Maja Haderlap
"Anđeo zaborava"
izd. Hrv.filološko društvo i Disput
S njemačkoga preveo Dubravko Torjanac
Broj stranica: 224
Dimenzije: 12,5 x 20 cm
Uvez: tvrdi
Cijena: 120 kuna
Riječ izdavača
Pripovjedačica, djevojka iz planinskog seoceta u austrijskoj pokrajini Koruškoj nastanjenog pripadnicima slovenske manjine, na primjeru vlastite obitelji priča sudbinu svojih sunarodnjaka kao nežidovskih žrtava Holokausta i rasvjetljava njihov partizanski otpor protiv domaćih nacista i okupatora. Premda rođena podosta godina nakon njegova završetka, rat njezinu obitelj i ljude iz kraja (pa otuda i nju samu) drži zarobljene svojim smrtnim krhotinama, iznenada izranja u ovlaš izgovorenim rečenicama i napada iz skloništa tame.
U narativnom tkivu romana središnji je odnos pripovjedačice i njezine bake: počevši od prve rečenice romana “Baka mi daje znak rukom da je slijedim”, pratimo unukino prisno prepuštanje najdražoj osobi koja u mnogočlanoj obitelji preuzima brigu o njenom odgoju, pričajući joj iz večeri u večer kako je bilo u njezino vrijeme, učeći je sasvim praktičnim vještinama, ali i iskonskim vrijednostima u odnosu prema ljudima, tradiciji i prirodi. Presudnom će se pritom pokazati bakina odluka da s unukom podijeli i sjećanje na dvije mučne godine svojeg života koje su je najdublje obilježile, one provedene u koncentracijskom logoru Ravensbrücku.
Nakon bakine smrti u prvi se pripovjedni plan probija odnos pripovjedačice spram oca koji zbog ratnih trauma iz djetinjstva ne nalazi smisao svog života i time uništava sve oko sebe. Na primjeru toga njegovog užasa autorica prikazuje kako politika može ljude zaključati u podrum prošlosti gdje ih napadaju i truju vlastita sjećanja. Naime bivši pobornici nacizma cinično ga podbadaju da bi on i tada i sada živio mirnim, blaženo prijetvornim životom da mu otac nije otišao u partizane i da se nije borio protiv Hitlera, a za Slovence.
Anđeo zaborava (2011) nadahnuto je napisan povijesni roman o identitetskim problemima u zajednici duboko pogođenoj okrutnostima Drugoga svjetskog rata. Autorica ne optužuje niti polemizira, ali jasno upozorava na pogubnost teze da je sablažnjivo u borbi koruških Slovenaca protiv nacista bilo to što je razvila predodžbu o vlastitom jeziku kao važnoj oznaci pripadnosti.
Maja Haderlap (Eisenkappel- Vellach [Železna Kapla- -Bela], 1961) dvojezična je slovensko-austrijska spisateljica. Studirala je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Beču te doktorirala teatrologiju. Nakon diplome radila je najprije kao dramaturginja u Gradskom kazalištu u Klagenfurtu, a trenutačno je lektorica i predavačica na Institutu za komparativne književne studije na celovečkom Sveučilištu Alpe-Adria. Otkako je 1983. objavila prvu knjigu pjesama Žalik pesmi, smatraju je najliričnijim glasom među slovenskim Austrijancima. Godinama je uređivala književni časopis koruške slovenske manjine Mladje. Piše poeziju, prozu i eseje na slovenskome i njemačkome. Djela su joj prevedena na mnoge jezike i objavljena u svjetskim književnim časopisima i antologijama. Autorica je desetak djela, među kojima se ističu Bajalice (1987), Pesmi (1989), Deček in sonce / Der Knabe und die Sonne (2000), Med politiko in kulturo (2001), Engel des Vergessens (Anđeo zaborava, 2011), Langer Transit: Gedichte (Dugo prelaženje: pjesme, 2014). Uredila je monografiju Das Stadttheater Klagenfurt (Gradsko kazalište Klagenfurt, 2007). Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, između ostalog Nagrade Prešernovega sklada 1989, Nagrade Hubert- Burda za liriku 2004, Rizzijeve nagrade 2013, slovenske Književne nagrade Mira za 2014, Nagrade Max Frisch grada Züricha 2018.
Za roman Anđeo zaborava dobila je tri nagrade: Nagradu Ingeborg Bachmann, Nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu godine 2011. i nagradu Rauris. Od 2017. dopisna je članica Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Post je objavljen 19.06.2019. u 06:27 sati.