NOVO: Anton Pavlovič Čehov "Debeli i mršavi" (izd. Hrv.filološko društvo i Disput, 2019.)

U izdanju Disputa i Hrv.filološkog društva upravo je objavljena zadnja knjiga koju je prevela nedavno preminula Irena Lukšić, zbirka kratkih priča Antona Pavloviča Čehova:

Anton Pavlovič Čehov
"Debeli i mršavi"
izd. Hrv.filološko društvo i Disput
S ruskoga prevela Irena Lukšić
Godina izdanja: 2019
Broj stranica: 128
Dimenzije: 12,5 x 20 cm
Uvez: tvrdi
80,00 kn

Riječ izdavača

Ovaj izbor od osamnaest Čehovljevih kratkih proza (naslovljen po jednoj od njih) predstavlja manje poznate autorove radove. U njima ovaj majstor novele ekonomičnim rečenicama nepretenciozno donosi jednostavne prizore iz života, oslikavajući svakodnevne situacije, ali na način da se u njima neodoljivo nazire neka tajanstvena atmosfera.Svoj pripovjedački postupak svojstven gotovo svim ovdje okupljenim pričama sam je Čehov lapidarno opisao u početnim rečenicama glasovite priče “Činovnikova smrt”: “Jedne lijepe večeri sjedio je isto tako lijep uredski intendant Ivan Dmitrič Červjakov u drugom redu sjedala i gledao kroz dogled Cornevilleska zvona. Gledao je i osjećao se na vrhuncu blaženstva. No odjednom…" U pričama se često susreće to ‘no odjednom’. Autori imaju pravo: život je tako pun iznenađenja!” U toj priči taj famozni efekt ‘no odjednom’ proizvodi banalni kašalj kojim nesretni činovnik nehotice poprska generala u redu ispred sebe i otada mu se život pretvara u neizdržljivu moru samookrivljavanja. U drugim pričama funkciju tog ‘no odjednom’ koje razbija zatečenu monotonost i junake učas, iz čista mira, dovodi u egzistencijalno napeta stanja imaju, primjerice, jedan kriomice primijećen poljubac, zatim nenadana spoznaja o visokom društvenom statusu sugovornika, pa nesporazum o vlasniku jednog psa, ili nagađanje o konjskom prezimenu čovjeka koji je zubobolju liječio vračanjem,tu je i nestanak broša za što gazdarica olako optuži sluškinju itd. itd.To počesto naglo premještanje težišta priče s vanjskog događaja na raspoloženje odnosno unutarnju promjenu samih likova daje osobit šarm Čehovljevu pripovijedanju.Iako mnoge priče završavaju tragično: neželjenim odlaskom, nesnosnim poniženjem, čak smrću protagonista ili potpuno nedužnog bića (maloga djeteta ili mačića)– u njima iz maltene svake rečenice izvire humor,ali poseban, tako različit od poznatih tipova smiješnog.Tajna je u tome što su u Čehovljevu pripovjednom svijetu stvari, zakonomjerno, istovremeno i smiješne i tužne.