Svatko tko se ovih dana nogometnog ponosa i slave zatekao na Jadranu, ili točnije na Kvarneru, mogao je uočiti kako se na štandovima s rekvizitima za plažu vijore (i prodaju) ručnici dizajnirani na način ne samo da asociraju već su potpuno nalik hrvatskim zastavama, od kojih se razlikuju samo po vrsti tekstila od kojeg su načinjeni.

Zamislite sad prizor, he he he, Slovenac neki primjerice, baškari se na plaži i grije i suši stražnjicu mokru od našeg još uvijek prehladnog mora (upravo se vratih s plaže u Ičićima, da, još uvijek je prehladno) sjedeći ni manje ni više nego na hrvatskoj zastavi.

Ili pak, nedajbože, leži potrbuške na tom ručniku a veseljka suši naciljavši usred šahovnice nam kockaste, crveno-bijele...

Ili pak prizor kakvog pajde koji si je zagrnuo strateški najvažnije mjesto na tijelu ručnikom dizajniranim kao hrvatska zastava kako bi skinuo vlažne kupaće gaće i obukao donje rublje...

Uf, ima da uzavrije hrvatska junačka krv u žilama mnogokojeg domoroca, kad ugleda neki od prethodnih prizora - bit će krvi, bojim se, na našim plažama ovoga ljeta .

Ali, nije li to znak uznapredovale demokracije ili bar smanjenja nacionalističke ostrašćenosti, kad se i takvi ručnici prodaju duž naše obale?

A baš me zanima tko ih šije i proizvodi - ma nisu valjda i ti ručnici/peškiri/šugamani kineske proizvodnje, ili ih ipak distribuira i na njima šićari neki Domovina d.o.o.?

Mora da je to u praksu provedena ideja istoga onoga koji je početkom devedesetih prodavao one limenke napunjene "čistim hrvatskim zrakom"...

I onda mi, navodno, nemamo poduzetničkoga duha...