U organizaciji Jovana Brajovića i Hrvatskog društva pisaca, a uz potporu Ministarstva kulture i Staroga Grada, upriličit će se ovogodišnje 14. izdanje festivala književnosti Faro(pi)s u Hektorovićevu gradu (19. – 22. kolovoza). Ono će u cijelosti biti u znaku jednog od najznačajnijih suvremenih pisaca s prostora bivše Jugoslavije i europski višekratno potvrđenog autora bosansko-bošnjačkih korijena Dževada Karahasana.

O autorovu djelu će u četiri festivalska dana i noći svoje reći čak 15-ak uglednih međunarodnih i domaćih kritičara, teoretičara, pisaca, prevoditelja… a autor će i sam čitati ulomke iz svog impresivnog pripovjedačkog, dramskog i esejističkog opusa.

Tako će, odlukom selektora Ervina Jahića, u programu na pitoresknom Škoru (19. kolovoza, 21 sat) sudjelovati: Almir Bašović, Dijana Hadžizukić, Fahrudin Kujundžić, Katarina Luketić, Tonko Maroević, Nikica Petković i Alma Sarajlić. Dan kasnije, u isto vrijeme, o Karahasanu će publici zboriti: Maike Albath, Vid Barić, Helmut Böttiger, Sinan Gudžević, Ervin Jahić i Andrijana Kos-Lajtman.

Za petak na Trgu sv. Stjepana (21 sat) predviđen je razgovor Dževada Karahasana i Tonka Maroevića, a 22. kolovoza (23 sata) govorit će Goran Matović i Irena Šekez Sestrić. Međutim, istodobno u dominikanskom samostanu sv. Petra Mučenika bit će upričičen ostali dio iznimno bogatog programa: Faro(pi)sove matineje – predstavljanje romaneskne trilogije “Što pepeo priča” Dževada Karahasana (četvrtak u 12 sati); predstavljanje knjige pjesama “Lažne trudnice” Zilhada Ključanina (petak, 12 sati), i predstavljanje dvojezične poeme “Zona tišine” (Silenzonne) Nikice Petkovića (istog dana, 13 sati).

Dževad Karahasan (Duvno, 1953.), bosansko-bošnjački je književnik, dramatičar, esejist, romanopisac. Odlike njegova djela su modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Iako prvenstveno, po vlastitu izboru, i angažmanu dramski pisac, Karahasan je ostvario najjače prodore u narativnoj i esejističko-memoarskoj prozi (“Istočni diwan”, “Šahrijarov prsten”...). Cijenjen i uspješan dramski autor, prije svega u zemljama njemačkoga govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu jednoga od svojih uzora, Miroslava Krleže. Kao i hrvatski pisac, i bošnjački spisatelj je fasciniran teatrom, za koji je napisao veći broj priznatih drama, no njegova najsnažnija djela su ipak, čini se, romani i esejistička memoaristika. Dževad Karahasan pripada kategoriji višestruko nagrađivanih bosanskohercegovačkih i europskih pisaca kojima je strana jeftina politizacija, književno-politički marketing i podilaženje izvanliterarnim trendovima.