KLEOPATRA S TRI NULE
Mislio sam da mi je taj dan otišao u nepovrat kao i mnogi drugi koje krademo od gospodina Boga; ali nije. Negdje između doručka i ručka sretnem Tonta, a on me odvede do kioska i konvertibilnom valutom kupi malu knjižicu s dva «herc» romana. Ja, pisac nekakve lijepe književnosti i strašno smiješne satire, ostao sam ukopan! Da meni netko kupuje romane na kiosku; meni koji u torbi nosim tri neprodane knjige vlastitog izdanja! Sa svake strane po jedan roman, korice mekane, a cijena deset kuna. - Nije osobiti novac – kažem Tonti. - Ali je zato velika naklada. Pisac dobiva novčanicu s tri nule i to ne preko računa, Bože sačuvaj, već na dlan. - Dobro, mladi gospodine, pročitat ću ta dva remek-djela, možda i meni pođe za rukom da napišem tako nešto i da konačno odem po tu Nobelovu nagradu; pod hitno mi treba taj milijun dolara. Novopečeni buržuji ovih dana muku muče sa svježim novcem. Tabloidi vrište nad njihovim nesretnim sudbinama; oni su prvi mnogima san pretvorili u noćnu moru, a onda im se to kao bumerang vratilo i sada su nespokojni u svojim vilama. Milijun dolara nije neki novac, ali će makar o meni pisati novine i spasit ću nacionalnu ekonomiju. Od tog milijuna dolara štipnut ću si za dvije rate struje i možda za neke stare cipele sa sajmišta, no kako sam neiskusan s većim sumama novca, trebao bih ga dati u ruke onima koji su za sebe u malo vremena prigrabili puno; možda me spomenu u molitvi ili kažu koju dobru riječ u Klubu saborskih zastupnika, osobito onima koji me osobno ne poznaju. Treba samo savladati materinji jezik i za ediciju «Kleopatra» napisati dva ljubića. Nisam uspio. Moja Kleopatra nije dobila tri nule. Nikako nisam mogao pronaći likove ni smisliti zaplet i tako sam razočarao buržuje, redakciju «Kleopatra», Tonta i dragoga Boga, što nisam uradio ono što bi stari Latini rekli: Carpe diem (iskoristi dan). |
