FUJ KAPITALIZAM
U školi su me učili kako će uskoro nastati raj na zemlji, a kolhozi i kibuci će preplaviti truli Zapad. Zadnja bitka za socijalizam samo što nije započela. Nije planulo ništa između Istoka i Zapada, već na sasvim drugoj strani. Neki zlobnik sa Zapada je rekao nešto što je najbliže istini, a to je da smo odrezali granu na kojoj smo sjedili. Prije nego što smo uopće počeli piliti tu granu, ja sam otišao iz socijalizma i rekao: Evo, vraćam vam Marxa, a uzimam «Kapital». U knjižnici su bili oduševljeni time da sam im knjigu konačno vratio nakon tri godine proučavanja materijalističke filozofije. Vidio sam ja da treba požuriti i stvoriti si kakvu-takvu tvornicu, makar bila i pod vedrim nebom. Moji nasadi ruže hranili su me k'o mladog goluba u gnijezdu. Ljudi su kupovali ruže iako je službeni cvijet bio karanfil. Početkom devedesetih došlo je do nekih sitnih promjena, pa su svi počeli ljubiti kapitalizam i to baš onda kad se meni ogadio. Imao sam samo dvije vrste odijela: radno odijelo za dan i pidžamu za noć. Kad mi je kapitalizam dojadio, pustio sam ljude ispred sebe, neka si prigrabe materijalna dobra. Ja sam se nauživao rada i kapitala. I dođem tako ovih dana u ambulantu na sistematski pregled; skupilo se nešto sala i malo su mi se suzile žile. To blagostanje koje sam dostigao, počelo me živoga u zemlju zakapati. Sjetio sam se divnih proleterski snova i praznog želuca, kad sam s pjesmom dočekivao zoru sve dok me nije uhvatila kapitalistička pohlepa. Kod doktora su bili još mlađi od mene i još zaraženiji sticanjem imetka. Gledao sam te bogate jadnike koji su drhtali nad kapljicom svoje krvi, jer uz pohlepu ide i škrtost. Odmah mi je bilo lakše pa sam odnio u Zagreb novčanik na provjetravanje. Doma sam se vratio u sitne sate pjevajući kao u stara, dobra vremena. Neću više imati dvije vrste odijela. Samo pidžamu iz koje ne izlazim do kraja života. Ljudskom rodu ostavljam sve tvornice s radnicima i zemlju sa seljacima; sebi ostavljam samo malo mira i božjeg blagoslova, za svaki slučaj. |
