Što drugo reći, nego, gadi mi se ovakvo sudstvo!

Zašto?

Saznajte ovdje .

(Prethodni je link prema članku objavljenom na portalu Objektiva, koji donosi puno više informacija o ovome slučaju, za razliku od vrlo površnih tekstova o istoj temi u Jutarnjem listu ili na T-portalu.)

Baš me zanima kakva bi bila presuda da je situacija bila obratna, da se na pješačkom prijelazu našla reprezentativka, a u autu radnica Kauflanda...

Ovo, naravno, nije prvi takav slučaj, ljude su u prometu već nekažnjeno ubili i pjevači, glumice, (bivši) HDZ-ovi saborski zastupnici... a bojim se da ovo neće biti niti zadnji ovakav slučaj pravosudne sramote.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga,

i moja kritika dva romana o ratu u Afganistanu:
- Paul Giordano 'Ljudsko tijelo'
- Joydeep Roy-Bhattacharya 'Straža'


Novi 'Vijenac' još donosi:

- temat povodom stote godišnjice rođenja Alberta Camusa
- razgovor sa Srećkom Horvatom
- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- tekst Krešimira Bagića o knjizi Petra Gudelja 'Kada se sunce ženilo'
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Andree Pisac 'Hakirana Kiti'
- tekst vanje Polić : portret nobelovke Alice Munro
- tekst Daniela Mikulaco : 11. pulski dani eseja – Teorija i praksa optimizma
- Otvoreno pismo Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

te još pregršt tekstova o filmu, glazbi, likovnoj umjetnosti, plesu, kazalištu, itd.

Knjiga je izbor od sedamdesetak književni kritika koje je ovaj poznati hrvatski književni kritičar objavio od 1980. do 20120., a predmet je kritičke obrade hrvatske poezije, proze, drame i engleske i američke poezije i proze. Kritike su objavljene u hrvatskoj književnoj periodici i dnevnom tisku ("Republika", "Forum", "Vjesnik", "Kolo", "Večernji list"...) sabljak je, napose u 1960-tima bio među kritičarima koji su u hrvatsku praksu uvodili iskustva angloameričke književnokritičarske metodologije, a to znači da je smatrao da se u prikazu treba strogo držati teksta i njegovih imanentnih sastavnica bez iskoraka prema društvenom kontekstu. Tako je i u kritikama priređenima za ovaj izbor i u kojem su kritike poredane kronološki, sa završnuim autorovim komentarom - osvrtom na vlatiti kritičarski put, odnosno na hod hrvatske književnokritičarske prake od sredine prošlog stoljeća do danas.

Boris Domagoj Biletić sa svojom književno-povijesnom studijom "Istarski pisci i obzori" ovogodišnji je dobitnik nagrade "Fran Galović" za najbolje djelo zavičajne tematike, objavljeno je večeras u Koprivnici na završetku međunarodnog festivala književnosti 20. Galovićevih jeseni.

"Za nas su najzanimljiviji esejistički dijelovi u kojima se autor trudio odrediti značenje pojmova 'regionalizam' i 'regionalni identitet' kao okvira u kojemu će u nastavku knjige prikazati reprezentativne pisce i djela istarske književnosti u povijesnom okviru omeđenom 1918. i 1945. godinom.

Biletić u svom djelu polemizira i sa suvremenim stanjem. Naime, bez obzira na činjenicu po kojoj je regionalizam ili višeregionalnost jedna od bitnih sastavnica hrvatskoga kulturnog identiteta, Biletić ima potrebu naglasiti da je hrvatska književnost danas odviše centralizirana", rekao je prilikom proglašenja dobitnika nagrade predsjednik stručnog povjerenstva prof. Zdravko Seleš.

Sam Biletić je s koprivničke pozornice rekao kako njegovo djelo želi otvoriti vrata zavičaja širem prostoru i obratno.

"Ja nisam od onih koji mistificiraju i mitologiziraju ni istrijanstvo ni hrvatstvo, nego želim da se stvari poslože kako treba. Ovom sam knjigom želio pokazati da se može progovoriti polemično i drago mi je da je to primijećeno", rekao je Biletić te je govoreći o Franu Galoviću nazvao ga metropolskim pjesnikom upravo zato što je regionalan.

Dobitnica nagrade "Fran Galović" za kratku priču je Silvija Šesto s pričom "Mjesto na kojem me okrznuo čovjek", a nagradu "Mali Galović" za najbolju pjesmu dobila je Dorotea Buhanec za pjesmu "Mjesečina". Robert Mehun je pak dobitnik "Malog Galovića" za prozni uradak "Priprema, pozor, sad".

Proglašenjem nagrađenih ujedno je završila 20. Galovićeva jesen

Promocija novoga romana Vedrane Rudan 'Amaruši' održat će se na književnoj tribini KNJIGE NA KAUČU, u okviru Festivala PAZI, KNJIGA!, u utorak 29. listopada u 20 sati u Supercaffeu (Preobraženska 3, Cvjetni trg, Zagreb).

Sudjeluju Vedrana Rudan, Ana Đokić i Zoran Pongrašić.

Razgovor Ane Đokić s Vedranom Rudan (o njenom novom romanu) čitajte ovdje

'Književni petak' ima novi blog na kojem će redovito izvještavati o svemu vezanom za tribinu Književni petak.

Također, koristit će svoju prebogatu arhivu i izvući iz ropotarnice povijesti mnoge zanimljivosti vezane za ovu tribinu koja se odvija već 58. godina i pomalo se već smatra institucijom u gradu Zagrebu.

Iznenadit ćete se što sve imaju!

http://knjizevnipetak.tumblr.com/

Nakon knjige 'Pedeset kritika (Litteris, 2011.) u kojoj je sakupio 50 kritika stranih beletrističkih djela u hrvatskom prijevodu objavljenih između 2008. i 2011., Božidar Alajbegović svoje je novo djelo 'Post scriptum' posvetio domaćim autorima.

Knjiga daje dosta širok uvid u trenutačno stanje suvremene hrvatske proze jer je njezin autor iščitao većinu domaće književne produkcije od 2008. do 2013. godine, ne podliježući pritom trenutačnom ukusu i pomodnosti.

Knjiga sadrži Alajbegovićeve kritike romana i knjiga kratkih priča četrdeset hrvatskih autora, među kojima su npr. i knjige Pavla Pavličića, Zorana Ferića, Borisa Perića, Ede Popovića, Vedrane Rudan, Ludwiga Bauera, Ivane Šojat Kuči, Ive Brešana, Irene Lukšić, Damira Miloša, Josipa Mlakića, Sanje Lovrenčić, idr.

U svojim književnim kritikama Alajbegović ne koristi metajezik, piše pitko i jasno izražava stavove, te tako plete književni univerzum u kojem se tekstovi prepliću, pa se čini da romani o i kratke proze o kojima piše i koji se u svijesti čitatelja ne dotiču, zapravo komuniciraju i prožimaju se.

Inače, radi se o četvrtoj Alajbegovićevoj knjizi kritika – uz knjigu ‘Pedeset kritika’ (izd. Litteris, 2011.) 2007.godine je objavio knjigu kritika stranih beletrističkih djela ‘Utočište od riječi’ (izd. Hrvatsko filološko društvo, 2007.), a ‘Post scriptum’ je njegova druga knjiga kritika domaće proze – prva je izašla također u izdanju Litterisa 2009.godine i naslovljena je ‘Nešto kao fleš’.

Književnom kritikom Božidar Alajbegović (1972, Rijeka) se bavi već 15 godina te je suradnik brojnih medija (emisije Hrvatskog radija, Vijenac, Nova Istra, Tema:, Književna Rijeka, Lupiga.com, itd.) u kojima je dosad objavio više od 450 književno-kritičkih i esejističkih tekstova. Urednik je najčitanijeg hrvatskog foruma o književnosti, bloga ‘Knjiški moljac’ gdje već punih devet godina svakodnevnim ritmom donosi različite književne vijesti, intervjue, kritike, osvrte, najave...

Darija Žilić

Crvena linija

Strpljivo stojim u redu na istanbulskom aerodromu, sa još jednom sudionicom pjesničkog festivala u gradu Ordu, koji se nalazi na obali Crnog mora. Ispred nas stotinjak ljudi, ali čini se da sve ide brzo, obična rutinska kontrola putovnica. Pogledavam već prema izlazu, prema duty free shopu. Već mislim o tome kako ću uskoro mirisati parfeme. To je neki ritual -u pauzi, između dva leta, mirisati cvjetne i one druge mirise sve dok se posve ne omamim...Kolegica iz Srbije konačno dolazi na red i odlazi na pregled prtljage. Ja zastajem na crvenoj liniji, čekam, pa prilazim šalteru, predajem putovnicu i pogledavam usput blještavilo s druge strane. No službenik počinje sumnjičavo vrtjeti moju putovnicu, pogledava čas mene, čas dokument. I onda zove telefonom, provjerava. I upućuje me na svog šefa. Njemu zbunjeno objašnjavam da sam pozvana u Tursku na pjesnički festival, da hitno moram na let. Na kraju, on me pušta. Za to vrijeme, budući da se sve odužilo, naš je avion već poletio, a o daljnjim komplikacijama uopće ne bih govorila. Sjedile smo pokunjeno, kolegica i ja, i nakon što smo dogovorile drugi let, ja sam odustala od odlaska u duty free. Samo sam sjedila na klupi, točno kraj vrata na kojima će uskoro biti označen novi let. Pitala sam se zašto sam baš ja bila sumnjiva, od svih tih ljudi. Na povratku ponovila se ista priča. Isti sumnjičavi pogled. Je li bila problematična moja putovnica u kojoj su, jedna pored druge, bile američka i iranska viza, ili svi ti pečati? Tko bi znao. Nisam u cijeloj priči spomenula bitan detalj, a niti neću, jer zvuči prestrašno. Čuvamo ga kolegica iz Srbije i ja, u ružnom sjećanju... Naime, odavno sam se uvjerila da upravo oni koji nemaju zle namjere, mogu prvi nastradati. A možda i nije normalno da pisci putuju na razna mjesta, samo kako bi čitali svoje tekstove i družili se s ljudima iz različitih kultura? Jednom sam čitala da su putovanja ionako dokolica i bez nekog smisla. Sjetila sam se Meše Selimovića koji je napisao da je zlo uvjerljivije, da je u dobro puno teže povjerovati i dokazati ga. U međuvremenu, zaboravila sam na taj mali događaj. U tom trenu činilo mi se strašnim, ali kasnije, s odmakom, sve je bilo tek blaga ironija – normalno je da te provjeravaju, dotiču prstima, skidaju, ispituju. Zapitala sam se i tko zna koliko je onog dana u redu bilo ljudi koji su možda u Tursku išli iz tko zna kojih razloga. Aerodromi nisu mjesta ugode, zato i volim mirisati parfeme, da sve to oko sebe lakše podnesem - sve te provjere, gužvu, energije koje se miješaju. Crvena linija. Na jednoj izložbi u Turskoj gledala sam konceptualni rad u kojem se spominje crvena linija i tko sve smije ili ne smije preći preko nje. Uostalom, zapitala sam se zašto i ne bih bila sumnjiva? Nekada sam po svijetu putovala, a ispred mog imena stajalo je ime države iz koje dolazim. Pritom u toj državi nisam niti postojala, nisam imala ljudskih prava. Kako se to dogodilo? Priča je duga i za nju, na kraju, odgovorni su pojedinci, koji moraju brinuti o sebi. Dajkle, ja sama. Slažem se, slažem, nedopustivo, ludo, iracionalno. Bez smisla. No sve se to može desiti u trenu. Izgubiti prava. I onda, davno, kad je rat još trajao, kad su nestala ta prava, postojao je strah. Da se jednostavno dođe do institucije i da ih se zatraži, jer to je nešto posve normalno. No što ako se pojedinac, u jednom trenutku, boji Institucija, zbog raznih razloga? Što ako pojedinac ili pojedinka, a lakše mi je pisati o tome u trećem licu, ima neke svoje strahove, blokade? Da se jednostavno smrzne pred Institucijom. Da dođe položiti ispit, stane ispred zgrade, zaledi se, pa ode onda brzo, prvim tramvajem u nepoznatom smjeru. Da, teško je to pojasniti. Čini se da svaki čovjek prvo brine o sebi, svome poslu. No ima i onih koji nisu takvi. Jesu li to samoubojice? Žene samoubojice. Takvu mi je pjesmu poslao poznanik. S tim naslovom. Možda i ti službenici negdje prepoznaju takve osobe, pa ih odmah dožive kao žene- teroristice, samoubojice? Pretjerujem, ali vraćam se sada priči, pitanjima. Dakle, što ako takvi strahovi postoje i što ako takve osobe nisu u stanju riješiti svoja prava? Oni se tada nalaze niti na nebu, niti na zemlji. Kome pripadaju? Mogu na primjer, raditi, biti aktivni u svojim zajednicama, ali ih nitko, posebno ako im ne nudi stalan posao, za sve to neće niti pitati. Niti će Državi biti čudan taj apsurd, niti bilo kojem borcu za ljudska prava. Koliko je samo seminara, emisija, tekstova posvećeno ljudskim pravima. No je li se radilo o borbi za konkretne ljude? Kako su ti isti aktivisti pozivali moga oca, da ga pitaju za koga će glasovati?AIi on je, kao i njegova (naša) obitelj, bio posve sam tamo davnih devedesetih. Mještoviti brakovi su, čitam, naci- program komunista. Kome pripadaju djeca iz tih brakova? Napuštaju ih svi, jer nikome nisu po volji. Ostaju sami, sa svojim malim obiteljima, u svojim kućama, zatvoreni. Kreću se, ponešto i rade, ali ipak mogu istovremeno biti izbrisani.
Prije puta u Tursku kupovala sam hrvatske zastavice. Trebali smo, kako je organizator festivala naglasio, s tim zastavicama nastupati u povorci po gradu i predstavljati svoju zemlju. Jedva sam u Zagrebu pronašla tkanene zastavice. No na Crnom moru padala je kiša tog dana, pa povorke nije bilo. Zastavice su ostale u koferu, sada su ovdje u Skopju, u stanu u kojem boravim za vrijeme jedomjesečne stipendije. Jedan pjesnik iz Pariza nije htio predstavljati svoju zemlju, već se deklarirao kao Alžirac. U Alžiru su živjeli njegovi židovsko-poljski rođaci. On se borio za nezavisnost Alžira. U Francuskoj nema podršku. Zato je Alžirac. O svemu tome razmišljam ovih dana. U Skopju je južina, šećem gradom punim spomenika i s lijepom čaršijom. Kupila sam ondje i knjigu Meše Selimovića i Crnjanskog. Uživam čitajući njihove mudre misli. I uz rad, nalazim dovoljno vremena da mislim o svemu, o novim potezima, o borbi. Nedjelja je, na štednjaku se kuhala glavica karfiola. Stan je prazan, mirisao je na kavu. A ja sam mislila baš o tome kako se pisanjem oslobađaju strahovi i kako nestaju laži. Male bijele laži. Onih koji nisu niti na nebu niti na zemlji, koji žive u svojim svjetovima izmišljenim, za koje ne postoji razlika između sna i jave. Možda ih baš putovanja natjeraju da se suoče s velikim zgradama i konačno pobijede strahove... Šetala sam i danas centrom grada. Neki dan vozila sam se autobusom turističkim po centru. Vidjela sam memorijalni dom posvećen makedonskim Židovima koji su stradali u logoru Treblinka. Vidjela sam i groblje francuskih vojnika, koji su stradali u Makedoniji, u drugom svjetskom ratu. Za vrijeme te vožnje mislila sam ipak najviše o Romima. Posjetit ću njihovo naselje Šutke. Nekako osjećam da se novo zlo sprema i da su Romi širom svijeta, ugroženi.
Sunce je, južina, sve se naizgled čini veselim, ali ispod svega toga...

Odnedavno se na 1.programu HTV-a, utorkom oko 23 sata emitira emisija 'Zdravo društvo', u kojoj Srećko Horvat ugošćuje ugledne intelektualce 'iz regije' s kojima razgovara o aktualnim temama.

Prvu emisiju u kojoj su gostovali Viktor Ivančić i Vladimir Arsenijević i razgovarali o nacionalizmu, ćirilici u Vukovaru, Hrvatskoj u EU, desnici i ljevici, medijima i književnosti, iz nepoznatih mi razloga, nažalost, nije moguće pronaći u HRT-ovoj rubrici 'Televizija na zahtjev' (a druga je emisija u toj rubrici, btw, pogrešno datirana), ali ju možete gledati na Youtube-u, posredstvom ovoga linka

U utorak 29. listopada u 12 sati
u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu
održat će se kolokvij u povodu obilježavanja
100. obljetnice rođenja i
70. godišnjice smrti
Ivana Gorana Kovačića.

Sudjeluju

Božidar Petrač
Vinko Brešić
Milan Mirić
Stjepan Čuić
Ivica Matičević
dramski umjetnik Darko Milas

Skitam se i pišem
(putovanja i putopisanja)

Govore: Juraj Bubalo, Luka Šešo, Goran Vincenc
Urednik i voditelj: Ivan Glušac

25. listopada u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, u 20 sati

Putopis je kao književna forma dugo vremena bio u sjeni ostalih književnih vrsti, iako je povijest hrvatskog putopisa stara nekoliko stoljeća jer - što je Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje, no prvi hrvatski putopis? I dok su najveći naši pisci i pjesnici, poput Krleže i Matoša, rijetko percipirani kao putopisci, danas neke nove generacije isključivo pišu putopisnu prozu, odnosno, njihova potreba za pisanjem proizlazi isključivo iz vlastite motivacije za putovanjem.

Gosti novoga Književnog petka, prije svega, strastveni su putnici koji svu svoju energiju i financijska sredstva usmjeravaju na svoju najveću strast – putavanja. Juraj Bubalo autor je impresivnih Sto dana Azije, a njegov dnevnik – putopis vodi čitatelje u nepoznate dijelove zemalja indokineskog poluotoka, uz Bangladeš i Indiju, te može svakome tko se zadesi u tom dijelu svijeta poslužiti i kao vodič od neprocjenjive vrijednosti. Goran Vincenc, glavni urednik mjesečnika Hrvatskih šuma, koji je bio na dugim putovanjima po svim kontinentima, otkrit će što ga tjera da svake godine odlazi na drugi kraj svijeta i je li opasnije u divljinama Afrike ili na proputovanju vlakom kroz nestabilnu Moldaviju, kao i kada će napokon posjetiti Antarktik. Etnolog Luka Šešo još je prije desetak godina "tumarao" pustinjom Gobi, vlakom putovao kroz pasivne krajeve Kine i otkrivao ljepote jugoistočne Azije te će govoriti o tome zašto su daleki dijelovi Azije za njega tako magnetski privlačni.

Nova knjiga:

VODIČ KROZ KRLEŽU ili Priča o godinama opasnog življenja

Ivan Glišić & Daniel Radočaj

151 str.
90 kuna

Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja, koautorski je istraživački roman Ivana Glišića i Daniela Radočaja o životu, uglavnom mladog, Miroslava Krleže. Tekst je 2010. godine na anonimnom natječaju za prozni tekst Matice hrvatske – Osijek (uz Radočajevu samostalnu zbirku crtica Ponekad bih odlazio k njoj biciklom) proglašen jednim od pet najboljih pristiglih radova. Fragmenti rukopisa objavljeni su u Književnoj reviji i Zarezu. Povodom sto dvadesete obljetnice rođenja Miroslava Krleže, uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, knjigu je objavila riječka naklada Studio TiM.

Urednica knjige, pasionirana krležologinja, Suzana Marjanić iz Zagreba u predgovoru zaključuje:
Ivan Glišić i Daniel Radočaj, kako uvodno ističu u fragmentu Gudeći slatko niz dlakave uši, u određivanju vlastite metode pisanja ovoga romansiranog Vodiča, uzimaju u pripomoć Lasićevu strategiju – metodu biografskog silogizma i hipotetičke faktografije. Odnosno, kako navode: Ako istraživač nema nikakva materijalnog dokaza za neku činjenicu, on ima pravo pretpostaviti tu činjenicu i njome operirati kao činjenicom, jer na njezino ga postojanje upućuje i čitav splet dodatnih podataka i analitičkog razmatranja (Stanko Lasić: “Krleža: kronologija života i rada”). Uz to, kako nadalje bilježe – koriste i ono što Krleža – subjekt – psihokontraindikacijski kazuje o sebi kroz razgovore, ali i kroz djela, a zatim mnogo toga porekne pravdajući se onime “da se samo šalio i sprdao i sa sugovornicima, i sa čitaocima, i sa samim sobom”. Mi mislimo da je zapravo sam sebi “skakao u usta” i da nije gudio slatko niz dlakave uši, svjesno ili nesvjesno.

Predstavljanje knjige zakazano je na 6. Riječkom sajmu knjiga KIČMA u subotu, 26. 10. s početkom u 12 sati.

Ivan Glišić, šabački profesionalni književnik i novinar, oglasio se poezijom 1968. Od tada do danas objavio je preko četrdeset knjiga poezije i proze. Glumio je jednog od glavnih likova u filmu Pojačalo i gitara režisera Siniše Dugonjića. Na muziku Raymonda Ruića, njegove tekstove pjevali su i pjevaju mnogi hrvatski izvođači: Darko Domijan (Ulica jorgovina i svi tekstovi na LP-u Pastir kraj vatre), Josipa Lisac (Veče u lunaparku), Tomislav Ivčić (Ždrali), Duško Lokin (Jagode na dlanu), Dalibor Brun (Trenutak sreće), Džo Maračić Maki (Billy The Kid)… Objavio je i romansiranu biografiju vinkovačkog kontroverznog pankera Satana Panonskog Čizme slobode, po kojoj je snimljena i istoimena radio-drama (Drugi program Radio Beograda).

Daniel Radočaj Radočaj, pulski književnik, svojim aforizmima, poezijom i kratkim pričama zastupljen je u četrdesetak književno-kulturoloških publikacija. Objavio je zbirku stihova Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta (književni klub Branko Miljković, Knjaževac, 2006.), zbirku kratkih priča Velika smeđa fleka (naklada Zigo/Katapult, Rijeka, 2011.) i crtične zapise Ponekad bih odlazio k njoj biciklom (Naklada Đuretić, Zagreb, 2013.). Član je Hrvatskoga književnog društva i Društva mladih pjesnika DIM iz Pule. Jedan je od stalnih suradnika portala www.kvarnerski.com za koji, između ostalog, piše i kolumnu Priče uz crni čaj.

Fragmenti iz knjige dostupni su na: http://www.zarez.hr/clanci/krleza-i-pankeri-s-marsa

Već nakon prethodne zbirke “Zbogom, fašisti“ književni kritičari su za Marka Tomaša počeli govoriti da je “čudovište suvremene poezije“, uočivši u njegovim stihovima “jasan etički stav“ i “govor o stvarnosti“, kao i “gomilu tuge“. A najnovija Tomaševa zbirka “Bulevar narodne revolucije“ (Algoritam, 2013.) izaziva još i veće panegirike: kritičari iz više susjednih država se slažu da je ova deveta Tomaševa pjesnička zbirka (šesta samostalna) ne samo najbolje i najzrelije djelo 35-godišnjeg mostarsko-splitskog pjesnika već i rijedak događaj za poeziju na ovim prostorima.

Razgovor Damira Pilića s Markom Tomašom čitajte ovdje

Zbirka glazbenih kritika i eseja filmskog redatelja i erudita Zvonimira Berkovića. Tekstovi koje je tijekom nekoliko desetljeća pisao za novine i časopise ovdje su sabrani i podijeljeni u četiri cjeline: Kritike - Portreti - Meditacije - Razgovori.
Izabrala ih je i priredila Bosiljka Perić Kempf.

Zvonimir Berković bavio se pisanjem o glazbi bavio tek povremeno, surađujući sredinom šezdesetih i u prvoj polovini sedamdesetih godina prošlog stoljeća s novinama i časopisima. Ostavio je nevelik broj kronika glazbenog života pojedinih festivalskih gradova, primjerice Dubrovnika i Beča, no pisao je i osvrte na nastupe domaćih i gostovanja inozemnih umjetnika u sklopu zagrebačke koncertne sezone. Najzanimljiviji je ipak Berković kada daje maha svojoj imaginaciji i istančanom (ne samo glazbenom) ukusu i skicira portrete glazbenika, interpreta, velikih majstora instrumenata, koji su davali osnovnu nijansu bogato obojenom zagrebačkom glazbenom života njegove mladosti

Pavao Pavličić za roman "Muzej revolucije" u izdanju Mozaik knjige ovogodišnji je dobitnik književne nagrade "Ksaver Šandor Gjalski", objavljeno je na konferenciji za novinare u dvorcu Gredice.

Nagrada za najbolje prozno djelo objavljeno u posljednjih godinu dana koje dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika, grad Zabok i Ministarstvo kulture, laureatu će biti predana na završnoj svečanosti manifestaciji u subotu, 26. listopada.

Pavličiću je ovo već treća nagrada Gjalski. Sama manifestacija počinje u ponedjeljak izložbom slika Antuna Borisa Švaljeka i traje tijekom cijelog tjedna u kojem je rođen najpoznatiji Zabočanin Ksaver Šandor Gjalski

Napisala Silva Videk
Izvor : Večernji list

Drago Pilsel, Zdravko Zima, Teofil Pančić, Vladimir C.Sever, Filip David, Ivan Lovrenović, Igor Mandić... dio je autorskog tima okupljenog oko novopokrenutog portala Autograf.hr.

Njihov dosadašnji rad potvrda je kvalitete portala.

Zato, čitajte www.autograf.hr

Mia Pervan dobitnica je ovogodišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca Josip Tabak za životno djelo. Vrsna je prevoditeljica tijekom bogate karijere na hrvatski jezik, ponajprije s engleskog i francuskog, prevela važne naslove velikih imena svjetske književnosti, kao što su Thomas Hardy, Antoine de Saint Exupéry, Saul Bellow, William Wordsworth, I. B. Singer, W. B. Yeats, Gustave Flaubert, Paul Auster, Terry Eagleton, te nekoliko značajnih irskih suvremenih pisaca i druge.

S uglednom prevoditeljicom je za Vijenac o položaju prevoditelja danas u Hrvatskoj, o vrsnoći prijevoda, o mladim prevoditeljima, o njezinim dosadašnjim i novim prevoditeljskim izazovima razgovarala Martina Prokl Predragović.

Razgovor čitajte ovdje

U intervjuu za Lupigu, autorica tek izašlog romana “Do isteka zaliha” Nora Verde progovara o svom pisanju, višestrukim identitetima, odnosu queer zajednice prema njenim djelima, mainstream i nezavisnom novinarstvu te drugim temama. S novim romanom široj javnosti je otkrila i svoj, kako ga naziva, civilni identitet novinarke Antonele Marušić.

Razgovor čitajte ovdje

Ri Lit, književna skupina sastavljena od više i manje renomiranih riječkih autora objavila je zajedničku zbirku sasvim novih priča 'Ri Lit, sajam insolventne literature'.

Devetoro autora (Tea Tulić, Vlado Simcich Vava, Alen Kapidžić, Enver Krivac, Zoran Krušvar, Moris Mateljan, Bojan Mušćet, Milan Zagorac i Zoran Žmirić) koji čine prvu postavu ove skupine nastupnu je zbirku objavilo za izdavačku kuću Studio TiM. Urednik izdanja je Milan Zagorac, a kratke proze svih autora uglavnom su bile izvedene na predstavljanju Ri Lita u siječnju u Rijeci ili na kasnijim nastupima (Zagreb, Vukovar, Kastav). Svi su autori popraćeni kratkim biobibliografskim prikazom te fotografijom.

Skupina Ri Lit otvorena je za sve, posrijedi je open source koji može svatko koristiti, za slušanje, za čitanje, za kritiku, za razgovore, za poticaj. Autori Ri Lita pripadnici su različitih generacija riječkih književnih autora, no Rijeka je samo startna crta njihova zajedničkog djelovanja.

Knjiga 'Ri Lit, sajam insolventne literature' besplatno je dostupna u Issuu formatu za preuzimanje ili online čitanje: (http://issuu.com/mngr/docs/ri_lit_magazin/3?e=1363783/5231728), kao i na mrežnim stranicama izdavačke kuće Studija TiM (http://www.studiotim.hr/STiM/?page_id=731).

Autor Vojo Šiljak i izdavač Disput pozivaju nas na predstavljanje knjige i CD-a:
Vojo Šiljak 'Doručak s autorom'

u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva (Perkovčeva 2)
u utorak, 22. listopada u 19 sati.

Knjiga donosi dvadeset razgovora koje je autor vodio na pulskom sajmu knjiga, između ostalih s Umbertom Ecom, Orhanom Pamukom, Predragom Matvejevićem, Abdulahom Sidranom, Slobodanom Šijanom, Nedjeljkom Fabrijem, Slavkom Goldsteinom...

Knjigu će uz autora predstaviti Magdalena Vodopija, Ivo Štivičić i urednik Josip Pandurić, a program će voditi Frano Ridjan.

Hrvatski radio 3.program
21.10.2013.
23:00 - 23:30 h

Emisija 'Pojmovnik postjugoslavenske književnosti'

POEZIJA KAO EMANCIPATORSKI DISKURS. ŽENSKI SUBJEKT U SUVREMENOJ POEZIJI

Emisija donosi esej ugledne pjesnikinje, esejistkinje i kritičarke Darije Žilić o emancipatornim potencijalima suvremene hrvatske, srpske i bosanskohercegovačke poezije.
Pjesništvo se često određuje kao najmanje politična i društveno angažirana književna vrsta. Baš stoga, intencija ovog rada je pokazati kako se u poeziji itekako reflektira društvo, da se upravo u poeziji mogu artikulirati "isključeni" i "prezreni". Tekst se fokusira na ženski i lezbijski subjekt u suvremenoj poeziji regije.

6. Riječki sajam knjiga KIČMA
21. - 27. 10. 2013.
Hrvatski kulturni dom na Sušaku
Strossmayerova 1
Radno vrijeme: 9.00 - 21.00 sat

Program dostupan ovdje


******

Književni festival PAZI, KNJIGA!
21. do 31. listopada
u Zagrebu, Sarajevu i Sisku

Program dostupan ovdje

Knjižnica i književno svratište ZVONA i NARI pozivaju sve zainteresirane da se uključe u novu književnu radionicu. Prvi susret književne radionice bit će 15. studenog 2013. u 17 i 30 sati, u prostorijama Knjižnice i književnog svratišta ZVONA i NARI u Ližnjanu. Do tada, u sljedećih nekoliko tjedana, svi oni koji smatraju da kroz druženje oko književnog teksta mogu napredovati u vlastitom pisanju imaju priliku prikupiti reprezentativan uzorak svojih priča, poglavlja romana, pjesama ili eseja i prijaviti se za ovu radionicu.

Njezina glavna osobitost sastojat će se u tome što ona neće biti isključivo radionica kreativnog pisanja. Točnije, u jednakoj će se mjeri raditi i na „kreativnom“, kritičkom čitanju tekstova svih polaznika koji će kroz deset radionica, od studenog ove godine pa do svibnja sljedeće, ali i kroz redovitu elektroničku komunikaciju, razmjenjivati svoje literarne radove, međusobno se čitati, poticati, razgovarati o književnosti te usvajati određene aspekte književnog rada ovisno o svojim interesima i ambicijama.

Polaznici će također imati priliku svoj rad predstaviti i piscima-gostima ližnjanskog svratišta, što će omogućiti značajan podstrek njihovom daljnjem radu. U ližnjanskom su svratištu, naime, prethodnih godina boravili i radili neki od najdarovitijih i najuspješnijih domaćih i stranih pisaca kao npr. Ludwig Bauer, Sanja Lovrenčić, Marinko Koščec, Dinko Telećan, Laslo Vegel, Milan Rakovac ili Želimir Periš, a u narednim mjesecima svoj su boravak najavili, između ostalih, pisci i prevoditelji iz Vojvodine, Slovenije, SAD-a i Indije.

Dobrodošli su stanovnici s područja Općine Ližnjan, ali i iz susjednih općina, kao i iz Pule. Štoviše, radionice mogu pohađati svi oni koji su u prilici redovito, dakle svaka dva do tri tjedna, svratiti na sastanke u Ližnjan. Kao i svi ostali programi Knjižnice i književnog svratišta ZVONA i NARI, i ova je radionica besplatna za sve polaznike i korisnike.

Koordinatori radionice bit će Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, koji uz nekoliko objavljenih romana i zbirki priča imaju i formalno obrazovanje iz područja kreativnog pisanja (MFA diplomu losanđeleskog Otis College of Art & Design) i književnosti (PhD clevelandskog Case Western Reserve University).

Potencijalni polaznici mogu se prijaviti za radionicu i dobiti dodatne informacije ako se jave na email: zvonainari@gmail, broj telefona 540 642 (tijekom radnog vremena knjižnice) ili ako u narednim tjednima osobno svrate u ližnjansku knjižnicu čije je radno vrijeme četvrtkom i petkom od 17 do 19 sati, te subotom od 10 do 12 sati.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu
između ostaloga
možete čitati i
moju kritiku romana
Mihaele Gašpar
'Mitohondrijska Eva'


Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- tekst Strahimira Primorca o romanu 'Črna mati zemla' Kristiana Novaka
- tekst Krešimira Bagića o knjizi Josipa Severa 'Ručnik zvijezda'
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Julijane Adamović 'Da ti pamet stane'
- tekst Martine Lončar o 34.Zagrebačkim književnim razgovorima
- razgovor s prevoditljicom Miom Pervan, dobitnicom Nagrade Josip Tabak za životno djelo
- tekst Srećka Matića o Sajmu knjiga u Frankfurtu
- tekst Helene Peričić povodom smrti Nevenke Košutić Brozović
- tekst Gorana Starčevića o djelu Ernesta Juengera

te još pregršt tekstova o filmu, glazbi, plesu, kazalištu, likovnoj umjetnosti, itd.

Ispričavam se cijenjenim posjetiteljima zbog reklama koje je nepoznat netko (vjerojatno vodstvo Blog.hr-a) instalirao da se pojavljuju prilikom otvaranja mog bloga.

Ja osobno, nažalost, nemam nikakve financijske koristi od toga, a vjerojatno imam štetu, jer to sigurno iritira posjetitelje (kao što iritira i mene)...

Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i časopis Nova Istra organiziraju 11. Pulske dane eseja na temu "Optimizam".

Pulski dani eseja održat će se 18. i 19. listopada u Klubu hrvatskih književnika u Puli (Sv. Ivana 1).

Program započinje u petak, 18. listopada u 12 sati proglašenjem dobitnika Nagrade "Zvane Črnja", za najbolju hrvatsku knjigu eseja 2013. godine.

Program dostupan ovdje

„Smisao politike je sloboda“, kaže Hannah Arendt, jedna od najznačajnijih filozofkinja 20.stoljeća.

No, kako u današnjem post-političkom i spram politike skeptičnom svijetu vratiti povjerenje u ovaj toliko odbacivan i prezren pojam?
Ima li politika još uopće ikakav smisao i može li ona danas biti uvjetom mogućnosti obnove i stvaranja novoga svijeta ljudske slobode, jednakosti i pravednosti?

Na tribini Književni petak će biti riječi o političkoj antropologiji Hanne Arendt iz perspektive njezina posthumno objavljena spisa Što je politika?, nedavno prevedenog u izdanju nakladničke kuće Disput.

Gosti Književnog petka su Zoran Kurelić i Dragutin Lalović, urednik i voditelj je Tonči Valentić.

Tribina će se održati 18. listopada u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

Waldo Emerson:
O PRIRODI
izd.Litteris
151 str.




Nietzche je jednom rekao za Emersona da je 'autor s najviše ideja u ovome stoljeću'. A one su iznesene na jednostavan, prodoran i dubok način. Poput Goethea, Emerson traži u prirodi odgovor na pitanje mjesta čovjeka te u njoj prepoznaje duh.
Ralf Waldo Emerson (1803. – 1882.) američki je mislilac i pjesnik. Po svojem utjecaju i idejama središnja je ličnost američkog intelektualnog života u 19. stoljeću. Jedan je od najvažnijih zagovornika individualizma,
a poslije i transcendentalizma.
Duhovni je mentor Davida Thoreaua.

******

Gaston Bachelard:
INTUICIJA TRENUTKA
izd. Litteris
119 str.




Što je vrijeme?
Koja je razlika između 'trenutka' i 'trajanja'?
Vrijeme percipiramo po trenucima, skupini točaka, koji se spajaju u perspektivu sadašnjosti, kao što se i sjećamo, ne dana, ne tjedana, ne mjeseca, nego trenutaka u njihovoj posebnosti i mnogoznačnosti.

U svojoj knjizi 'Intuicija trenutka' francuski filozof, epistemolog europskog formata Gaston Bachelard (1884. – 1962.) zastupa, suprotstavljajući se Bergsonu, etiku proživljena trenutka koji nam daje mogućnost da u vremenu stanujemo poetski.

Gost Poezije u dvorištu :
pjesnik Tomica Bajsić

15. listopada (utorak) 2013. u 19:00 sati
Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II, Zagreb


Tomica Bajsić
Kada se lupiš sa sjekirom po nozi dok cijepaš drva

onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.

Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen i
čekaš da bol prestane.

Kada se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.

U četvrtak, 17. listopada 2013. u 19 sati, u čitaonici Gradske knjižnici Umag, umaška spisateljica Mirela Jovičić predstavit će svoju novu knjigu Dveri svjetova u izdanju Ogranka Matice hrvatske Umag.
Riječ je o zbirci žanrovskih priča u kojoj pretežu motivi i teme iz fantastične književnosti.
Ovom večeri u Gradskoj knjižnici Umag započinju program Mjeseca hrvatske knjige (15. 10. - 15. 11.).
Dobrodošli!

Jun'ichiro Tanizaki:
U POHVALU SJENE - esej o estetici
KLJUČ - roman
izd. Litteris





Jun'ichiro Tanizaki (1886. – 1965.) ubraja se među nekolicinu najznačajnijih japanskih književnika 20. stoljeća.
U svojoj gotovo lirskoj prozi U pohvalu sjene Tanizaki na oštrouman i zanimljiv način sanjari i tuguje nad već tada oslabjelim i zaboravljenim tradicijama japanskog pozapađenog društva, ispisujući neke od najljepših stranica japanske književnosti uopće
U kratkom romanu Ključ muž i žena koriste svoje dnevnike kao sredstvo međusobnog komuniciranja, i to tako da jedno drugome kradomice čitaju bilješke o erotskim maštarijama, pretvarajući se da to ne čine.
Roman je ubrzo nakon objavljivanja doživio veliku popularnost, pa je po njegovu predlošku dva puta snimljen film.


*****

Ingrid Šafranek:
TINTA
eseji
izd.Litteris
450 str






Umjesto da sama piše prozu ili poeziju, autorica knjige Bijela tinta, cijenjena profesorica novije francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, opredijelila se, kako sama kaže, za ulogu posrednika
između pisca i čitatelja, za poziciju onog 'trećeg čitajućeg lika' u prostoru oko ruba koji spaja i dijeli čin pisanja i čin čitanja, taj obrnuti i usporedni užitak.
Radi se o 'razgovoru' s tekstovima francuskih klasika kao što su Stendahl, Balzac, Flaubert, Proust, Sartre, Colette, Duras…, a naslov Bijela tinta odnosi se na 'čitanje nekazanog', na ono što u tekstu nije vidljivo na prvi pogled nego samo pod izvjesnim kutom i osvjetljenjem

Slavko Jendričko nedavno je objavio novu zbirku pjesama 'Evolucija ludila'.

Tim je povodom Siniša Kekez s autorom napravio intervju za Slobodnu Dalmaciju.

Razgovor čitajte
ovdje

Nakon knjige 'Pedeset kritika (Litteris, 2011.) u kojoj je sakupio 50 kritika stranih beletrističkih djela u hrvatskom prijevodu objavljenih između 2008. i 2011., Božidar Alajbegović svoje je novo djelo 'Post scriptum' posvetio domaćim autorima.

Knjiga daje dosta širok uvid u trenutačno stanje suvremene hrvatske proze jer je njezin autor iščitao većinu domaće književne produkcije od 2008. do 2013. godine, ne podliježući pritom trenutačnom ukusu i pomodnosti.

Knjiga sadrži Alajbegovićeve kritike romana i knjiga kratkih priča četrdeset hrvatskih autora, među kojima su npr. i knjige Pavla Pavličića, Zorana Ferića, Borisa Perića, Ede Popovića, Vedrane Rudan, Ludwiga Bauera, Ivane Šojat Kuči, Ive Brešana, Irene Lukšić, Damira Miloša, Josipa Mlakića, Sanje Lovrenčić, idr.

U svojim književnim kritikama Alajbegović ne koristi metajezik, piše pitko i jasno izražava stavove, te tako plete književni univerzum u kojem se tekstovi prepliću, pa se čini da romani o i kratke proze o kojima piše i koji se u svijesti čitatelja ne dotiču, zapravo komuniciraju i prožimaju se.

Inače, radi se o četvrtoj Alajbegovićevoj knjizi kritika – uz knjigu ‘Pedeset kritika’ (izd. Litteris, 2011.) 2007.godine je objavio knjigu kritika stranih beletrističkih djela ‘Utočište od riječi’ (izd. Hrvatsko filološko društvo, 2007.), a ‘Post scriptum’ je njegova druga knjiga kritika domaće proze – prva je izašla također u izdanju Litterisa 2009.godine i naslovljena je ‘Nešto kao fleš’.

Književnom kritikom Božidar Alajbegović (1972, Rijeka) se bavi već 15 godina te je suradnik brojnih medija (emisije Hrvatskog radija, Vijenac, Nova Istra, Tema:, Književna Rijeka, Lupiga.com, itd.) u kojima je dosad objavio više od 450 književno-kritičkih i esejističkih tekstova. Urednik je najčitanijeg hrvatskog foruma o književnosti, bloga ‘Knjiški moljac’ gdje već punih devet godina svakodnevnim ritmom donosi različite književne vijesti, intervjue, kritike, osvrte, najave...

Prvi jugoslavenski filmolog i teoretičar filma, Ante Peterlić od 1966. do 2006. godine je predavao teoriju i povijest filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Akademiji dramske umjetnosti. Krajem osamdesetih uredio je Filmsku enciklopediju te je utemeljio sveučilišnu nastavu filmologije u Hrvatskoj. U svojim emisijama znao je ugošćavati brojne filmske velikane poput, recimo, Orsona Wellesa. Preminuo je u srpnju 2007. godine.

U serijalu "Što je film" profesor Peterlić kroz 16 polusatnih epizoda odgovara na ovo pitanje osvrćući se na svaki segment filma. Na žalost, zbog autorskih prava YouTube je zabranio nekoliko emisija u kojima su korišteni segmenti iz filmova štiteći autorska prava, a zakinuvši nas za dio filmske i povijesne baštine.

Na ovome linku možete pogledati 10 emisija Peterlićeva serijala i podebljati svoje znanje o filmskoj umjetnosti.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je novi naslov na stranicama projekta Besplatne elektroničke knjige.
Radi se o zbirci kratke SF proze 'Najbolji na svijetu' Zorana Krušvara..

Moju kritiku te knjige možete pročitati ovdje

Inače, i moja prva knjiga kritika 'Utočište od riječi' već je neko vrijeme dostupna za čitanje na stranicama DPKM-a - evo je na
ovome linku

- Marko Pogačar - 'Jugoton gori!'

- Nora Verde - 'Do isteka zaliha'


Klikom na naslov otvaraju se stranice s podacima o djelu...

Povod razgovoru s 38-godišnjim zadarskim piscem Želimirom Perišem bio je izlazak njegove prve zbirke priča "Mučenice" (Algoritam). Međutim, kako se radi o entuzijastu aktivnom na mnogim poljima vezanim uz književnost (moderator književnih večeri i organizator promocija knjiga, predavač na radionicama kreativnog pisanja, urednik radijske emisije posvećen književnosti itd.) raspon tema bio je mnogo širi, a time, nadamo se, i razgovor zanimljiviji.


(Autorica fotografije : Adrijana Vidić)

Moj razgovor sa Želimirom Perišem čitajte ovdje

T-HT konferencija Znanjem rastemo na kojoj će predavanje održati Alain de Botton održat će se u petak, 4. listopada, u prostorijama zagrebačkog Hypo Centra na Slavonskoj aveniji 6, s početkom u 10 sati.

O mnogim knjigama Alaina de Bottona sam pisao, a moje tekstove možete pronaći na sljedećim linkovima :

- moj tekst o knjizi 'Radosti i jadi rada' - ovdje

- moj tekst o knjizi 'Arhitektura sreće' - ovdje

- moj tekst o knjizi 'Ljubim i pričam' - ovdje

- moj tekst o knjizi 'Umijeće putovanja' - ovdje

- moj tekst o knjizi 'Dnevnik s Heathrowa' - ovdje

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga
možete čitati i
moju kritiku romana
'Trudna udovica'
Martina Amisa.



Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- tekst Vinka Grubišića o knjizi 'Kepec' Ivana Aralice
- tekst Krešimira Bagića o knjizi Roberta perišića 'Jednom kasnije'
- tekst Strahimira Primorca o knjigama Ivana Klarića 'Henok' i Mihaele Gašpar 'Slatkiš, duhan, britva'
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Ružice Cindori 'Zaboravište'
- razgovor s književnikom Peterom Nadasom
- tekst Vladimira Lončarević: Viktor Vida i duhovna osnova hrvatskog pitanja
- proza Dubravka Jelačića Bužimskog: Jedan čovjek i jedna žena na zagrebačkim ulicama (posvećena Vladimiru Vukoviću, legendarnom zagrebačkom filmskom kritičaru, publicistu i intelektualcu)

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, glazbi, plesu, kazalištu, filmu, filozofiji, itd.

Emisija 'Knjiga ili život', unatoč protivljenju zainteresirane javnosti, otplesala je svoje (jedno ljeto, odnosno TV-sezonu) i netragom nestala iz prikazivačke sheme HRT-a.

Za razliku od nas, istočni susjedi književnost pripuštaju u puno većoj mjeri na svoje TV ekrane.

Na ovome linku Srđan V.Tešin piše o nekoliko kvalitetnih emisija za kulturu Radio-televizije Srbije u kojima književnost ima zapaženo mesto.

Promocija
nove knjige poezije
Krešimira Bagića
"Plaši li te moja boja"
održat će se
u četvrtak 3. listopada u 19:30 sati,
u zagrebačkom cafeu U dvorištu.

Sudjeluju
Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović i Branko Čegec.

Jedan od najhvaljenijih domaćih proznih prvijenaca posljednjih godina, roman 'Drenje' Luke Bekavca, dobio je svoj ništa manje intrigantan nastavak.

'Viljevo' je mnogo toga: ono je novo mjesto na Bekavčevu zemljovidu neke moguće Slavonije, još jedan čvor tajni i mogućih interpretacija, u odnosu na Drenje – energetska točka suprotnog predznaka, možda čak i njegov odraz u napuklom zrcalu. Pored ostalog Viljevo je i roman-triptih, tekst koji svoje prostore i svoja vremena osvaja u tri glasa.

Začet monologom prepisanim s loše snimke, usamljenim glasom koji otvara panoramu gotovo nenaseljene Slavonije, izgubljene u ljetu i prašini, završava opsesivnim komentarom požutjelih stranica nečijega memoara iz Drugog svjetskog rata, dok u tamnom prostoru između čeka sirov transkript dijaloga u kojemu se zbiva napeto odmjeravanje snaga, rizična potraga za mjestom gdje bi mogla početi zajednička priča.

Malokoji domaći pisac u stanju je tako vješto manipulirati žanro­vima, nuditi ključeve koji roman otvaraju ujedno kao triler, SF ili horor... ali Bekavac to radi samo da bi ih pred čitateljima pomiješao i ponudio tek jednu jedinu ključanicu: onu izvrsne proze koja može odvesti bilo kamo.

Roman koji ne povlađuje čitatelju, koji se čita “uz dlaku” i otvara mogućnost ozbiljne interpretacije i teorijskog promišljanja.
Anera Ryznar, Zarez

'Drenje' je drukčije od svega što se u nas pojavilo u formi romana.
Jadranka Pintarić, Nacional

Riječ je o savršeno stiliziranoj priči (...). Be­kavac već u prvom romanu pokazuje di­stinktivan autorski glas, s opravdanom samouvjerenošću vodi svoju priču te nikad ne gubi čitateljsku pažnju sa svojim rečeničnim labirintima.
Gordan Duhaček, tportal

Gusta asocijativnost Bekavčeva pisanja izbija svaki žanr.
Jurica Pavičić, Jutarnji list

'Drenje' karakterizira zaista samosvjesno pripovijedanje te napetost pravog trilera, pri čemu se Bekavac vrlo vješto igra s onim što će odati čitatelju. (...) Zahvaljujući intrigantnom konceptu te superiornoj tehničkoj izvedbi, prvi roman Luke Bekavca sigurno je jedno od najzanimljivijih i najosebujnijih ostvarenja u duže vremena.
Jerko Bakotin, Lupiga

U organizaciji Društva hrvatskih književnika od 3. do 6. listopada 2013. održat će se 34. ZAGREBAČKI KNJIŽEVNI RAZGOVORI, sa središnjom temom "Položaj književnika u suvremenoj Europi".

Tijekom svoje višegodišnje tradicije (prvi razgovori organizirani su još davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća), Razgovori su ugostili više od 1000 sudionika (književnika, prevoditelja, lingvista, književnih kritičara, kulturologa itd.) koji su održali zapažena predavanja na brojne teme

Program dostupan
ovdje