...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...dio...
Svećenik Lemuel slušao je šta mu to govori čovjek od svjetlosti dok je on nemarno ležao na prostirci grickajući zubima vlat trave. Po njegovom držanju vidjelo se da gotovo ni sam ne vjeruje u to što vidi pred sobom; njegova duša kao da je odvojeno razgovarala s Gamalijelom dok je tusto tijelo bilo predano užitku ovoga svijeta. Vani je sunce peklo i pržilo travu oko kamenja, no Lemuel je u hladu svoga šatora ležao na prostirci koja je bila položena na veliki jastuk ispunjen suhim aromatičnim travama, tako da je mirisala cijela unutrašnjost šatora. Na mramornom stoliću umjetničke izrade, bilo je meda u saću, naranči, suhih smokvi i pehar grčkog vina. U jednoj košarici bili su kolači koje je ispekla ljepotica Hamat, tako da je Lemuel bio okružen luksuzom kojeg se ne bi postidio ni prokurator Judeje, koji se baš tih dana spremao da se za ljetnih vrućina skloni na otok Capri, odakle će rimskom cezaru Tiberiju podnijeti izvještaj o Judeji; o narodnom ustanku, o vjerskim sektama Zelota i Esena, o fanatizmu Izraelaca koji ne žele da cezarov lik bude izvješen u njihovom hramu. Čak i novac sa cezarovim likom rijetko koriste. Čudan pustinjsko-planinski narod; narod poljodjelaca, pastira i vjerskih fanatika.Anđeo Gamalijel je promatrao kako svećenik Lemuel uživa u svom šatoru ne mareći mnogo za gostoprimstvo; svega je jednom ispružio ruku nudeći Gamalijelu zemaljske plodove, no on je samo odmahnuo rukom i rekao: - To nije hrana za mene, a kada bih dugo morao gledati ovu vašu zemaljsku bijedu koju vi zovete raskošni život, moji očni živci više ne bi davali podražaja i ja bih oslijepio. Tamo odakle dolazim i kamo ću se uskoro vratiti, predmeti imaju savršen oblik, a sačinjeni su od materije kakve na Zemlji vrlo malo ima; tek nešto u sitnim zrncima u pješčanom mulju ili pak u utrobi zemlje između kamenja. U pijesku vi to zovete zlatna zrnca, a u kamenu zlatna žila. Reci ti meni, nesuđeni proroče Lemuele, zašto ti svog sina jedinca zoveš Nefi kad ste izvan kuće, a Lehi ga zoveš tek u prisustvu ljepotice Hamat? Čemu taj dualizam? - Za vas kažu da ste sveznajući, jer kako bi putovali zvjezdanim stazama kada ne bi znali takve sitnice kao što su naša obična imena. - Lemuele, postaješ drzak! Pitao sam te, a ti mi na pitanje odgovaraš pitanjem. Zvjezdane staze poznaje samo onaj tko je sačinio nebeski krug i stvorio svjetove, a On te zna po imenu samo zato što ga sasvim pristojno huliš. Ja sam Jahvin sluga, i sluga njegovog sluge i nije na meni da znam sva imena. Ali stari lukavče, pročitao sam tvoje misli. Nefi je ime oca lijepe Hamat, čovjeka koji ima astrološke karte zvijezda i planeta; čovjeka čiju si kćer oteo i zato misliš da se Nefi više neće gnjaviti; no varaš se. Uzalud šalješ skupe poklone u zemlju Midijan ugađajući tako Hamet, kad tvoj tast sprema tebi osvetu i zato sam ti došao reći da se ne trebaš bojati; neće se ostvariti želja staroga Nefija; tvoj sin neće postati astrolog ni zazivač duhova, iako mu je stari Nefi nadjenuo ime - Nefi Manuel. Od sada ga više nemoj zvati imenom Nefi; novo ime mu dajem i zvat će se Lehi Manuel. Otpast će mu sva crna kosa, no ne boj se, neće to biti od opake bolesti, već zato što Lehi Manuel mora imati plavu kosu, i to kovrčavu, a ne ravnu kao šilo. Poveći nos će se ispraviti, koža na licu neće mu biti tako crna nego će imati put boje meda, a kosa će na suncu izgledati poput talasastog žitnog polja. Blagosiljem ga svim blagoslovima i neće biti poput tebe koji se izležavaš u svom šatoru dok vani sija sunce. Lehi Manuel, kojeg će Rimljani zvati Marcijan Jula, nikada neće ležati po bijelome danu čak ni onda kada će biti na čelu rimskih legija. Ljepotica Hamat će do svoje starosti ostati lijepa, a na godišnjicu tvoje smrti palit će tamjan i prirediti raskošnu gozbu u tvoju čast. Na čelu stola sjedit će njezin sin Lehi Manuel koji će na Zemlji doživjeti mnogo jada i veliku slavu; pasti će u glib iz kojeg će se uzdići visoko i časno umrijeti nakon što će se zasititi života. Mnoge će se stvari u svijetu promijeniti. Od velebnog hrama u Jeruzalemu gotovo da neće ostati ni kamen na kamenu; ostat će jedan zid kojeg je podigao stariji Hiramov sin a da za taj posao nije dobio plaću zbog jedne opake žene koja je na kratko bila miljenica mudrog cara Salomona. Eto, Lemuele, rekao sam ti što će se zbiti. Možeš biti zadovoljan svojom sudbinom, jer nema baš svatko sreću da umre spokojno u snu. Kao što znaš, sve što leti i puže, pliva ili hoda na četiri ili dvije noge, svemu jednom dođe kraj pa ni ti, Lemuele, nisi izuzet. To kaže Gamalijel, ispruži ruku i dotakne sijede kose Lemuelove, brzim pokretima učini mu na čelu neki znak, a onda nestane kao što se iznenada i pojavio. Lemuel je još neko vrijeme ležao na prostirci, a onda se digne i protrlja oči ne vjerujući da je upravo razgovarao s Gospodarom svjetova. Kada je pogledao ruke vidio je da su mu dlanovi puni zlatne prašine. Pljesne rukama, a zlatni prah se rasprši na sve strane. Iz svake te čestice praha stvori se po jedna pčela, skupe se u roj i izlete van. Lemuel sjedne zijevajući od čuda i u takvom ukočenom stanju našla ga je ljepotica Hamat. - Šta se dogodilo, časni Lemuele, da ti lice izgleda poput ogledala? Kakva je to nova igra koju igraš izležavajući se? - Ljepotice Hamat, sunce moga neba, dugo sam razgovarao s čovjekom koji je stvoren od svjetla i čija me ruka dotakla. Zato me ništa ne ispituj, već mi reci zašto prekidaš moj odmor? - Došli su ljudi iz doline da ostrižu ovce, te izmjere vunu koju ćemo prodati. To je razlog što sam došla tebe pitati kada će pristupiti poslu i razgovarati s tobom? - Neka otpočinu, lijepa moja Hamat, a za večerom ćemo razgovarati o poslu. Posluži ih vinom iz našeg podruma, ispeci im tuste kokoši da se poslije ne priča u dolini kako ih svećenik nije ugostio. Znaš da me bije glas da nisam gostoljubiv. To se uistinu daleko čuje, pa barem da sada ljude iz Lefana primimo dostojno, a takva će im biti i nagrada. ....nastavlja se.... |
