Mokri san svakog književnog izdavača

četvrtak , 27.06.2019.

Ni od koga tjerani, ničim ucijenjeni, dragovoljno čitaju.

Knjige, a ne mobitele.

Stranci.

Naslov fotke : Mokri san svakog književnog izdavača.

(snimio u Poreču, 23.06.2019.)

Nova zbirka poezije Monike Herceg "Lovostaj"

srijeda , 26.06.2019.

MONIKA HERCEG
"Lovostaj"
poezija
Nakladnik: Jesenski i Turk
06/2019.
100 str., meki uvez
Cijena: 79.00 kn

Riječ izdavača

Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam
kćer nekoliko mjeseci nakon poroda

Umotala sam njen dah u mekoću
misleći da pomažem
djevojci koja treba postati
jer ovdje njena majka
guta nule koje
padaju na želudac
teže nego kamenje
Da su htjeli pomoći,
da su samo pomogli
da se nule raspolove
umjesto govorili:
Kako si sretna
Moraš biti sretna
Nebitno što više
ne stanuješ
u sebi

**

Kratki predah za uskrsnuće

Prašnjava duša Sylvije Plath
parkira se nepropisno
bogu u susjedstvo
s odlukom:
cijeli dan lovit ću mu
u inat
bilo kakve voljene ptice
i njihova srca mljeti u kavu
za besmislene razgovore
o njegovom
neizlječivom
strahu
od Eve


"Kada sam pisala ovu zbirku, htjela sam je posvetiti ženama koje su za mene jake i velike, ženama koje su i u pozicijama žrtve bile veće od tih pozicija, borile se i trebalo je početi i od prve jake žene koja se usudila proturječiti samom bogu i zato je cijeli život stigmatizirana. U toj uvodnoj pjesmi je zapravo ukodirano i puno ženskih otkrića, od DNK strukture, do Apgar ocjenjivanja. Žene su pisale povijest na svim razinama mada su kroz povijest bile sve osim ravnopravne." (M. Herceg)

Monika Herceg (Sisak, 1990.), nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski, neobjavljeni rukopis "Početne koordinate" dobila jc 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac izdan 2018. godine i međunarodnom nagradom Mostovi struge.

Iste godine dobila je nagradu "Na vrh jezika" za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka "Lovostaj." objavljena je 2019. u Nakladi Jesenski i Turk. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. za najbolju priču. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima. Član je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca te istoimene biblioteke. Studira fiziku na Sveučilištu u Rijeci. Mama je dvoje djece.

Izvor: Moderna Vremena Info

Video-snimka predstavljanja knjige "Vježba zvana Albertina" Anne Carson

ponedjeljak , 24.06.2019.

U sklopu programa Booksa u parku nedavno je predstavljena knjiga "Vježba zvana Albertina" Anne Carson.

Knjigu su objavili Multimedijalni institut/MaMa i Booksa 2019., a sadrži pedeset i devet poetskih odlomaka s prilozima koji sažimaju istraživanja Anne Carson o Albertini, glavnom ljubavnom interesu Marcela u Proustovom klasiku U traganju za izgubljenim vremenom.

Anne Carson je pjesnikinja, esejistica i profesorica klasične filologije rođena u Kanadi. Dobitnica je brojnih nagrada, a živi podučavajući starogrčki.

Na predstavljanju knjige sudjelovali su Darija Žilić, Dubravka Đurić, prevoditelj knjige Miroslav Kirin, a razgovor je moderirao Marko Pogačar.

Video snimku cijelog predstavljanja možete pogledati ovdje

Moja kritika romana "Boy" Wytske Versteeg u novom broju "Vijenca"

petak , 21.06.2019.

Na kioscima je novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga,

i moja kritika romana
"Boy" nizozemske autorice
Wytske Versteeg
(prev. Ana-Gioia Ulrich Knežević, izd. Lector, Rijeka, 2018.)

Novi "Vijenac" još donosi:

- kolumne Pavla Pavličića, Nives Opačić i Borisa Becka
- tekst Mire Muhoberac, u spomen na profesora Stanislava Marijanovića
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi "Sanjar" Zorke Jekić
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Mire Gavrana "Priče o samoći"
- tekst Jelene Savić o knjizi Tomislava Marijana Bilosnića "Havana blues"
- Vinka Vrbanića o poetskom stvaralaštvu Zdenke Bilobrk
- razgovor s britanskom nakladnicom Susanom Curtis
- tekst Tomislava Šovagovića uz svečano otvorenje izložbe povodom 150 godina "Vijenca"
- tekst Denisa Leskovara o knjizi Siniše Škarice "Tvornica glazbe - priče iz Dubrave. Knjiga druga : 1970.-1980."

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, plesu, glazbi, kazalištu, filmu itd.

NOVO: Benno Meyer-Wehlack "HODANJA, ČEŽNJE. Berlinsko-zagrebački dnevnik 1970-1977." (Disput, 2019.)

četvrtak , 20.06.2019.

Benno Meyer-Wehlack
"HODANJA, ČEŽNJE
Berlinsko-zagrebački dnevnik 1970-1977."
izd. Disput
Broj stranica: 236
Dimenzije: 16,5 x 24 cm
Uvez: tvrdi
Cijena: 150 kuna

Riječ izdavača

Benno Meyer-Wehlack (Szczecin 1928. – Berlin 2014) jedan je od najuglednijih njemačkih pisaca svoje generacije. Od ranih pedesetih objavio je 12 knjiga pjesama, proze i eseja, napisao 25 radiodrama i 11 scenarija, a počevši od davne 1954. pa sve do 1995. vodio je dnevnik, čiji je sadržaj djelomice već otprije poznat hrvatskim čitateljima iz njegove knjige Zagrebačke bilježnice 1967 – 1987. Njegov dnevnik postaje izravno interesantan hrvatskoj kulturi od 1967. godine kada prvi put sa svojom suprugom, književnicom Irenom Vrkljan – koju je upoznao godinu dana prije kao njen mentor na berlinskoj Akademiji za film i televiziju – dolazi u Zagreb, upoznaje ovdašnje ljude, običaje, povijest i kulturu, i otada u formi dnevničkih bilježaka opisuje svoje učestale boravke u Zagrebu i Hrvatskoj (posebice na otocima) tijekom gotovo trideset godina, te tako za sobom ostavlja vjerojatno najznačajniji zapis o hrvatsko-njemačkim književnim vezama tog razdoblja.

U njegovim zapisima defiliraju mnogi berlinski i zagrebački prijatelji, susjedi s kojima dijeli svakodnevicu, mnogi neznani koje je tek pogledom usputno registrirao, ali i poznati umjetnici poput – spomenimo samo zagrebačke – Miljenka Stančića, Zvonimira Bajsića, Zlatka Boureka, Angela Miladinova… prema kojima gradi topao odnos pun naklonosti. Autor hoda ulicama i trgovima kao strasni promatrač. Korak po korak i riječ po riječ, impresionističkim potezima, zahvatom sličnim fotografskom, detaljistički, dnevno ispisuje intimne, suzdržane zabilješke u kojima se dodiruju realnost i čežnje. Nisu to zapisi novinarski, ne govori on o realitetu kao što to čini politika (premda ga politika interesira), nego svoja zapažanja uzdiže do razine lirskog putopisa. U dnevničkim zapisima Benna Meyer-Wehlacka provijava osobit tip meditativnosti, piscu je najviše do osjećaja, atmosfere, a posebno ga oduševljava sve vezano uz rubna područja (grada, književnosti, umjetnosti…) i figure autsajdera, zanemarenih (posebice naših gastarbajtera u Zapadnom Berlinu, od kojih su dvjema obiteljima Irena i on stalno bili na usluzi). Berlinsko-zagrebački dnevnik Benna Meyer-Wehlacka, koji obuhvaća razdoblje od 1970. do 1977, divno je svjedočanstvo o tome kako izgledamo u očima stranca kojem je simpatija prema Zagrebu i Hrvatskoj postala njegova vlastita sudbina. Njegovo senzibilno oko bilježi ono što mi sami ne primjećujemo, on nam pruža ogledalo da se u njemu vidimo kako izgledamo: naš misaoni obzor, naša kultura, posebice naša likovna i književna scena.

NOVO: Maja Haderlap "Anđeo zaborava" (Hrv.filološko društvo i Disput, 2019.)

srijeda , 19.06.2019.

Maja Haderlap
"Anđeo zaborava"
izd. Hrv.filološko društvo i Disput
S njemačkoga preveo Dubravko Torjanac
Broj stranica: 224
Dimenzije: 12,5 x 20 cm
Uvez: tvrdi
Cijena: 120 kuna

Riječ izdavača

Pripovjedačica, djevojka iz planinskog seoceta u austrijskoj pokrajini Koruškoj nastanjenog pripadnicima slovenske manjine, na primjeru vlastite obitelji priča sudbinu svojih sunarodnjaka kao nežidovskih žrtava Holokausta i rasvjetljava njihov partizanski otpor protiv domaćih nacista i okupatora. Premda rođena podosta godina nakon njegova završetka, rat njezinu obitelj i ljude iz kraja (pa otuda i nju samu) drži zarobljene svojim smrtnim krhotinama, iznenada izranja u ovlaš izgovorenim rečenicama i napada iz skloništa tame.
U narativnom tkivu romana središnji je odnos pripovjedačice i njezine bake: počevši od prve rečenice romana “Baka mi daje znak rukom da je slijedim”, pratimo unukino prisno prepuštanje najdražoj osobi koja u mnogočlanoj obitelji preuzima brigu o njenom odgoju, pričajući joj iz večeri u večer kako je bilo u njezino vrijeme, učeći je sasvim praktičnim vještinama, ali i iskonskim vrijednostima u odnosu prema ljudima, tradiciji i prirodi. Presudnom će se pritom pokazati bakina odluka da s unukom podijeli i sjećanje na dvije mučne godine svojeg života koje su je najdublje obilježile, one provedene u koncentracijskom logoru Ravensbrücku.
Nakon bakine smrti u prvi se pripovjedni plan probija odnos pripovjedačice spram oca koji zbog ratnih trauma iz djetinjstva ne nalazi smisao svog života i time uništava sve oko sebe. Na primjeru toga njegovog užasa autorica prikazuje kako politika može ljude zaključati u podrum prošlosti gdje ih napadaju i truju vlastita sjećanja. Naime bivši pobornici nacizma cinično ga podbadaju da bi on i tada i sada živio mirnim, blaženo prijetvornim životom da mu otac nije otišao u partizane i da se nije borio protiv Hitlera, a za Slovence.
Anđeo zaborava (2011) nadahnuto je napisan povijesni roman o identitetskim problemima u zajednici duboko pogođenoj okrutnostima Drugoga svjetskog rata. Autorica ne optužuje niti polemizira, ali jasno upozorava na pogubnost teze da je sablažnjivo u borbi koruških Slovenaca protiv nacista bilo to što je razvila predodžbu o vlastitom jeziku kao važnoj oznaci pripadnosti.

Maja Haderlap (Eisenkappel- Vellach [Železna Kapla- -Bela], 1961) dvojezična je slovensko-austrijska spisateljica. Studirala je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Beču te doktorirala teatrologiju. Nakon diplome radila je najprije kao dramaturginja u Gradskom kazalištu u Klagenfurtu, a trenutačno je lektorica i predavačica na Institutu za komparativne književne studije na celovečkom Sveučilištu Alpe-Adria. Otkako je 1983. objavila prvu knjigu pjesama Žalik pesmi, smatraju je najliričnijim glasom među slovenskim Austrijancima. Godinama je uređivala književni časopis koruške slovenske manjine Mladje. Piše poeziju, prozu i eseje na slovenskome i njemačkome. Djela su joj prevedena na mnoge jezike i objavljena u svjetskim književnim časopisima i antologijama. Autorica je desetak djela, među kojima se ističu Bajalice (1987), Pesmi (1989), Deček in sonce / Der Knabe und die Sonne (2000), Med politiko in kulturo (2001), Engel des Vergessens (Anđeo zaborava, 2011), Langer Transit: Gedichte (Dugo prelaženje: pjesme, 2014). Uredila je monografiju Das Stadttheater Klagenfurt (Gradsko kazalište Klagenfurt, 2007). Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, između ostalog Nagrade Prešernovega sklada 1989, Nagrade Hubert- Burda za liriku 2004, Rizzijeve nagrade 2013, slovenske Književne nagrade Mira za 2014, Nagrade Max Frisch grada Züricha 2018.

Za roman Anđeo zaborava dobila je tri nagrade: Nagradu Ingeborg Bachmann, Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu godine 2011. i nagradu Rauris. Od 2017. dopisna je članica Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.

IZGUBLJENI ZAVIČAJ DJETINJSTVA

ponedjeljak , 17.06.2019.

IZGUBLJENI ZAVIČAJ DJETINJSTVA


Prije par dana pričamo supruga i ja kako je šteta što više nigdje nema onih uspravno-valovitih sladoleda koji ti iscure u kornet potezanjem one nekakve ručke jer je to bio sladoled bolji od svih drugih. I onda se Lea prije sat vremena vrati sa školskog izleta na Brijune i oduševljeno priča kako je tamo lizala "najbolji sladoled u životu, iz nekog aparata s ručkom koja se poteže".

Zaključili smo da je i taj retro-sladoled valjda dio tog brijunskog retro-postava, nostalgija u ledeno-slatkom obliku...

Volio bih taj sladoled ponovo liznuti... A, s druge strane, mislim - možda bolje ne, jer se bojim da bih se razočarao...

Vjerojatno je sve slađe dok si dijete, a s vremenom čula otupe i okusni pupoljci uvenu... i bojim se da nije moguće istim intenzitetom doživjeti ponovo nijedan od svih tih negdašnjih okusa, mirisa, zvukova... npr.nema te moderne stereo-high-fidelity aparature koja može nadmašiti prvo slušanje Đoletovog albuma "Odlazi cirkus" na onom prastarom mono-kazetaru, one davne 1981. ...
oni tadašnji nizkožni trnci su neponovljivi...
i "krivi" za većinu toga što je uslijedilo...

i otad svakoj novoj knjizi, filmu, pjesmi pristupaš s nadom da ćeš t(akv)e trnce ponovo osjetiti...
i ponekad ti se čak i posreći...
a čovjek je mlad sve dok ga još neka knjiga, pjesma, film uspijeva dotaknuti/potaknuti/spotaknuti/pomaknuti/oduševiti...

A to, ti neponovljivi trnci, ti nepovratni okusi, i ti neponovljivi osjećaji, to bi bio onaj slavni Rosebud iz "Građanina Kanea" Orsona Wellesa...
ili ono Tinovo "Tamo da putujem..."
...jer putovanje ne mora se nužno odnositi na neki geografski lokalitet, putovanje može biti i povratak u neki neponovljivi osjećaj... u onaj Novakov "Izgubljeni zavičaj" djetinjstva.

(napisano 12.06.2019.)

Književni susret s Alenom Kristićem

nedjelja , 16.06.2019.

Nakladnik ShuraPublikacije Opatija i HKD
Napredak Zagreb

Pozivaju vas

17. lipnja u 19 h u dvorani Tribina Grada Zagreba,
Kaptol 27, na susret

PORTRET AUTORA

Gost je ALEN KRISTIĆ, teolog, pisac

O autoru govore:
Jadranka Brnčić, teologinja, esejistica, pjesnikinja
Darija Žilić, književna kritičarka, pjesnikinja

NOVO: Pavao Pavličić "Ropotarnica" (Matica hrvatska, Zagreb, 2019.)

subota , 15.06.2019.

Pavao Pavličić
"Ropotarnica"
eseji
biblioteka: KRATKI REZOVI
cijena: 140,00 kn
uvez: uvez broširan i prošiven
dimenzije: 14 x 21 cm
godina izdanja: 2019.
izdavač: Matica hrvatska
Biblioteka Kratki rezovi,
glavni urednik Luka Šeput,
izvršna urednica Romana Horvat,
likovni urednik Željko Podoreški,
grafički urednik Neven Osojnik,
tisak Denona (Zagreb)

Riječ izdavača

"Ropotarnica" Pavla Pavličića mozaik je tekstova koji govore o predmetima što su nekoć činili bitan dio naših svakodnevnih života, ali su s vremenom „odslužili svoje“ i nestali iz upotrebe.

Jednom kad su izgubili praktičnu svrhu, ti su predmeti odlagani u ropotarnicu, za slučaj da će opet doći vrijeme da se posegne za njima. To vrijeme dakako nije dolazilo i stvari jednom unesene u ropotarnicu zauvijek su ondje ostajale, ali s godinama je njezin inventar postao originalni album osobnih uspomena.

Pišući o stvarima kao što su kucalo, šamrlek, lavor, tepihklofer, šorc, filigran, ceker, pisaći stroj, tintnblajka, tabakera, kinokarta, halteri, tranzistor i mnogim drugima, Pavao Pavličić vodi nas u šetnju čudesnom prostorijom u kojoj se nisu odlagali samo stari predmeti nego se oblikovalo i naše sjećanje i iskustvo.

***

Na ovome linku možete besplatno pročitati dvadesetak stranica iz knjige.

Petnaesti rođendan bloga Knjiški moljac

četvrtak , 13.06.2019.

Ovaj blog pokrenuo sam

na današnji dan 2004.godine.

Dosad sam na njemu objavio 9723 teksta
(devet tisuća sedamsto dvadeset i tri teksta)

a posjetili ste ga cca 1.270.000 puta

(više od milijun i dvjesto sedamdeset tisuća posjeta)

Idemo dalje... za iste pare ( 0 kuna )

Predstavljanje romana Sanje Lovrenčić "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost"

U četvrtak, 13. lipnja, u 19 h,
u Knjižnici Marije Jurić Zagorke
(Krvavi most 2, Zagreb)

nakladnička kuća Mala zvona
predstavlja

roman Sanje Lovrenčić "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost".

O knjizi će, uz autoricu, govoriti književna kritičarka Jagna Pogačnik i urednik knjige Adrian Pelc.

Dobrodošli!

Iz uredničke bilješke o knjizi:

“Vrijeme odgađanja nije dobro vrijeme – čovjek je stalno svjestan onoga što nastoji privremeno zaboraviti.” To je misao koja starog kustosa Kabineta za sentimentalnu trivijalnu književnost, čovjeka čija je polovica srca umjetna, tjera da uđe u posljednju fazu procesa kojim bira svojeg nasljednika; devet kandidata donijelo mu je devet priča, preostaje još samo deseta. Te su se priče ispreplele s monologom umornog čovjeka te su zajedno s njim dotakle čitav niz motiva: govorilo se o ljubavi, društvenoj odgovornosti, magiji, feminizmu, umjetničkim intervencijama, umjetnoj inteligenciji, vilama i vilenjacima, odnosu umjetnosti i kapitala. Tako je postepeno nastala čitava paleta boja, ocrtao se imaginarij i kontekst Kabineta, toga mjesta s onu stranu vremena, no ocrtao se i kontekst vremena koje je kustosovo, a time i naše. Pa ipak, treba li čuvati sve te slike koje se isprepliću s osobnim sudbinama ili ih je bolje prepustiti svojevrsnom lirizmu propasti? Kad deseta i posljednja priča zauvijek odsiječe roman od svijeta, on će na neki način postati savršen repozitorij, spomenik vremenu odgađanja neminovnog, gotovo sentimentalno-trivijalnog zaborava. No prije nego što do toga dođe, čitatelj će upoznati niz bizarnih likova, zagonetnih pojava, stranih svjetova, te će naposljetku shvatiti da i umor proizvodi specifičnu vrstu znatiželje pa i smisla za humor. (A.P.)

Foto-izvještaj s dodjele nagrade

utorak , 11.06.2019.

Foto-izvještaj sa svečane dodjele na kojoj sam primio NAGRADU PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE ZA UNAPRIJEĐENJE KVALITETE KULTURNOG STVARALAŠTVA u 2018.

Dodjela se održala na lokalitetu arheološkog nalazišta Mirine, pokraj Omišlja, otok Krk.
11.06.2019.

Predstavljanje knjige Vlaste Markasović "Sonetist Antun Gustav Matoš"

Predstavljanje knjige autorice Vlaste Markasović "Sonetist Antun Gustav Matoš"

u suizdanju DHK, Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog

održat će se
u četvrtak, 13. lipnja u 12 sati
u Društvu hrvatskih književnika
(Trg bana Jelačića 7, Zagreb)

a u okviru obilježavanja 146. godina rođenja i 105. godina smrti A. G. Matoša.

Sudjeluju:
dr.sc.Vlasta Markasović
dr.sc.Andrea Milanko
Mirko Ćurić

Umjetnički program posvećen A.G.Matošu:
Zrinka Posavec
Maja Posavec
Mario Igrec

Moderatorica Lada Žigo Španić

Dobrodošli!

Predstavljanje romana "Sladoledari" Ernesta van der Kwasta

FRAKTURA

nas poziva
na predstavljanje romana

"Sladoledari"
Ernesta van der Kwasta.

Razgovor s autorom uz simultani prijevod s engleskog
vodit će urednik Seid Serdarević.

Je li sladoled ikome donio nesreću? Je li se zbog njega netko posvadio, udaljio, ozlovoljio? Je li odgovarajuća kombinacija okusa ikoga otjerala na drugi kraj svijeta, natjerala u podrum, ili – ne daj bože – u pjesništvo? Postoji li na ovom svijetu osoba koju sladoled – makar na jedan sladak trenutak – nije učinio sretnom?
U svome međunarodno uspješnom romanu "Sladoledari" Ernest van der Kwast osvaja duhovitošću i poetičnošću pričajući o obitelji Talamini, glasovitoj dinastiji sladoledara-umjetnika, i njezinoj crnoj ovci Giovanniju, koji svoj životni poziv pronalazi u poeziji i putovanjima. Na pitanje može li povijest sladoleda biti topla, može li nas ugrijati osvjetljujući one tajne predjele koje dijelimo svi, pričajući o sumnjama i očekivanjima, o ljubavi i obitelji – ovaj fantastični roman ima samo jedan odgovor: kategorično da!


Srijeda, 12. lipnja 2019., 18 sati
Medijateka Francuskog instituta
Preradovićeva 5, Zagreb

Predstavljanje fotomonografije "Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina"

ponedjeljak , 10.06.2019.

12. lipnja 2019. u 19 sati
Riječki antikvarijat Ex libris

Predstavljanje fotomonografije "Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina",
autorskog rada Hrvoja Polana, Viktora Ivančića i Nemanje Stjepanovića, u izdanju beogradskog forum ZFD-a.

Predstavljači su Viktor Ivančić, Saša Stanić i Nataša Govedarica

Dobrodošli!

O laži...

Bez laži nema opstanka, lažljivci vladaju svijetom, poslodavac laže radnika, prodavač laže kupca, političar laže svih redom, najveća karakteristika života uopće je laž, i osvješćivanje sveprisutnosti laži je zapravo ona granica koja razdvaja nezrelost i odraslost.

U škole bi trebalo uvesti predmet "umijeće laganja".

Tko bolje laže, taj duže i lagodnije opstaje, a moralni i pošteni osuđeni su na propast - to je najvažnija životna lekcija.

NOVO: Melania G. Mazzucco: "Ja sam s tobom – Brigittina priča" (OceanMore, 2019.)

nedjelja , 09.06.2019.

Melania G. Mazzucco:
"Ja sam s tobom – Brigittina priča"
roman
izd. OceanMore
prev. Ana Badurina
139,00 kuna

Riječ izdavača

Ilegalna migrantica iz Konga, Brigitte Zébé, dolazi u Rim. Nekoliko dana luta kolodvorom Termini, ne zna u kojoj je zemlji, ne može se sporazumjeti jer ne govori jezik i kopa po smeću da bi se prehranila. Dobronamjerni neznanac upućuje je u Astalli, centar za pomoć migrantima, i pruža joj priliku za novi početak. Kad slučajno upozna spisateljicu Melaniju, Brigitte joj postupno ispripovijeda svoju priču.
Istinit i dramatičan, ovaj dokumentarni roman isprepliće surovu afričku stvarnost s onom rimskom, gdje kroz Brigittinu sudbinu upoznajemo useljeničku svakodnevicu – način na koji Talijani i Europljani doživljavaju migrante.

Iz medija

Na vrhuncu svog iznimnog talenta, Mazzucco piše moćan portret gdje se suočava s najvećim izazovom današnje Europe: izbjeglicama koji s južnog dijela svijeta dolaze na ove obale.
Internazionale

Jedan od rijetkih, dragocjenih romana koji mogu promijeniti čitateljev pogled zahvaljujući riječima koje mu u grudi kao dar stavljaju dobro srce umjesto kamenoga srca.
Benedetta Tobagi

Novi roman Melanije Mazzucco točka je s koje nema povratka. Tako je, točka s koje se ne možemo vratiti u sebe. Nitko od nas neće biti isti nakon što ga pročita, obećavam vam to.
L’Espresso

Dobrodošle su knjige poput ove koje nas prisiljavaju da izvučemo glavu iz pijeska i pogledamo u oči nama naizgled daleku zbilju za koju smo svi pozvani odgovarati.
Mangialibri

Putovanje u kojem spisateljica na kocku stavlja sebe kao ljudsko biće, a ne samo kao pripovjedačicu, kako bi nam omogućila da što više prodremo u migrantsku stvarnost i u njihovu mogućnost da se ponovno rode.
Ansa.it

Melania Gaia Mazzucco rođena je 1966. godine u Rimu. Ondje je završila dva studija: talijansku književnost na Sveučilištu La Sapienza i scenarij u Eksperimentalnom centru za kinematografiju (CSC).
Njezini prvi romani Il bacio della Medusa (1996.) i La camera di Baltus (1998.) bili su finalisti prestižne književne nagrade Strega. Treći roman Lei cosě amata osvojio je nekoliko priznanja, uključujući i Premio Napoli. Nagrada Strega dodijeljena joj je za svjetski priznat roman Vita (2003.).
Limbo (2012.), roman o ratu u Afganistanu, također je dobio brojne nagrade, kao i Savršen dan (Un giorno perfetto, 2005.), ekraniziran 2009. godine. Ja sam s tobom (2016.) osvojio je nagradu Premio Letterario Basilicata 2017.
Uz niz romana, Mazzucco je napisala i nagrađena djela za film, kazalište i radio. Redovito surađuje s talijanskim novinama, ali i inozemnima poput The New York Timesa i El Paísa. Gostuje kao predavačica na brojnim talijanskim i švicarskim sveučilištima. Djela su joj prevedena na više od 25 jezika.

MOJA KRITIKA knjige Gabriela Garcie Marqueza "Putovanje po Istočnoj Europi" u "Vijencu"

četvrtak , 06.06.2019.

Na kioscima je novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga,

i moja kritika knjige
Gabriela Garcie Marqueza
"Putovanje po Istočnoj Europi"

Novi "Vijenac" još donosi:

- kolumne Pavla Pavličića, Nives Opačić, Mladena Klemenčića, Viktora Žmegača, Mirka Planinića i Borisa Becka
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Luke Paljetka "Rorschachove mrlje"
- tekst Strahimira Primorca o romanu Dragana Pavelića "Vrijeme lala"
- razgovor s književnim tajnikom Matice hrvatske i urednikom u ediciji Sto stoljeća hrv.književnosti Božidarom Petračem
- kratka priča Branke Primorac
- tekst Tonka Maroevića o poeziji Ludovica Ariosta
- tekst Petra Šegedina o knjizi "Žudnja i stremljenje" Maria Kopića
- razgovor s Vjekoslavom Đanišem, predsjednikom ogranka Matice hrvatske u Bizovcu

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, plesu, glazbi, kazalištu, filmu itd.

Dobitnik sam NAGRADE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE ZA UNAPRIJEĐENJE KVALITETE KULTURNOG STVARALAŠTVA U 2018.GODINI

utorak , 04.06.2019.

Upravo me obavijestiše da sam

DOBITNIK NAGRADE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE
ZA UNAPRIJEĐENJE KVALITETE
KULTURNOG STVARALAŠTVA U 2018. GODINI.

Povod ovoj nagradi je nagrada "Julije Benešić"
za najbolju knjigu književnih kritika,
koju sam dobio u studenom 2018.
za svoje knjige "LIBrIDO" i "Paralelni svjetovi".

Nemoralna ponuda

Prije stanovitog vremena stigla mi je poruka u messenger kojom me jedna gospođa, predstavivši se kao majka jedne studentice tog i tog fakulteta, smjer xy, moli da umjesto njenog mladunčeta napišem književnu kritiku knjige yx, autora xy, duljine 9 stranica A4 formata, a što je zapravo pismeni ispit iz predmeta xy i uvjet da joj kći prođe godinu na faksu.

Pritom ona velikodušno napominje da bi mi platila za taj trud i objašnjava da "me je pronašla putem interneta".

Ignorirao sam tu poruku i nisam joj ništa odgovarao, ali eto nje jučer s novom porukom u kojoj me moli da joj predložim nekog drugog kritičara "koji bi pomogao njezinoj kćeri".

Odgovorio sam joj ovo: "Ako nije u stanju to sama napisati, onda ne zaslužuje diplomirati. Oprostite na iskrenosti".


Naravno, nakon toga promptno me je blokirala na fejsu ali sam prethodno uspio napraviti screenshotove njezinog fejsa i te njezine nemoralne ponude u messengeru.

Zadržao bih sve to za sebe da nije jednog sitnog detalja : na fejs-profilu te gospođe pod "poslodavac" stoji : MUP RH.

Eto, zaposlenica MUP-a umjesto da se bori protiv onih koji zaobilaze pravila, sudjeluje u generiranju nepravde i nemorala.

Ne vjerujem da je ovo prvi ispit koji ova na ovakav način rješava. I naravno da sigurno ta nije jedina koja tako rješava ispite.

I onda takvi poput nje i njezinog mladunčeta zauzmu pozicije i poslove, a oni koji pošteno polože ispite i na pošten način završe fakultete godinama čame na Burzi rada i na kraju moraju u Irsku ili Njemačku.

Predstvaljanje projekta Književna suradnja s Lendavom + večer poezije

ponedjeljak , 03.06.2019.

U srijedu, 5. lipnja 2019. u 19 .30 u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb, održat će se predstavljanje projekta Književna suradnja s Lendavom / večer poezije.

Na književnoj večeri bit će predstavljena dva autora koji žive i stvaraju u gradu Lendavi. Riječ je o pjesnicima, koji su ujedno i pripadnici mađarske nacionalne manjine u Sloveniji: Albertu Halaszu i Lajošu Benceu. Projekt su financijski podržali Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb. Drugi dio književne razmjene održat će se najesen u gradu Lendavi.

Voditeljica književne suradnje i književne večeri: Darija Žilić

Albert Halasz rođen je 1969. u Gornjem Lakošu. Školovao se u Sloveniji i Budimpešti, a doktorirao je iz područja etnologije u Budimpešti. Na ljubljanskom Filozofskom fakultetu stekao je zvanje docenta za opću etnologiju i za etnološku i antropološku metodologiju. Trenutno radi kao direktor Knjižnice - Kulturnog centra Lendava, a dugo godina djelovao je u medijima, vezano za mađarsku manjinu u Sloveniji. Ima više od deset objavljenih knjiga, većinom su pjesničke zbirke, te etnološka djela o Mađarima u Prekmurju.

Lajoš Bence (1956., Genterovci) je diplomirao mađarski jezik i komparativnu književnost u Budimpešti, a 1994. je i doktorirao. Od 1989. bio je predavač i docent na Katedri za mađarski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Radio je i kao urednik i novinar u brojnim medijima, trenutno radi kao novinar u tjedniku Nepujsag u Lendavi. Piše pjesme, publicistiku, literariziranu povijest. Prošle godine u Mađarskoj je dobio prestižnu nagradu za književni rad „Jozsef Attila“.

Dobrodošli!

INTERVJU: Zdravko Zima

Opširan i vrlo sadržajan
razgovor Borisa Domagoja Biletića
sa Zdravkom Zimom,
objavljen na portalu za književnu kritiku "Stav"
možete čitati
na ovome linku