Četvrti roman Emira Imamovića Pirkea 'Vršenje dužnosti' govori o Ivoru Bošnjaku, policajcu koji se klonio svake uočljivosti i odgovornosti, i njegova četiri prijatelja. To su Dugi, poduzetnik u, možemo reći, sivo-crnoj zoni, stari roker Simfonija, intelektualac Kant i Pile koji preživljava kao fizički radnik. Dugogodišnja stabilnost njihova prijateljstva iznenada prelazi u krš, lom, prijetnje i blizinu smrti, kada Bošnjak, mimo svoje volje, bude unaprijeđen u vršitelja dužnosti načelnika Policijske uprave, kada u njegovom uredu osvane leš bivšeg Šefa i kada si njegov prijatelj Simfonija odluči presuditi na bizaran način…

Po svom setu klasičan noir, 'Vršenje dužnosti' je i vivisekcija obiteljskih odnosa i psiho-drama Ivora Bošnjaka, čovjeka u srednjim godinama koji baš dramu izbjegava, i u turbulentnim vremenima koja ne priznaju pasivnost pokušava ostati nekorumpiran i običan obiteljski čovjek. No, intimno njega i njegovih prijatelja se probija u privatno koje se na neočekivane načine povezuje s poslovnim, pa sve skupa obgrli političko, dakle sile van dosega Bošnjakovih obzora i snaga. To sve skupa ne znači da im se neće suprotstaviti jer – izbor uvijek postoji. Naravno, noir bez femme fatale, koja se ovaj put zove Asja i mlada je (iz)liječena narkomanka, nekome kći, nekome ljubavnica, a sama sebi valjda strankinja, bio bi manjkav.

Baš kao i noir bez društveno-političkog milieua koji Pirke, sposoban da svaku složenost svede na jednostavno a da pri tome ne banalizira, nego da još bude i duhovit, iscrtava impresivnom lakoćom. Krhkost privatnog prikazana u ovom romanu je zastrašujuća, vjerojatno baš zato što je itekako realna, što i na asfaltu vrijede zakoni džungle. U džungli je, naime, nemoguće biti ne samo građanin, nego i, malograđanin. 'Vršenje dužnosti' pripada žanru krimi romana, ali daleko više – žanru kriminalnog života.