Ja sam Mrkanova – kažem i oborim glavu. Mika pripali cigaretu pa upita: - Bi li ti, mala, u Zagreb da budeš glumica? - A bih ja, odgovaram – samo neda ćaća. - To ćemo još vidjeti – reče drug Mika, a kožni mu kaput zavijori na vjetru. I tako mene Mika odvede kod druga Pube, Puba kod Gloje, Gloja kod Pršića, koji meni uvali glavnu ulogu u filmu čiji je radni naslov bio «Dočekati stotu». Igrala sam ulogu vile vidarice Laje koja po mrkloj noći silazi i vida rane ranjenim partizanima. Onda se to nekim drugovima u Komitetu nije svidjelo, pa sam uz vilu, čija je uloga bila skraćena, dobila ulogu pastirice Naje koja je uvijek pri ruci narodnoj vojsci. Film je doživio veliki uspjeh, a ja sam se udala za svoga pigmaliona – režisera. Prša je pio kao smuk, pa sam i ja uz njega pila sve dok nismo završili na liječenju. Nakon toga sam igrala uloge majki, zatim sam opet promijenila fah igrajući bake, sve u nekim talijanskim i njemačkim koprodukcijama i odjedanput – šlus. Završila je moja karijera, a ja nisam ništa znala osim čuvati krave. Skrpali su mi neki staž tako da sam dobila penzijicu, država mi je uzela stan, a mene su strpali u dom gdje upravo spremam ulogu Abrahamove Sare. Šteta je samo što je drug Mika mrtav, da odigra ulogu gospodina Boga. |
