Jebo vas jergovic, necu vise pisnit o njemu. od njegove sveprisutnosti jos mi vise na jetra ide to sto kad god ga netko spomene, uvijek krene beskonacna rasprava o tome sto je pisac htio reci. ma daj oladite. sto ste svi fascinirani njime pa to je za popizdit. jergovic je definitivno najjaca droga trenutno nabavljiva na hrvatskom knjizevnom trzistu. odes na neki forum, da saznas koju novost iz knjizevnog zivota, i onda tamo usred smirenog razgovora netko spomene jergovica i ode sve u kurac. jedni ga volu drugi ga mrzu, sve se vrti oko njega a stvar je naporna, kao i veci dio njegove knjizevnosti. u cijeloj prici zanimljiva mi je jedino distribucija mrzitelja i obozavatelja. rasporedjeni su kao po gaussovoj krivulji, s tim da je referentna mjera iq. kvocijent inteligencije. prvo ide skupina neinteligentnih sirovina koji ga mrze jer su primitivne zivotinje, i najradije bi ga nabili na kolac ili objesili na kandelabr na tramvajskoj stanici na trgu, da jelacic upire sabljom u njega. onda se krivulja penje u podrucju onih srednje inteligentnih koji ga respektiraju, uvazavaju, obozavaju. to su recimo knjiski moljac, porto ili ovi nasi asistentici i profesorcici sa faksa, za koje je jergovic velik pisac i uvijek pravocrtno shvacaju ono sto covjek napise. zato ga i brane kao u komentarima na donji post ili uvrstavaju u antologije i povijesti knjizevnosti. na kraju se krivulja opet spusta u podrucju natprosjecno inteligentnih koji kuze cijelu situaciju i zato ga bas ne mogu smislit. jer kuze cemu cijela frka. na samom kraju krivulje su celije knjizevnog terorista, vodjene tajnim silama i uvidima univerzuma.